Emaus u Istočnu Hercegovinu

Sukladno dobrom starom običaju i pastoralnoj praksi nekolicina djelatnika, vjeroučitelja i suradnika župe sv. Mihovila iz Tomislavgrada, predvođeni župnikom fra Velimirom Bagavcem, zaputila se u Emaus, u jednodnevni izlet u Istočnu Hercegovinu. Ovim rekreacijsko-duhovno-kulturnim izletom željeli smo bolje upoznati kulturno-povijesno nasljeđe ovoga kraja i svu ljepotu Istočne Hercegovine; zatim bolje se međusobno upoznati mi pastoralni djelatnici i vjeroučitelji. župni suradnici i doživjeti blagodati zajedništva u bratsko-sestarskom druženju.

Prva postaja bio je pitomi i drevni grad Stolac, smješten u jugoistočnom dijelu Istočne Hercegovine. Stolac je prostor s najduljom i najraskošnijom poviješću života u BiH. Zainteresiranost za život na ovom prostoru bila je još od najstarijih vremena. Tu smo obišli poznate nekropole - stećke u Radimlji (XV.-XVI. st.). Ova divna nekropola nalazi se u Vidovu polju, 3 km udaljena od Stoca i neposredno uz prometnicu Čapljina-Stolac. Po svojim karakteristikama jedna je od najznačajnijih nekropola u BiH i svakako se ubraja u najvrjednije spomenike srednjovjekovnog razdoblja. Tu su 133 stećka, od kojih 63 divno izrezbarena-ukrašena. Među njima nalaze se 14 spomenika ukrašenih s križevima, a tri su stećka cjelovita u obliku križa. Potonji s križevima su najurešeniji jer ih je radila ne samo umjetnička ruka nego i vjernička duša. Stolac je povijesni grad u kojem je kršćanstvo zaživjelo već u prvim stoljećima i od tada je vjera istočno-hercegovačkog puka jaka i neslomljiva što nam je posebno opisao naš domaćin župnik župe Stolac don Rajko Marković. Srdačno bratski nas je udomio i pokazao župnu crkvu posvećenu sv. Iliji Proroku, a potom stari i novi prostrani i funkcionalni pastoralni centar "Sv. Leopold Bogdan Mandić", umjetničku galeriju koja čuva 50-ak vrijednih djela hrvatskih autora i etnografsko-etnološki muzej; zatim i Lurdsku špilju izgrađenu u njegovanom dvorištu crkve, te spomenik svim hrvatskim žrtvama Drugoga svjetskoga i Domovinskoga rata župe Stolac, smješten je također u dvorištu crkve, a njihova uklesana imena gordo prkose svemu i svakomu i putniku I namirniku, i zubu vremena i ljudskome zaboravu. I kad se sve čuje, vidi, dozna ostaje neumoljiv dojam i inat koji zlu i zlima govori: ovdje smo svoji na svome i ovdje, unatoč svemu, ostajemo. Ta mi iz ljubavi samo svoju krv prolili “za krst časni i slobodu zlatnu”.

U Ravnome i u Popovom polju obišli smo pećinu poznatu špilju Vjetrenicu, koja je dobila to ime zbog snažnoga strujanja zraka na samome ulazu. Vjetrenica je uistinu Božje i prirodno remek djelo koje zadivljuje i privlači.

Nakon objeda u Zavali posjetili smo i pravoslavni manastir i crkvu pokraj samoga mjesta na uzvisini, u kome su 4 monaha, a posvećen je Vevedenju Svete Bogorodice, kako nam ljubazno protumači mladi monah Marko. Dok nam je s puno ljubavi tumačio znamenitosti ovoga hrama otkri nam i jednu životnu mudrost i svoje iskustvo “da nije u životu važno, tko si, kavo zvanje imaš, koji položaj obnašaš i koju izobrazbu imaš, nego kakav ti je život. Život monaha čini monahom a ne halja i manastirski zidovi!” No, zamijetili smo da je izbjegavao dati ruku ženskim turistima.

U crkvi sv. Mitra na Oblatu u Ravnome slavili smo Svetu misu i zahvalili Bogu na lijepome danu i druženju. Naravno, uz sve lijepo, htjeli - ne htjeli, gledajući “jeruzalemske razvaline” i sve ono još uvijek većinski porušeno, depresivno i u draču zaraslo okruženje, s tugom u srcu i jezom prisjetili smo i evocirali i one ne tako davne povijesne činjenice koja nam kao poskok s kamenjara sikće onaj toliko razorni otrov mržnje, zla; gdje se slila, i po ovom tako pitomom okruženju i kamenjaru prosula i okužila ga, sva ljudska bijeda. A nama. nama i danas ta ista sjetno dovikuje: OVDJE, OVDJE JE SVE POČELO I TO JE BIO (“NE NAŠ”) NEGO DOSITA NAŠ RAT!

Umirili smo se i posložili dojmove u Hrasnome u svetište Kraljice mira, potom oči napojili na ljepotama Hutova blata i Čapljine, te umorno, ali sretno i ispunjeno utonuli u “domaći san” koji je, zahvaljujući našem župniku fra Velimiru, barem za jedan dan postao java i što nam je na ovaj način zahvalio, ali i omogućio da i mi njemu možemo uzvrati istom mjerom.

FRAMIR I JELENA A.

foto