Caritasov desetogodišnji rad na suzbijanju trgovine ljudima u BiH

Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine je pastoralna  institucija sabora Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine utemeljena radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi kroz poticanje javnosti na karitativni rad i solidarnost,  te pomaganje onima kojima je pomoć najpotrebnija (bez obzira na rasnu, nacionalnu ili vjersku pripadnost). U tom smislu, prirodno je da Caritas, pored drugih projekata za pomoć ljudima u potrebi, ima i projekt za sprječavanje trgovine ljudima. Jer, čija su to prava više ugrožena i tko je u većoj potrebi od žrtava trgovine ljudima?

 

Caritas BK BiH zajedno sa svojim članicama, Caritasom nadbiskupije Sarajevo, Caritasom biskupije Banja Luka i Caritasom biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan, te u suradnji sa domaćim i inozemnim vladinim i nevladinim organizacijama od 2004. godine provodi projekt Jačanje lokalnih kapaciteta u suzbijanju trgovanja ljudima.

 

Donatori projekta su se smjenjivali kroz 10 godina njegove provedbe. Bili su to: Austrijska Razvojna Agencija (ADA), Caritas Norverške, Caritas Švicarske,  Catholic Relief Service (CRS) i Secour Catholique  tj. Caritas Francuske.

 

Caritas BK BiH dio je Caritasa Internationalis koji broji164 organizacije članice i djeluje u više od 200 zemalja svijeta. Kroz Caritas Internationalis, Caritas BK BiH je od samog početka projekta član COATNET- Christian Organisations Against Trafficking in Human Beings (Mreža kršćanskih organizacija za sprječavanje trgovanja ljudima). Članstvo u COATNETu je jako važno jer omogućava razmjenu iskustava i resursa među zemljama članicama, a sve s ciljem efikasnijeg  suprotstavljanja globalnom fenomenu- trgovini ljudima. 

 

Od 2011. godine Caritas  BK BiH je dio Euromediteranskog projekta za sprječavanje trgovanja ljudima koji podrazumijeva zajednički rad nacionalnih Caritasa iz 12 zemalja koje dijele sličnu problematiku ili jednostavno mogu jedna drugoj pomoći. To su sljedeće zemlje:Albanija, Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Francuska, Kosovo, Libanon, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Turska i  Ukrajina. Projekt financira Secour Catholique  tj. Caritas Francuske.

 

 

Caritasov angažman u sprječavanju trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini započeo je pružanjem zaštite žrtvama trgovine ljudima, točnije, žrtvama seksualne eksploatacije. Naime, Caritas Mostar je imao prvu sigurnu kuću na području Hercegovine u kojoj je bilo smješteno 11 žrtava (4 osobe iz Moldavije, 3 iz Ukrajine, 2 iz Rumunjske, 1 iz Rusije i jedno dijete). Vrata sigurne kuća su još uvijek otvorena, ali se u nju danas smještaju žrtve obiteljskog nasilja. 

 

U prvoj fazi projekta, koja je trajala u periodu 2004/2005, veliki naglasak je stavljen na jačanje kapaciteta Caritasa (obuku osoblja koje se tada po prvi put suočavalo sa ovom problematikom). Jednako važno bilo je i strateško partnerstvo sa vladinim i nevladinim sektorom, te podizanje svijesti aktera da se aktivnije uključe u suzbijanje trgovanja ljudima.  U samom početku potpisan je memorandum o suradnji sa, tada Uredom državnog koordinatora za sprječavanje trgovine ljudima, a danas Odsjekom. U ovoj fazi bilo je oko 4.800 direktnih korisnika, a aktivnosti su provođene na području 20 općina.

 

Druga faza projekta 2006/2007 obogaćena je treninzima ne samo Caritasovih djelatnika, nego i djelatnika drugih nevladinih organizacija.  U ovoj fazi  nastojalo se osnažiti  obiteljska savjetovališta koja djeluju u sklopu biskupijskih Caritasa (Mostar, Banja Luka i Sarajevo). Obiteljski savjetnici važan su segment unutar Caritasova djelovanja jer su oni prva karika u lancu preventivnog djelovanja i identifikacije žrtava, ali mogu pružiti i direktnu potporu potencijalnim žrtvama i žrtvama. Druge značajne aktivnosti u ovoj fazi bile se: rad s mladima po mjesnim zajednicama i župama i njihovo angažiranje u preventivnim aktivnostima, zatim promicanje volontarijata i obuke za volontere koji su također bili uključeni u projekt, te medijske kampanje. Broj direktnih korisnika u drugoj fazi procjenjuje se na oko 9.469, a aktivnosti su implementirane na području 27 općina.

 

U trećoj fazi tj. tokom 2008. godineprovođene su iste aktivnosti kao i u drugoj ali je intenzivirano ekonomsko osnaživanje i međureligijska suradnja. Naime, 2008 godine u projekt je uključeno i Međureligijsko vijeće s kojim i danas postoji suradnja.Uovoj fazi, biskupijski Caritasi su počeli dodjeljivati  nepovratna sredstva za samozapošljavanje najrizičnijih skupina koje su bivale odabrane u suradnji sa centrima za socijalni rad i Caritasovim obiteljskim savjetovalištima. U ovoj fazi obuhvaćeno je oko 9.000 direktnih korisnika na području 18 općina.

 

U četvrtoj i petoj fazi tj. od 2009. do 2011. godine zadržane su aktivnosti iz prethodne faze i uključene nove aktivnosti. Naime, dodatno je proširen program ekonomskog osnaživanja. Potencijalne žrtve trgovine ljudima imale su priliku steći zanat po svom izboru i dobiti potrebnu opremu za samostalni rad ili odraditi pripravnički staž u skladu sa svojom razinom obrazovanja, a njihove plaće su financirane iz proračuna projekta (12 pripravnica u toku 2 godine u tri biskupijska Caritasa). Nova aktivnost u ovom periodu bila je i opismenjavanje Roma, potencijalnih žrtava,  koji nisu pohađali školu. Ovu aktivnost provodio je Caritas Sarajevo u suradnji sa  osnovnom školom  „Džemaludin Čaušević“. Ukupan broj direktnih korisnika tijekom tri godine provedbe projekta je17.000.

 

Šesta faza tj. faza koja je završila sa 2013. godinom, razlikuje se od prethodnih po tome što smo pored informativnih kampanja, ekonomskog osnaživanja (pripravnički program i nepovratni krediti), radionica za različite ciljne skupine (posebno mlade), ponovno počeli raditi sa žrtvama trgovine ljudima. Ovaj put se radilo ekonomsko osnaživanje žrtava radne eksploatacije u vidu dodjele nepovratnih sredstava za razvoj malog samostalnog poduzetništva.

 

U istoj fazi smo radili obuke Romskih vršnjačkih edukatora te ekonomski i kroz obuke osnaživali tri romska resursna centra u Bosni i Hercegovini i dvije romske nevladine organizacije, kako bi se putem peer to peer pristupa u Romskim zajednicama podigla svijest o trgovini ljudima i načinima zaštite. Romi su najranjivija populacija na trgovinu ljudima u našoj zemlji. Cilj je bio osposobiti mlade Rome da mogu prepoznati  trgovinu ljudima u svojim zajednicama  i zaštititi se.

 

Ukupni broj izravnih korisnika svih aktivnosti desetogodišnjeg projekta Jačanje lokalnih kapaciteta u suzbijanju trgovanja ljudima iznosi oko 40 000. Broj neizravnih korisnika nemoguće je utvrditi, tim više što se projekt sastojao prvenstveno od aktivnosti za prevenciju trgovine ljudima.

Projekt se nastavlja.