Biskup Komarica na međunarodnoj Konferenciji u Poljskoj

U četvrtak i petak 16. i 17. travnja 2015. u gradu Boleslawiecu u Donjoj Šleziji u Poljskoj održana je prva Međunarodna konferencija „Naša poljska Bosna - od reemigracije do integracije“. Na njoj je sudjelovao i biskup banjolučki mons. Franjo Komarica. Konferenciju je organizirao načelnik sreza/okruga Boleslawieca Dariusz Kwasniewski sa svojim suradnicima.

Osim ministra vanjskih poslova Vlade Republike Poljske Grzegorza Schetyna, veleposlanika Republike Poljske u BiH Andrzeja Krawczyka, u radu Konferencije su sudjelovali predstavnici Vojvodstva, općina s područja Boleslawiec, izabrani društveni predstavnici iz Donje Šlezije, kulturni djelatnici okruga Boleslawiec te predstavnici Udrugā Poljakā iz BiH.

Sudjelovalo je više domaćih svećenika na čelu s predstavnikom domaćeg biskupa iz grada Legnice. Prije početka Konferencije održana je tiskovna konferencija. Na njoj su govorili organizator Međunarodne konferencije načelnik okruga Boleslawieca Kwasniewski, ministar Schetyna i biskup Komarica.

Konferencija je imala za cilj jače integrirati s državnim institucijama sve postojeće udruge Poljaka koji su 1946. godine doselili iz BiH na područje Donje Šlezije. Te udruge kroz sva protekla desetljeća ljubomorno čuvaju svoju snažnu osjećajnu i kulturološku povezanost s nekadašnjom svojom domovinom BiH. Doseljavanje Poljaka iz Galicije i Bukovine u područja sjeverno od Banje Luke u BiH započelo je prije 120 godina. Na kraju II. svjetskog rata bilo ih je oko 18 000.

Ističući kako mnogi Poljaci u Donjoj Šleziji nose u svome srcu dvije domovine, Poljsku i BiH predstavnici domaćih državnih institucija su isticali kako je Konferencija „povijesni događaj“ koji će imati mnogostrukog odjeka u budućnosti tamošnjih ljudi i njihovih odnosa prema vlastitoj prošlosti i sadašnjosti.

Na Konferenciju su bili pozvani i predstavnici današnjih općina u BiH gdje su se nekada nalazila brojna naselja, sela i župe Poljaka. Odazvali su se predstavnici općina Prnjavor, Srbac i Gradiška. Oni su u ime svojih općina uputili sudionicima Konferencije svoju prigodnu riječ.

U svom govoru načelnik Kwasniewski je brojne nazočne upoznao kako je došlo do sazivanja Konferencije i pri tom osobito zahvalio biskupu Komarici za njegove osobite zasluge u povezivanju političkih predstavnika okruga Boleslawiec i općina u BiH u kojima su kroz više desetljeća živjeli Poljaci. Osobito je naglasio svoju odlučnost oko obnavljanja grobalja i drugih preostalih pa i živućih obilježja nekadašnje brojne i bogate nazočnosti Poljaka u BiH.

U svom pozdravnom govoru biskup Komarica je zahvalio domaćinu za organiziranje Konferencije i pohvalio dugo očekivani konstruktivni iskorak koji je ovom Konferencijom učinjen za povezivanje naroda iz Poljske i BiH. (Biskupov govor na Konferenciji može se pročitati u cijelosti na kraju ove vijesti!)

Na Konferenciji je održano 6 prigodnih izlaganja u kojima je osvijetljena prošlost Poljaka reemigranata, problemi s preseljenjem iz BiH u Poljsku, te njihove snažne kulturološke i mnogostruke povezanosti sa nekadašnjom njihovom domovinom Bosnom. Osvijetljeni su i neki problemi vezani za njihovu integraciju u novu domovinu Poljsku.

Drugi dan Konferencije svi su uzvanici bili pozvani u selo Tomislav gdje su ih srdačno dočekali domaći mještani reemigranti i pokazali im izuzetno zanimljiv muzej sa brojnim izloženim predmetima koje su sa sobom donijeli iz nekadašnje domovine BiH. Zatim je u selu Očice nedaleko od Boleslawieca uslijedi kulturno zabavni program. Na njemu su nastupile brojne pjevačke i folklorne skupine bosanskih Poljaka koje su se prezentirale s izuzetno bogatim repertoarom pjesama i igara s područja Bosne i susjednih zemalja nekadašnje države Jugoslavije. Na večer je u kazalištu u Boleslawiecu upriličena dramska predstava „Moja Bosnia“.

Biskup Komarica je tijekom održavanja Konferencije imao mogućnosti pohoditi i nekoliko obitelji Poljaka rodom iz okoline Banje Luke, koji su se biskupovu pohodu osobito radovali.

Konferencija je urodila novom odlučnošću službenih državnih predstavnika, kao i predstavnika udruga da se još više povežu s općinskim predstavnicima nekadašnjih njihovih naselja i župa u BiH, da pojačaju međusobne kontakte u razmjeni osobito kulturnih i drugih dobara te u očuvanju postojećih tragova nazočnosti Poljaka na području Sjeverne Bosne u Banjolučkoj regiji. Dogovoreno je da će već na ljeto u nekoliko navrata doći veće skupine Poljaka u obilazak grobalja svojih roditelja i predaka.

Biskup Komarica je zajedno sa svojim tajnikom vlč. Zlatkom Matićem imao program također i u subotu 18. i u nedjelju 19. travnja.

U subotu su bili najprije gosti općine Gromadka. Tamo su ih u Domu kulture dočekali načelnik Dariusz Pawliszczy sa svojim suradnicima i brojnim žiteljima općine, porijeklom iz BiH. Također je bio nazočan i načelnik okruga Boleslawiec Kwasniewski. Za biskupa i njegovu pratnju je izveden i prigodni kulturno zabavni program, a i biskup Komarica je imao mogućnost obratiti se svim nazočnima

U poslijepodnevnim satima biskup Komarica je predslavio svečano Misno slavlje u župi Očice uz koncelebraciju domaćih svećenika i svoga tajnika. U prigodnoj homiliji biskup je između ostalog rekao da „na ovom mjestu sam prije 10 mjeseci zajedno s mnogima od Vas slavio Svetu misu u povodu 100-te obljetnice rođenja svećenika iz moje biskupije Ante Dujlovića, mladog ubijenog župnika župe Gumjera u kojoj ste se neki od Vas rodili, a mnogima od Vas su se u njoj rodili roditelji ili djed i baka, odnosno rodbina i prijatelji. Jedno vrijeme je taj hrabri i požrtvovni mladi svećenik vodio brigu i za vise drugih okolnih župa, gdje su živjeli Vaši roditelji i rodbina. Bilo je to za vrijeme osobito dramatičnih i nesigurnih ratnih vremena u II. svjetskom ratu. Župnik Dujlović je volio Krista i volio Kristove vjernike koji su bili povjereni njegovoj dušobrižničkoj brizi.“ Istaknuo je da „pravi, istinski kršćanin neće lako dozvoliti da se njegova kršćanska načela, njegovi životni principi razvodne, da prestanu važiti za njega i njegove bližnje, za članove njegove obitelji, njegove susjede, članove njegovog sela, mjesta općine.“ Biskup je naglasio da „kršćaninu ne dolikuje da bude mlak, neodlučan, nezainteresiran za svoju budućnost i za budućnost drugih ljudi oko njega – pa i ljudi u drugim narodima i zemljama. Jer, kršćanin katolik je građanin cijeloga svijeta. Isus je dao nama, svojim učenicima jasnu zadaću: Pođite po svemu svijetu i učinite sve narode mojim učenicima i budite svjetlo svijetu i budite sol zemlje, ali ona prava a ne bljutava. Svaki kršćanin zato mora osim svoga materinskog jezika nužno naučiti i univerzalni jezik kršćana, to je jezik ljubavi kojega kao jedini jezik na svijetu razumiju svi ljudi!“ Završavajući svoju homiliju biskup Komarica je govoreći o vlč. Dujloviću rekao „Obavještavam vas da smo započeli prošlih mjeseci i službeni crkveni proces za njegovo proglašenje blaženim. Dobili smo za to sve potrebne dozvole od Svete Stolice i o od na Biskupske Konferencije BiH. Osnovana je i službena povijesna komisija pri ovdašnjem Biskupskom Ordinarijatu u Legnici. Ona je već ispitivala neke od vas i dalje ce ispitivati. Potičem vas sve da se još vise molite Bogu kako bi župnik Anto sto skorije bio proglašen blaženikom. Na veliku duhovnu korist vas ovdje poljskih katolika i katoličkog puka u Bosni odn. Banjolučkoj biskupiji jer svjedok vjere u Krista župnik Dujlović je najdivniji primjer vaše poljske Bosne. Znajmo taj primjer i ispravno cijeniti jer je on svima nama veliki Božji dar.“

Po završetku Mise biskup Komarica se više sati zadržao s tamošnjim vjernicima u srdačnim razgovorima i pjesmi.

U nedjelju, 19. travnja 2015. biskup Komarica je predslavio Svetu misu u župnoj crkvi u Boleslawiecu, uz koncelebraciju domaćih svećenika i svoga tajnika. U prigodnoj homiliji biskup je između ostaloga rekao: „Povod moga dolaska k Vama u srez Boleslawiec je trajna svjetla uspomena na mladog ubijenog župnika Antona Dujlovića, kojega osobito štuju – kao mučenika - župljani ovdašnje župe Očice, a oni su većinom nekadašnji župljani župe Gumjera u mojoj Banjolučkoj biskupiji. Pozivam Vas danas sve, osobito Vas koji ste porijeklom iz poljskih župa u Bosni, iz „naše poljske Bosne“ da se molite Bogu, kako bi on obilno blagoslovio sav službeni rad crkvenih predstavnika u biskupijama Legnica i Banja Luka oko što skorijeg proglašenja blaženim župnika mučenika Antona Dujlovića.“

Biskup Komarica je u kontekstu govora o Božjim ugodnicima tj. o blaženicima i svetima istaknuo da „Možda već i sami znate, ali vam ipak želim ponoviti, a nekima od Vas i protumačiti da crkveni proces za proglašenje blaženim nekog člana Crkve, koji je zbog svoje vjernosti Kristu i Kristovom Evanđelju podnio smrt, nema za cilj da ustanovi tko je ubojica dotičnog čovjeka. Taj se proces vodi kako bi se što objektivnije i istinitije ustanovila spremnost ubijenog da podnese i mučeništvo i mučeničku smrt iz ljubavi prema svome vjerskom uvjerenju, konkretno prema Kristu i njegovom svetom nauku sadržanom u svetopisamskim knjigama i službenoj nauci Katoličke Crkve.“

Govoreći o ulozi današnjih kršćana u svijetu biskup Komarica je naglasio da „Kršćani u Europi su suodgovorni za situaciju današnjih ljudi u svim zemljama našeg kontinenta. Blažen čovjek, blažen kršćanin koji se trudi razumjeti drugog čovjeka koji pati – bilo na dusi ili na tijelu i koji ima otvoreno svoje srce za takvog čovjeka i koji mu pomaže iz ljubavi prema Bogu i prema Isusu koji svakog od nas ljubi i to neizmjerno. Prema čovjeku pojedincu ili pak većem broju ljudi koji trpe – osobito zbog nepravde - ne bi smjelo biti neutralnog držanja kod svjesnih, vjerodostojnih kršćana.“

Završavajući svoju homiliju biskup je sve potaknuo riječima „Draga moja braćo i sestre u uskrslom Kristu, i Vi ovdje u Boleslawiecu i u Poljskoj kao i mi u Banjoj Luci i u Bosni moramo se odlučiti kojem i kakvom ćemo duhu pokloniti svoje povjerenje: Duhu Božjem, Svetom Duhu, Duhu Kristova Evanđelja ili duhu bezbožnog svijeta, duhu egoizma, zloduhu koji je protiv Boga i čovjeka kao bogolikog stvorenja i Božjeg miljenika. Nas osobni život je uistinu veliki Božji dar, nama osobno, ali ujedno i velika zadaća koju smo dobili. Molimo svjetlo i snagu Božjeg Duha da se doista ozbiljno potrudimo sto bolje tu zadaću ispuniti, jer je dobro ispunjena zadaća na zemlji naše neprolazno ime u Nebu.“

Na kraju Mise domaći župnik je zahvalio biskupu Komarici na srdačno upućenim riječima, ali i u ime svojih župljana „bosanskih Poljaka“ na svim provedenim danima tijekom kojih se susretao i razgovarao s njima!

Po završetku svete mise biskup se u pratnji svoga tajnika uputio nazad u BiH. (kta/tabb)

 

Pozdravni govor biskupa Komarice na otvaranju Međunarodne konferencije „Naša poljska Bosna - od reemigracije do integracije“

Vrlo poštovani gospodine načelniče okruga Boleslawiec Dariuszu Kwasniewski, glavni organizatore ove Konferencije,
poštovani gospodine ministre vanjskih poslova Schetyna,
Vaša Ekselencijo Andrzeju Krawczyk, ambasadore RP u BiH,
poštovani članovi Skupštine okruga Boleslawieca,
poštovani načelnici općina,
cijenjeni sudionici Konferencije „Naša poljska Bosna“,

Iskreno zahvalan za ljubazan poziv glavnom organizatoru ove Konferencije gosp. Dariuszu Kwasniewskom, mladom i poletnom načelniku okruga Boleslawiec, kojega sam imao čast kratko susreti na samom mome odlasku prigodom zadnjeg moga prošlogodišnjeg pohoda - Vašem lijepom gradu i okrugu početkom mjeseca prosinca, upućujem Vam svima srdačne i iskrene pozdrave.
Dolazim iz rodnog kraja nekih od Vas, odn. roditelja i predaka mnogih od Vas – iz Sjeverne Bosne, iz sjedišta Banjolučke biskupije, na čijem su se prostoru nalazila tijekom 5 desetljeća prošlog stoljeća brojna naselja i sela, odn. i veći broj župa bosanskih Poljaka.
I danas, na ovoj Konferenciji, podsjećamo se da su prvi doseljenici od Vaših predaka u te krajeve pitome i gostoljubive zemlje Bosne došli prije skoro 120 godina – iz istočnih pokrajina tadašnje prostrane i moćne austrougarske monarhije Galicije i Bukovine.
Za njima su došle sljedeće tisuće doseljenika Poljaka i započele novi odsjek svoga života u zajedništvu s pripadnicima tamošnjih domaćih naroda Srba i Hrvata, te doseljenika Čeha, Nijemaca, Ukrajinaca i Talijana.
Unatoč brojnim poteškoćama razne vrste doseljeni Poljaci su se u Bosni brzo i dobro snašli, stabilizirali se i oblikovali zdrave obiteljske zajednice koje su se pokazale sposobnima za životne i društvene izazove. To su posvjedočili i svojim dobrosusjedskim odnosima kako prema rimokatolicima Hrvatima, Nijemcima, Talijanima, Česima i Mađarima, tako i prema grkokatolicima Ukrajincima (Ruterima) i pravoslavcima Srbima.
Za upoznavanje jednog naroda vrlo je važno uočiti i znati kojim i kakvim je duhom dotični narod prožet, koja je njegova iskonska psihička jezgra, koja ga je – kao dominantna – vodila u izgradnji njegove posebnosti. Ono, što je bitno ostaje uvijek u narodu postojano, konstantno. Ono što čini narodni duh, to ostaje nepromjenjivo, iako se svaki narod u svome razvoju ponešto – uglavnom sporo – mijenja. Istom nakon poznavanja duhovnih osobina jednog naroda, može se razumjeti pravac i dinamika razvoja toga naroda.
Valja nam imati na umu da u svakom životnom prostoru ima i pozitivnih pomagala i negativnih prepreka. Pozitivna pomagala pogoduju čovjekovu gospodarskom i političkom radu, a negativne prepreke mu prave smetnje i otežavaju rad i razvoj.
Ovisi mnogo o čovjeku, odn. o narodu koliko će se truditi oko uklanjanja – i to sa što manje napora i energije – negativnih prepreka i oko što boljeg iskorištavanja i srašćavanja zakona tla i podneblja – te da i u jednom i drugom slučaju dospije do najoptimalnijeg uspjeha. Narod se u tom nastojanju sve više srašćuju sa svojim životnim prostorom i on mu tako postaje domovinom.
Ne bez razloga se kaže da narod nosi dušu svoje zemlje u sebi. I čovjek pojedinac i narod - nalaze se neprestano u dodiru, u kontaktu s drugim životnim prostorima i drugim narodima. U tom dodiru se neizostavno očituje kakav je tko - tko je organiziraniji i biološki jači i postojaniji. Potiskivanje - s jedne strane i uzmicanje - s druge strane - jedan je od glavnih zakona, odn. karakteristika koje se odnose na svaki od narodā.
Novijim valom raseljavanja koji su dvije države – Republika Poljska i FNRJ – međudržavnim ugovorom polučile – na koncu II. svjetskog rata i svršetka perioda tadašnjeg ogromnog pomicanja europskih naroda – došlo je i do repatrijacije Vas bosanskih Poljaka u zajedničku državu svih Poljaka, u ovaj dio Poljske.
Život Vaših roditelja i Vas samih je nastavljen na novom životnom prostoru, ali – Vaše zanimljivo – veze povijesne, prijateljske, rodbinske, sociološke, kulturološke s nekadašnjim svojim susjedima u Bosni nisu potpuno prestale.
Udruženja repatriranih Poljaka iz Bosne, koje, koliko mi je poznato djeluju na području okruga Boleslawieca, intenziviralo je - osobito posljednjih godina kontakte s pojedinim općinama iz nekadašnje svoje bosanske domovine, - kao na primjer s općinom Prnjavor i Srbac. Posebnu pozornost su željeli pokazati prema grobljima u nekadašnjim svojim župama u Bosni, odn. Banjolučkoj biskupiji i njihovom pristojnom uređenju. To je za svaku pohvalu. Također su omogućili svake godine dolazak grupe mladih Poljaka (i drugih) iz jedinog poljskog kompaktnog sela iz Bosne – Ćelinovca iz župe Nova Topola, iz općine Gradiška, što se pokazalo osobito korisnim.
Izražena je u zadnje vrijeme spremnost na jačanju i proširivanju veza i kontakata s tamošnjim stanovništvom, što se posebno intenziviralo zadnjih mjeseci u kojima je delegacija Vašega okruga Boleslawiec, na čelu s načelnikom g. Kwasniewskim čak dva puta boravila u banjolučkom kraju i vodila službene razgovore i utvrđivala konkretne načine jačeg povezivanja ne samo s Banjolučkim biskupom nego i između ovog okruga i tamošnjih općina s općinama Prnjavor, Srbac, Laktaši, Gradiška i Derventa, čiji su čelni ljudi danas ovdje među nama.
Poljski narod je među narodima Europe – gdje god se nalazio – uvijek bio prepoznat kao kršćanski, katolički narod. Kršćanstvo i Katolička Crkva su tijekom dugih i burnih stoljeća povijesti poljskog naroda bili vrlo često važan čimbenik u oblikovanju i očuvanju ne samo njegovog vjerskog nego i nacionalnog, kulturnog i civilizacijskog identiteta.
Nema razloga da tako ne bude i ubuduće, jer se to do sada pokazalo plodnim i opravdanim. Za istinskog katolika i njegov identitet ne pristaju malodušje, kukavičluk i sebičnost. Za poljski, katolički narod pruža se i u sadašnjem stanju europskih naroda i europskog čovjeka velika šansa odlučnog, konstruktivnog doprinosa za sigurniju, mirniju i svakog čovjeka - Europljanina - dostojniju budućnost.
Duboko vjerujem da su i ova najnovija dešavanja unutar Vas, dragih naših prijatelja – bosanskih Poljaka i Vašeg pojačanog zauzimanja za ljude i događaje u našoj domovini, koja je bila i rodni kraj mnogih Vaših predaka, a i nekih od Vas – znak Božje Providnosti i ljubavi prema svima nama, da još više međusobno pojačamo kršćansku solidarnost i tako još učinkovitije doprinesemo izgradnji civilizacije ljubavi.
Najveći i najpriznatiji sin dragog nam poljskog naroda i ujedno najveći prijatelj naše zemlje i Banjolučke biskupije sv. papa Ivan Pavao II. je ovako rekao: „Vama je naloženo da otvarate nove putove bratstva među narodima, kako biste – produljivanjem zakona međusobnog davanja i primanja, samodarivanja i prihvaćanja drugoga – izgrađivali jednu jedinstvenu ljudsku obitelj“.
Upravo je ovo što Vi radite divan primjer spremnosti plemenitih, konstruktivnih i dalekovidnih ljudi da zajedničkim energijama izgrađujemo oko sebe čovjeka i društvo koje će biti po mjeri Božjih zakona i ljudskih potreba. Vjerujem da nam za to može biti dragocjeni poticaj i divan primjer župnika nekadašnje Vaše župe Gumjera – sada Očice, vlč. Antona Dujlovića, čiju svjetlu uspomenu Vi u župi Očice s puno ljubavi preko sedam desetljeća čuvate.

Neka dobri Bog blagoslovi Vaše sadašnje i buduće plemenite akcije.

foto