140 godina od dolaska Klanjateljica u Bosnu

Sestre Klanjateljice Krvi Kristove, predvođene sestrom Herminom Gantert, dolaze u Banjaluku iz Austrije (Feldkirch) 7. listopada 1879. na poziv trapističkog priora Franza Pfannera. Turski čardak, preuređen za stanovanje, postao je prvi sestarski samostan te je nazvan Nazaret. 

 

Sestre ubrzo po dolasku grade škole i osnivaju nove zajednice, najprije u okolici Banjaluke, a potom i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Od 1927., na poziv mnogih župnika i zbog potreba rada s djecom osnivaju prve zajednice u Hrvatskoj, a u Zagrebu otvaraju prvu zajednicu 1933. godine.

 

Nakon Drugog svjetskog rata (1941. - 1945.) sestre su suočene s oduzimanjem imovine - vlastitih škola i kuća - te nastavljaju život i poslanje unutar svojih samostana i usmjeruju se prema župama u kojima osnivaju nove zajednice. Od 1963. djeluju u Australiji među hrvatskim iseljenicima.

 

Domovinski rat (1991. - 1995.) prekida razgranato apostolsko djelovanje. Sestre su protjerane iz nekih mjesta te odlaze u druga odgovarajući tako na Kristov poziv da s njim sudjeluju u otkupiteljskom poslanju.

 

Klanjateljice Krvi Kristove i danas slijede poziv i poslanje svoje utemeljiteljice svete Marije De Mattias. Po raznim službama naviještanja evanđelja i promicanja ljudskoga društva, po molitvi i nošenju križa Kristova, po svakidašnjem sudjelovanju u izgradnji tijela Kristova i danas svojim životom i djelovanjem pomažu da svako stvorenje napreduje prema onom lijepom poretku stvari što ga je Sin Božji došao utemeljiti svojom krvlju.

166 sestara Regije Zagreb danas živi i djeluje u zajednicama na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Australije, Njemačke i Italije.

 

Neka nas danas sjećanja odvedu … na milosno mjesto, na izvore povijesti, na prvo mjesto boravka i početke djelovanja naših sestara. U mislima danas otvaramo vrata drevnog turskog čardaka koji postade njihov prvi skromni dom među najsiromašnijima. On postaje samostan Sestara Presvete Krvi, kako su se tada zvale, i to „Sveti Josip u Nazaretu“. Osjećamo dah prohujalih vremena, sve lijepe i teške trenutke njegovih stanovnica. Od 7. listopada 1879. godine sestre su na ovim napaćenim prostorima, ali na mjestima snažne vjere i pouzdanja u Krv Kristovu, koja ih je vodila, snažila, krijepila, tješila. (usp. Višnja Mikić na slavlju 6. ožujka 2010., Banja Luka)