Propovijed mons. Pave Jurišića na Veliki petak u sarajevskoj katedrali

Propovijed na Veliki petak, dan Muke Gospodnje, 18. travnja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova uputio je kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić. Propovijed prenosimo u cijelosti.

Nevjerojatno! Pilat ne vidi razloga da osudi Isusa, a ipak ga osuđuje na smrt. Zašto? Zato što se mnoštvo uzbunilo i ne da se umiriti. Zato što se boji sukoba sa židovskim vođama! Zato što se boji ukora svojih šefova! Zar ljudski život tako malo vrijedi?

Ivan otkriva zašto! „Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Jer svaki koji se pravi kraljem, protivi se caru!“ Isus je, dakle, „državni neprijatelj“, zato mora biti ukolonjen iz javnosti. Uz to ima mnogo sljedbenika, pa bi moglo doći do pobune koja bi zahvatila cijelu zemlju. A Pilat si tako nešto ne bi mogao priuštiti u ovoj teškoj i nemiranoj okupiranoj zemlji u kojoj je on postavljen za visokog predstavnika, upravitelja. To bi značilo kraj njegovoj političkoj karijeri. A služba upravitelja ili visokog predstavnika rimskog carstva ipak je unosna. Dobar dio poreza, prihoda i prireza curi mimo državne blagajne direktno u upraviteljeve džepove.

S druge pak strane ova je zemlja nesigurno mjesto. On upravlja jednom zabačenom provincijom, daleko od Rima. Tko zna kakve sve zavjere kuju protiv njega?! Pilat ima u glavnom gradu mnoge političke protivnike, one koji su mu zavidni. Vjerojatno bi njegovi neprijatelji zadovoljno trljali ruke ako bi bio uvučen u pobunu ili rat s pobunjenicima koje ne bi mogao brzo staviti pod kontrolu. Mogli bi mu predbaciti da je nesposoban, a netko bi se mogao pobrinuti da bude uklonjen sa službe.

Ovdje se, dakle, u njegovu ponašanju ne radi više o Isusu, nego o samom Pilatu. Zapravo, njemu je bilo svejedno je li isus buntovnik ili nije. On točno zna da se u političkom smislu krivnje pred njim nalazi 'sitna riba'. To su nekakvi politički sukobi među samim Židovima, a s njima rimski upravitelj nema ništa. No ako ne bude po volji židovskim političkim vođama, e onda bi mu oni mogli staviti omču oko vrata i polako je stezati dok ga ne udave. Netko bi od njih mogao imati i veze u središtu carstva, u Rimu, a onda ne bi bio problem utvrditi činjenice koje ne bi bile povoljne za njega.

Tako je Pilat bio stjeran u tjesnac, a Isus žrtvovan zbog jedne političke karijere. Koji skandal! Ali kao što je Isus nevin upao u političku mašineriju borbe za vlast, tako i danas mnogi pojedinci, kao i čitave zajednice i narodi, postaju nevine žrtve političkih borbi, interesa i intriga.

Isus svojim držanjem pokazuje: Nikakva zemaljska vlast kao ni sve bogatstvo ovoga svijeta ne vrijede ništa pred Bogom. Pred njim vrijedi samo pravednost i dobrota, ispravnost i miroljubivost. Onaj kojemu je stalo samo do moći i vlasti da gospodari i vlada nad ljudima, uvijek je u opasnosti da proda dušu. Poštenje je davno izgubio: „Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a samog sebe izgubi ili sebi naudi?“

Zato nije bez krivnje onaj koji gazi preko života i sreće drugih ljudi da bi se domogao moći, položaja i bogatstva. Ne čujemo li već buku oko sebe: Gdje su ti laktovi? Guraj se, probijaj, jedino tako možeš doći do vrha. A kad si već gore, vodi računa jer stotine oko tebe vrebaju na isti način kako da te skinu. Bacaju klipove pod noge, lažu, potvaraju, dodvaraju se. Kako je jednostavno, užasno jednostavno srediti čovjeka, svoga bližnjega, ocrniti, pogaziti...

Ništa drugo nisu imali na umu ni političke vođe židovskog naroda, nego srediti jednoga čovjeka. Pilat je prozreo njihovu igru, ali ništa nije učinio da spasi nevina čovjeka. Zato Isus nije imao nikakve šanse. On u tom trenutku nije vrijedio jer je Pilat imao samo jedno na umu - svoju političku karijeru.

Isus je bio spreman platiti, a i platio je punu cijenu. Znao je da će se moćnici boriti svim sredstvima da ga uklone: terorom, nasiljem, ubojstvom, a on im neće uzvratiti. Zaputio se u Jeruzalem. Na tom mu je putu svjetina klicala, ali se usred toga klicanja već nazirao križ. Je li već slutio da će narod koji ga sada slavi za koji trenutak vikati Pilatu: „Raspni ga, raspni!“

Ni danas neće proći drukčije onah koji želi nositi Isusa u društvo opsjednuto moću novca i vlasti. Tko nosi Isusa opsjednutim ljudima, on želi nešto mijenjati, rušiti ustaljene norme, pa će morati plivati protiv struje; on se ne prilagođava, zato će morati računati da će ga pokušati ušutkati i da će biti uklonjen. Ali to je put i to je način nasljedovanja Isusa na njegovu križnom putu.

To nam ujedno i pokazuje kako vjera nikako ne može biti privatnom stvari pojedinca. Ona to i ne smije biti tamo gdje jedni trpe i gdje čovjek pati, a gdje se drugi netko naslađuje njegovim mukama. Zato je Isus naše opredijeljenje. Njega, i samo njega treba slušati. Upravitelja i Pilata će uvijek biti svugdje, kako u društvu tako i u Crkvi, bez obzira kako se oni zvali. S njima trebamo računati i za njih se Bogu moliti.

AMEN