Propovijed biskupa Palića na uočnicu Velike Gospe na Širokom Brijegu

Misno slavlje na uočnicu svetkovine Velike Gospe u četvrtak 14. u kolovoza u crkvi Uznesenja BDM u Širokom Brijegu predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons Petar Palić. Njegovu homiliju izrečenu tom prigodom u nastavku prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre u Kristu!

1. Večeras smo se okupili na ovom našem Brigu, pod okriljem Nebeske Majke, kako su to činili naši stari, i oni prije njih. Na ovome mjestu klečala su koljena ispucala od rada, ali čvrsta u vjeri. Ovdje su dolazile ruke umorne od motike i čekića, ali uvijek spremne prekrižiti se i povjeriti sve Majci. Ovdje su se prinosile molitve u tišini, ali i zavjeti izrečeni naglas, da čuje i Bog i Marija.

Prvo čitanje nam govori o tome kako je David, s cijelim narodom, nosio Kovčeg Saveza u Jeruzalem. Kovčeg su nosili s pjesmom, s radošću, s poštovanjem.

Kovčeg nije samo lijepa kutija, on je znak Božje prisutnosti, mjesto gdje se čuvala Ploča Zakona, mana i Aronov štap. Bio je to vidljivi znak: Bog je u svom narodu.

Braćo i sestre, Marija je za nas novi Kovčeg Saveza, jer je u njoj prebivao sam Bog, utjelovljeni Krist. I kao što su nekada Izraelci dočekali Kovčeg, tako mi večeras dočekujemo svoju Majku, pjesmom, molitvom i vjerom.

Sveti Pavao nam u drugom čitanju poručuje: "Pobjeda iskapi smrt!" To znači da je smrt poražene, da nema zadnju riječ. Krist je pobijedio, a Marija je prva koja potpuno uživa tu pobjedu. Njezino tijelo nije ostalo u zemlji. Bog ju je uzdigao u nebesku slavu. To je braćo i sestre naša nada: ono što je Bog učinio u Mariji, želi učiniti i učinit će u nama.

U Evanđelju Isus odgovara ženi iz naroda: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je." Marija je blažena jer je poslušala i živjela Božju riječ. Nije samo rodila Isusa u tijelu, ona ga je nosila u srcu. To je prava pobožnost: ne samo govoriti o Bogu, nego živjeti s Bogom.

2. "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao." Ove riječi iz današnjeg Evanđelja odjekuju stoljećima dok se okupljamo uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije. U ovom kratkom prizoru, žena iz mnoštva dovikuje Isusu, blagoslivljajući Njegovu Majku. A kako Gospodin odgovara? "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je."

Isus ovime nipošto ne umanjuje dostojanstvo svoje Majke, nego uzdiže pravi razlog njezine blaženosti. Da, ona je blažena jer je Njegova majka, ali još više zato što je slušala Božju riječ i vjerno je čuvala. Dok slavimo ovu veliku svetkovinu, promišljamo ne samo o tjelesnom uznesenju Marije u nebo, nego i o razlogu zašto joj je podarena ta izvanredna povlastica.

Uznesenje je jedan od najstarijih i najdražih marijanskih blagdana u našoj tradiciji. Iako je kao dogma formalno proglašeno od pape Pija XII. 1950. u apostolskoj konstituciji Munificentissimus Deus (Najdarežljiviji Bog), vjerovanje da je Marija uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu slavi se od najranijih dana Crkve. Istočne Crkve ovaj blagdan nazivaju "Usnuće" ili "Preminuće" Bogorodice, naglašavajući da Marija nije doživjela raspadanje tijela u grobu, nego je izravno uznesena u nebo.

Zašto ovaj blagdan slavimo s tolikom svečanošću? Zato što u Marijinom uznesenju naziremo vlastitu sudbinu. Katekizam nas uči da je Uznesenje Blažene Djevice "posebno sudjelovanje u uskrsnuću njezina Sina i predokus uskrsnuća ostalih kršćana" (KKC 966). Ono što se dogodilo Mariji, dogodit će se i nama koji ostanemo vjerni Kristu, iako u drukčijem poretku i na drukčiji način. Ona je prvina otkupljenja koje je njezin Sin ostvario.

3. Večerašnje Evanđelje daje nam dubok ključ za razumijevanje svetkovine Uznesenja. Kad žena iz mnoštva blagoslivlja utrobu koja je rodila Isusa, ispravno je što odaje počast Marijinom tjelesnom majčinstvu. Crkva je oduvijek častila Mariju kao Bogorodicu (Theotokos). Ali Isus naš pogled usmjerava na nešto još temeljnije: "Blaženi su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je."

Upravo je to Marija činila cijeloga života. Kod Navještenja, na anđelovu poruku odgovorila je: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38). U pohodu Elizabeti izrekla je u Magnificatu: "Veliča duša moja Gospodina" (Lk 1,46). U Kani je slugama rekla: "Što god vam rekne, učinite" (Iv 2,5). A pod križem stajala je u vjernom svjedočanstvu Sinove žrtve.

Marijino tjelesno uznesenje u nebo kruna je njezina života ispunjenog slušanjem i čuvanjem Božje riječi. Sveti Ivan Damaščanski u 8. stoljeću zapisao je: "Bilo je dostojno da ona koja je očuvala svoje djevičanstvo u porodu, očuva svoje tijelo od svake raspadljivosti nakon smrti. Bilo je dostojno da ona koja je u svom krilu nosila Stvoritelja kao dijete, prebiva u božanskim prebivalištima."

Drugi vatikanski sabor prekrasno potvrđuje ovu povezanost Marijine vjere i njezina Uznesenja, odnosno da je Majka Isusova, proslavljena tijelom i dušom na nebu, slika i početak Crkve koja će se dovršiti u budućem svijetu. Tako ona i na zemlji sjaji kao znak sigurne nade i utjehe putničkom Božjem Narodu (usp. Lumen Gentium, 68).

4. Ova nas svetkovina podsjeća da nismo samo duše zarobljene u tijelima koje čekaju oslobođenje. Mi smo duhovno-tjelesna bića, predodređeni za tjelesno uskrsnuće. Kršćanska nada nije bijeg od naše tjelesne naravi, nego njezina preobrazba. Marijino uznesenje potvrđuje plemenitost tijela i navješćuje njegovu proslavu.

Kako, dakle, trebamo živjeti u svjetlu ove velike svetkovine?

Najprije, trebamo nastojati nasljedovati Mariju u slušanju i čuvanju Božje riječi, odnosno nositi Boga u sebi. A nositi Boga u sebi znači moliti, živjeti sakramente, dopustiti da Riječ Božja oblikuje naše odluke.

Marijina veličina ne leži prvenstveno u povlasticama, nego u vjeri i poslušnosti. Sveti Augustin kaže: "Marija je čula Božju riječ i čuvala je, i zato je blažena. U svome umu čuvala je Božju istinu, što je plemenitije od toga da je u utrobi nosila Njegovo tijelo."

Zatim, trebamo produbiti poštovanje prema vlastitom tijelu. Uznesenje nas podsjeća da su naša tijela predodređena za slavu. Sveti Pavao nas uči: "Vaše je tijelo hram Duha Svetoga" (1 Kor 6,19). U kulturi koja tijelo ili idolizira ili prezire, pozvani smo na uravnotežen pogled koji poštuje tijelo kao sastavni dio naše osobe i kao ono što je određeno za uskrsnuće.

Današnja nas svetkovina poziva da gledamo prema nebu, ali da hodamo zemljom, jer naše nebo počinje ovdje, u načinu na koji ljubimo i služimo jedni drugima.

Danas svoje oči usmjeravamo na Mariju kao moćnu zagovornicu. Uznesena u nebo, ona nastavlja majčinski skrbiti za Crkvu. Papa Franjo je rekao: "Marijin život pokazuje da Bog čini velika djela po onima koji su najponizniji." Sa svoga mjesta u nebu, ona i dalje čuje naše molitve i donosi ih svome Sinu.

I na kraju, Uznesenje jača našu nadu u vječni život. U Marijinoj sudbini vidimo predokus vlastite buduće slave.

Zapitajmo se večeras: gdje je moje srce? Jesam li ja od onih koji gledaju u nebo samo kad nešto trebaju, ili i od onih koji slušaju Božju Riječ i čuvaju je, poput Marije?

Dok se pripremamo za slavlje ove velike svetkovine sutra, molimo Mariju da nam pomogne slušati Božju riječ i čuvati je vjerno kao što je ona činila. Gledajmo radosnom nadom prema sudjelovanju u uskrsnuću njezina Sina. I molimo da i mi jednoga dana budemo sjedinjeni s njom u punini nebeske slave, tijelom i dušom u gledanju Boga.

O Marijo, uznesena u nebo, moli za nas koji se tebi utječemo!