Propovijed biskupa Majića u Jajcu: Za slobodu nas Krist oslobodi!

Banjolučki biskup mons. Željko Majić slavio je u subotu 13. rujna kraj župne i samostanske crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jajcu misu zadušnicu za poginule branitelje u prigodi obilježavanja 30. obljetnice oslobođenja  kraljevskog grada u okviru vojno-redarstvene operacije „Maestral“. Pod misnim slavljem uputio je homiliju koju prenosimo u cijelosti:

ZA SLOBODU NAS KRIST OSLOBODI

Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovo u jaram ropstva! (Gal 5,1)

dragi Božji narode!

Danas, 13. rujna, na 30. obljetnicu oslobođenja ovoga kraljevskoga grada Jajca sabrali smo se u crkvi naše Majke u milosti – Blažene Gospe na nebo uznesene - da milosrđu Božjemu preporučimo duše svih dragih poginulih branitelja, ne samo u vojno-redarstvenoj akciji „Maestral“ nego i svih poginulih, nevino ubijenih i preminulih u svim vremenima, ratovima i teškim zulumima koji ovom gradu i prostoru nisu nedostajali; da zahvalimo na daru slobode i mira i molimo da nikada više ne upadnemo u jaram ropstva, kako to kaže sv. Pavao apostol u Poslanici Galaćanima, svetopisamskom odlomku koji smo odabrali kao temeljni tekst ovoga našega promišljanja.

No, posvijestimo i danas da je tanka nit koja razdvaja branitelja od agresora, čovjeka ljubavi i žrtve od čovjeka rata i mržnje, čovjeka borca za istinsku slobodu od onoga koji gradeći vlastitu slobodu druge pretvara u roblje. Stoga, duboko svjesni da se u ratovima zna prijeći ta nit, da se događaju i mnoga zla koja se ni pred očima ljudi, a kamo li pred Okom dobroga Boga ne mogu sakriti niti opravdati. Izražavajući duboko žaljenje zbog takvih pojava, molimo svemogućega Boga da bude milosrdan svima; jednako onima koji su zlo počinili i onima nad kojima je to zlodjelo učinjeno, bez obzira na religiju i naciju.

1. Za slobodu nas Krist oslobodi

Sv. Pavao peto poglavlje Poslanice Galaćanima započinje tvrdnjom koju nitko ne može dovesti u pitanje: „Za slobodu nas Krist oslobodi!“ Recimo odmah da se u Pavlovim mislima i izričaju ne radi o slobodi koja dolazi po pobjedi nad fizički i vojno nadmoćnijim neprijateljem, odnosno uspješno provedenoj vojnoj akciji, nego po križu, po žrtvi i po ljubavi Sina Božjega. Kristovo oslobođenje jest izbavljenje od grijeha, krivnje, straha i svakoga ropstva koje čovjeka odvaja od Boga. Krist nas nije oslobodio da bismo se opet vezali zakonima i pravilima, već da bismo živjeli „u slobodi i slavi djece Božje“, reći će isti Apostol u Poslanici Rimljanima (8,21). Kada Apostol naroda kaže da smo na slobodu pozvani i upozorava da ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego poziv da ljubavlju služimo jedni drugima (Gal 5,13), želi reći da u slobodi za koju nas Krist oslobodi ne možemo živjeti i činiti što nas je volja nego ono što Gospodin želi. Kristova sloboda jest sloboda za život u nesebičnoj ljubavi, služenju, praštanju; život po zakonu Duha, a ne po zakonu tijela: „Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti“, kaže isti Apostol u Poslanici Rimljanima (8,1); „Oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir“ (Rim 8,5-6). Dakle, Pavlovo poimanje Kristove slobode jest sloboda poslušnosti Božjem zakonu u služenju i poniznosti. Ona se postiže životom u „istini koja oslobađa“ (Iv 8,32); u ljubavi, jer „punina Zakona jest ljubav“ (Rim 13,10); držanju prava i činjenju pravde (Iz 56,1); uzajamnu praštanju „kao što je i Bog nama oprostio u Kristu!“ (Ef 4,32); milosrđu – „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,27). Jednom riječju: u hodu koji prosvjetljuje i vodi Duh Sveti, jer „ondje gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda“ (2 Kor 3,17).

2. Kristova sloboda i sloboda koju svijet daje

Kraljevski grad Jajce, od najstarijega pisanog spomena iz 1396. pa sve do danas, vodio je mnoge bitke za slobodu. Te slavne bitke naše povijesti, Bogu hvala, a to svjedoči i ovo naše današnje molitveno i komemorativno okupljanje, nisu zaboravljene. No, pravo je pitanje: Kako živimo dar slobode koju su hrabri branitelji uz ne malu žrtvu izvojevali? Sveti nas Pavao u Poslanici poziva: „Držite se dakle i ne dajte se ponovo u jaram ropstva!“ Ovim nas želi upozoriti da se jednom izvojevana sloboda može lako i izgubiti, da se ne smije uzimati zdravo za gotovo; da slobodu kao najveće blago treba čuvati, za nju se žrtvovati; da je sloboda uvijek povezana s odgovornošću, sa žrtvom, s budnim srcem koje ne dopušta da se ponovo zarobi; da je sloboda dar i odgovornost.

Braniteljska žrtva za našu slobodu snažno je utkana u Žrtvu Krista Spasitelja na križu. Ona je bez sebična interesa. Ona je žrtva ljubavi prema domu i domovini, obitelji i narodu. Riječi su samoga Isusa: „Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje“ (Iv 15,13). Oni su dali svoj život za nas, svoje obitelji, svoj narod, svoju Crkvu i tim dragovoljnim činom, vjerujemo, sam Isus, koji ima moć sve sebi podložiti, preobrazio je njihovo bijedno tijelo i suobličio ga tijelu svomu slavnomu (Fil 3,21).

No, draga moja braćo i sestre, ne čini li nam se potrebitim danas postaviti neka pitanja: Kako mi danas živimo dar slobode? Po kojem duhu se ravnamo; po zakonu Duha života u Kristu Isusu koji nas oslobađa od zakona grijeha i smrti, koji je nadahnjivao hrabre branitelje i ohrabrivao ih pred vratima tjelesne smrti kako bi ušli u život, ili po zakonu tijela?

Je li neumjesno danas se pitati: zašto su nam ognjišta sve praznija? Zemlja krvlju natopljena, žuljevima obrađivana, suzama i znojem zalijevana sve pustija? Što nam se iz obiteljskih kuća više ne čuje plač djece nego bolni jauk često ostavljenih i zaboravljenih starijih osoba? Što nam je srcu bliža i draža: „daleka Amerika“ nego ova od Boga darovana zemlja?

Je li neumjesno upitati nositelje civilne vlasti, jednako zakonodavne i izvršne na svim razinama: zašto se često oslobađaju od brige za opće dobro, što je bit svake ispravne i pravedne politike, a više se bave samima sobom i vlastitim, parcijalnim i stranačkim interesima?

Je li neumjesno upitati i nas službenike Crkve, jednako biskupe, svećenike i osobe Bogu posvećena života: zašto često zaboravljamo da smo „iz naroda za narod“, a ne svećenici, redovnici i redovnice za sebe i za svoje uže zajednice?

Draga braćo i sestre! Noseći u mislima ova pitanja, posebno danas kada slavimo Dan oslobođenja ovoga drevnoga hrvatskoga kraljevskoga grada, valja nam se upitati: jesmo li mi danas uistinu slobodni? Živimo li slobodu za koju na Krist oslobodi ili smo ponovo upali u jaram ropstva? I ne mislim ovdje nužno na jaram političkog ropstva. Naime, govor o slobodi jest govor o slobodi srca. Sv. Ivan, apostol, u svojoj Prvoj poslanici kaže: „Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago“ (1Iv 3,21-22). A zaufano k Bogu ide onaj koji živi u slobodi za koju nas Krist ȍslobodi. A Kristova sloboda znači da smo ljudi praštanja – jer bez oproštenja nema budućnosti; da smo solidarni, jer slobodni ljudi ne grade zidove, ne dijele se, nego grade mostove; da smo ljudi od istine - jer laž nas zarobljava, a istina oslobađa; da je sloboda u odgovornosti - jer sloboda bez odgovornosti brzo postaje anarhija; da smo ljudi za druge – jer sloboda nije sebična, nego usmjerena na dobro drugoga.

Braćo i sestre! Dok slavimo Dan oslobođenja grada Jajca, ne zaboravimo da prava sloboda počinje u čovjekovu srcu. Krist je došao da oslobodi ono što ni jedna ovozemaljska sila ne može – da oslobodi naše srce i našu dušu.

Zato ne samo danas, nego svakoga dana, neka odjekuje u našim životima: „Za slobodu nas Krist oslobodi. Ostanite dakle postojani i ne dajte se ponovo u jaram ropstva“ (Gal 5,1). Amen.