Papina homilija na misi na stadionu "Sir John Guise"

U homiliji na misi slavljenoj u nedjelju, 8. rujna na stadionu "Sir John Guise" u Port Moresbyju, drugog dana svog pohoda Papui Novoj Gvineji Papa je istaknuo važnost otvorenosti Bogu i evanđelju. Pozvao je zatim oko 35.000 okupljenih vjernika da se ne osjećaju dalekima od Boga i Gospodina. Nutarnja gluhoća i nijemost srca udaljuju nas od vjere, istaknuo je Sveti otac. Papinu homiliju prenosimo u cijelosti.

PAPUA NOVA GVINEJA

APOSTOLSKO PUTOVANJE U INDONEZIJU, PAPUU NOVU GVINEJU, ISTOČNI TIMOR I SINGAPUR

2.-13. rujna 2024

HOMILIJA SVETOG OCA

Sveta misa

Port Moresby, stadion Sir John Guise, 8. rujna 2024.

Prva riječ koju nam Gospodin danas upućuje je: „Budite jaki, ne bojte se!“ (Iz 35, 4). Prorok Izaija to govori svima koji su izgubljena srca. Na taj način on hrabri svoj narod i, čak i usred poteškoća i patnje, poziva ga da podigne svoj pogled prema gore, prema horizontu nade i budućnosti: Bog dolazi spasiti nas, On će doći i, u onaj dan, „Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti“ (Iz 35,5).

Ovo proroštvo se ispunilo u Isusu. U izvješću svetog Marka ističu se prije svega dvije stvari: udaljenost gluhog mucavca i Isusova blizina.

Daljina gluhog mucavca. Taj se čovjek nalazi u geografskom području koje bismo današnjim jezikom nazvali „predgrađe“. Teritorij Dekapolisa nalazi se iza Jordana. No, taj je gluhonijemi čovjek doživio i drugu vrstu udaljenosti; daleko je od Boga i od ljudi jer nema mogućnosti komuniciranja: gluh je pa ne može čuti druge, nijem je pa ne može razgovarati s drugima. Taj je čovjek odsječen od svijeta, izoliran je, zarobljenik je svoje gluhoće i nijemosti i stoga se ne može otvoriti drugima za komunikaciju.

To stanje gluhonijemosti možemo, stoga, čitati i u drugom smislu, jer se može dogoditi da budemo odijeljeni od zajedništva i prijateljstva s Bogom i s našom braćom kada je, više od naših ušiju i jezika, naše srce blokirano. Postoji unutarnja gluhoća i nijemost srca koji su povezani sa svim onim što nas zatvara u nas same, što nas zatvara prema Bogu, zatvara nas prema drugima: sebičnost, ravnodušnost, strah od preuzimanja rizika i uložiti svega sebe, ogorčenost, mržnja i taj se popis može nastaviti. Sve nas to udaljava: od Boga, od naše braće, a od nas samih i od radosti življenja.

Na tu udaljenost, braćo i sestre, Bog odgovara nečim sasvim suprotnim, Isusovom blizinom, Bog nam u svome Sinu želi pokazati prije svega ovo: da je On Bog koji je blizak, Bog koji je suosjećajan, koji se brine za naše živote, koji pobjeđuje sve udaljenosti. A u evanđeoskom odlomku, naime, vidimo Isusa kako odlazi na ta periferna područja, napuštajući Judeju, kako bi se susreo s poganima (usp. Mk 7, 31).

Svojom blizinom Isus ozdravlja, ozdravlja nijemost i gluhoću tog čovjeka: kad se, naime, osjećamo udaljeni, ili se odlučimo držati na distanci – na distanci od Boga, od braće, od onih koji su drugačiji od nas – tada se zatvaramo u sebe same i na kraju se vrtimo oko sebe, gluhi na Riječ Božju i na vapaj drugih i, stoga, nesposobni razgovarati s Bogom i s drugima.

A vi, braćo i sestre, koji živite u ovoj tako dalekoj zemlji, s Pacifika možda mislite da ste odvojeni, da ste odvojeni od Gospodina, odvojeni od ljudi, ali tomu nije tako: vi ste ujedinjeni, ujedinjeni u Duhu Svetom, ujedinjeni u Gospodinu i Gospodin svakom pojedinom od vas govori: „Otvori se!“ To je najvažnije: otvoriti se Bogu, otvoriti se braći, otvoriti se Evanđelju i učiniti ga kompasom našega života.

Gospodin i vama danas govori: „Hrabro, ne boj se, papuanski narode! Otvori se! Otvori se radosti evanđelja, otvori se susretu s Bogom, otvori se ljubavi braće“. Neka nitko od nas ne ostane gluh i nijem na taj poziv. I neka vas na tom putu prati blaženi Giovanni Mazzucconi: usred mnogih nevolja i neprijateljstava donio je Krista među vas, da nitko ne ostane gluh na radosnu poruku spasenja, i da svatko može razriješiti jezik pjevajući ljubav Božju. Neka i vama danas bude tako! (kta/ika)