Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 30. lipnja 2024.

Papa Franjo je u nedjelju, 30. lipnja 2024. s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s 15-ak tisuća vjernika i hodočasnika okupljenih na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti, preuzeto od Informativne katoličke agencije, Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 30. lipnja 2024.

Draga braćo i sestre, dobru nedjelju vam želim!

Evanđelje današnje liturgije govori nam o dva čuda koja kao da su međusobno isprepletena. Dok Isus odlazi u kuću Jaira, jednog od nadstojnika sinagoge, jer je njegova kćerkica teško bolesna, usput jedna žena koja je bolovala od krvarenja dodiruje njegove haljine i On se zaustavlja kako bi je ozdravio. U međuvremenu javljaju da je Jairova kći umrla, ali Isus se ne zaustavlja, dolazi u kuću, ulazi u sobu djevojčice, uzima je za ruku i podiže, vraćajući je u život (Mk 5, 21-43). Dva čuda, jedno ozdravljenja i drugo uskrsnuća.

Ta dva ozdravljenja ispričana su u jednoj epizodi. I jedno i drugo događa se tjelesnim dodirom. Naima, žena se dotiče Isusovih haljina a Isus prima djevojčicu za ruku. Zašto je ovaj „dodir“ važan? Zato što se te dvije žene – jedna zato što krvari, a druga zato što je mrtva – smatraju nečistima i stoga s njima ne može biti tjelesnog dodira. No, Isus dopušta da ga se dotakne i ne boji se dodira. Isus dopušta da ga se dotakne i ne boji se dodira. I prije tjelesnog ozdravljenja, On potkopava pogrešno vjersko shvaćanje, prema kojem Bog odvaja čiste na jednu a nečiste na drugu stranu. Bog pak ne čini ovo odvajanje, zato što smo mi njegova djeca, a nečistoća ne dolazi od hrane, bolesti ili čak od smrti, već nečistoća dolazi od nečistog srca.

Naučimo ovo: pred patnjom tijela i duha, ranama duše, situacijama koje nas tište, pa čak ni pred grijehom, Bog nas ne drži podalje od sebe, Bog nas se ne srami, Bog nas ne sudi. Naprotiv, On se približava da mi dotaknemo njega i da on dotakne nas, i uvijek nas podiže iz smrti. Uvijek nas primi za ruku da nam kaže: kćeri, sine, ustani! (usp. Mk 5, 41), koračaj, idi naprijed! „Gospodine, ja sam grešnik“ – „Samo naprijed, na sebe sam uzeo grijeh za tebe, da te spasim“ – „Ali ti, Gospodine, nisi grešnik“ – „Ne, ali pretrpio sam sve posljedice grijeha da te spasim“. To je lijepo!

Usadimo u srce tu sliku koju nam Isus daje: Bog je onaj koji te uzima za ruku i podiže, onaj koji dopušta da ga dotakne tvoja bol i dodiruje te da te ozdravi i vrati ti život. On nikoga ne diskriminira zato što voli sve.

Možemo se, dakle, zapitati: vjerujemo li da je Bog takav? Dopuštamo li da nas dotakne Gospodin, njegova Riječ, njegova ljubav? Ulazimo li u odnos s našom braćom i sestrama pružajući im ruku da ponovno ustanu ili se držimo podalje i etiketiramo ljude na temelju svojih ukusa i preferencija? Etiketiramo ljude. Postavljam vam pitanje: etiketira li Bog, Gospodin Isus ljude? Neka si svatko odgovori. Etiketira li Bog ljude? A ja, živim li stalno etiketirajući ljude?

Braćo i sestre, pogledajmo u Božje srce, jer trebamo Crkvu i društvo koje nikoga ne isključuje, koje nikoga ne tretiraju kao „nečista“, kako bi svatko, svojom vlastitom poviješću, bio prihvaćen i ljubljen bez etiketa i predrasuda, kako bi svatko bio ljubljen bez etiketa.

Molimo Svetu Djevicu: neka ona koja je Majka nježnosti zagovara nas i čitav svijet.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja!

Posebno pozdravljam djecu članove misijskog društva „Misyjna Jutrzenka“ u Skoczówu u Poljskoj, kao i vjernike iz Kalifornije i Kostarike.

Pozdravljam redovnice družbe Kćeri Crkve koje su ovih dana zajedno sa skupinom vjernika laika hodočastile stopama svoje utemeljiteljice Marije Olive Bonaldo. I pozdravljam mlade iz Gonzage, blizu Mantove.

Danas se spominjemo rimskih prvomučenika. I mi živimo u vremenu mučeništva, čak više od prvih stoljeća. U raznim dijelovima svijeta mnoga naša braća i sestre trpe diskriminaciju i progon zbog svoje vjere, čineći tako Crkvu plodnom. Drugi se pak suočavaju s bijelim mučeništvom. Podržimo ih i nadahnimo se njihovim svjedočanstvom ljubavi prema Kristu.

Posljednjeg dana lipnja, utječimo se u molitvi Presvetom Srcu Isusovu da dotakne srca onih koji žele rat da se obrate na planove dijaloga i mira.

Braćo i sestre, ne zaboravimo napaćenu Ukrajinu, Palestinu, Izrael, Mjanmar i mnoga druga mjesta gdje se mnogo pati zbog rata!

Želim svima ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja! Hvala vam.