Jubilejska audijencija pape Lava XIV. u subotu 6. rujna

Na Trgu sv. Petra u Vatikanu u subotu, 6. rujna održana je jubilejska audijencija. Papa Lav XIV. tom je prigodom vjernicima održao nagovor koji prenosimo u cijelosti.

JUBILEJSKA AUDIJENCIJA

Subota, 6. rujna 2025.

KATEHEZA

1. Nadati se znači kopati. Carica Helena

Mt 13, 44

Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Upućujem dobrodošlicu svima vama koji ste došli u Rim kao hodočasnici s toliko različitih mjesta. U ovom gradu bogatom poviješću možemo se ojačati u vjeri, ljubavi i nadi. Danas ćemo razmišljati o posebnom aspektu nade.

Želio bih započeti s jednim sjećanjem: kad smo bili djeca, stavljanje ruku u zemlju imalo je poseban čar. Sjećamo se toga, a možda to još uvijek imamo priliku vidjeti: vrijedi promatrati djecu dok se igraju! Kopati u zemlju, probijati tvrdu koru svijeta i otkrivati što se krije ispod…

Ono što Isus opisuje u prispodobi o blagu skrivenom na njivi (usp. Mt 13, 44) više nije dječja igra, ali je popraćena istom radošću iznenađenja. I Gospodin nam kaže: ovo je Kraljevstvo Božje. Štoviše, tako se pronalazi Božje kraljevstvo. Nada se ponovno budi kad kopamo i probijamo koru stvarnosti, kad kopamo ispod površine.

Danas bih vas želio podsjetiti da su Isusovi učenici, čim su dobili slobodu javno ispovijedati svoju kršćansku vjeru, počeli s iskopavanjima, posebno na mjestima njegove muke, smrti i uskrsnuća. Istočna i zapadna tradicija pamti Flaviju Juliju Helenu, majku cara Konstantina, kao dušu tih istraživanja. Ženu koja traži. Ženu koja kopa. Blago koje budi nadu je, naime, Isusov život: moramo slijediti njegove stope.

Koliko je drugih stvari carica mogla učiniti! Kakva plemenita mjesta je mogla odabrati umjesto perifernog Jeruzalema! Koliko užitaka i počasti dvora! I mi, sestre i braćo, možemo se mirno uljuljkati u svoje postignute položaje i u bogatstva, veća ili manja, koja nam daju sigurnost. Tako gubimo radost koju smo imali kao djeca, onu želju za istraživanjem i izmišljanjem koja svaki dan čini novim. „Izumiti“ – znate – na latinskom znači „pronaći“. Helenin veliki „izum“ bilo je otkriće Svetog Križa. To je skriveno blago za koje vrijedi sve prodati! Isusov križ je najveće životno otkriće, vrijednost koja stubokom mijenja sve vrijednosti.

Helena je to mogla razumjeti, možda zato što je dugo nosila vlastiti križ. Nije rođena na dvoru: govori se kako je bila gostioničarka skromnog porijekla, u koju se zaljubio budući car Konstancije. Oženio se njome, ali, vođen političkim računicama, nije oklijevao razvesti se od nje, godinama je odvajajući od svog sina Konstantina. Postavši car, sam Konstantin joj je nanosio nemalu bol i razočaranja, ali Helena je uvijek bila svoja: žena u potrazi. Odlučila je postati kršćanka i uvijek je činila djela ljubavi, nikada ne zaboravljajući jednostavan puk iz kojeg je i sama potekla.

Tako veliko dostojanstvo i vjernost savjesti, draga braćo i sestre, mijenjaju svijet i danas: približavaju nas blagu, poput rada zemljoradnika. Obrađivati vlastito srce zahtijeva trud. To je najveći posao. Ali kopanjem pronalazimo; saginjući se sve se više približavamo Gospodinu koji je samog sebe oplijenio da bi postao poput nas. Njegov Križ je ispod tvrde kore naše zemlje.

Možemo hodati oholo, odsutno gazeći blago pod našim nogama. No, ako umjesto toga postanemo poput djece, upoznat ćemo drugo Kraljevstvo, drugu snagu. Bog je uvijek odmah ispod nas, da nas digne u vis.  (kta/ika)