Curriculum vitae preč. dr. Balukčića izrečen na Misi zadušnici

Uzoriti gospodine Kardinale, oče Biskupe, ožalošćena rodbino, kolege svećenici, časne sestre, dragi vjernici župe Odžak i Komušina te župa Doborskog dekanata!

Preč. dr. Ivo Balukčić je rođen 3. listopada 1953. godine u Slatini, župa Komušina, od oca Franje i majke Dome rođ. Kulašević. Osnovnu školu je pohađao u Slatini i Tesliću, srednju školu – sjemenište u Zadru a teologiju u Sarajevu. Za đakona je zaređen 3. prosinca 1978. godine u Sarajevu a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 29. lipnja 1979. godine, također u Sarajevu.
Iste godine, 25. listopada je imenovan privremenim župnikom u Turbetu, a 28. studenog župnim vikarom u Brčkom gdje ostaje do 15. siječnja 1980. godine kada je premješten za župnog vikara u Zavidoviće. Prefektom u Zadru je imenovan 19. prosinca 1980. godine. Na toj službi ostaje nepune tri godine kada je 5. listopada 1983. godine poslan na postdiplomski studij u Rim. Teologiju duhovnosti je magistrirao 1985. godine. Te godine 2. rujna je imenovan prefektom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, a 10. ožujka 1987. godine je imenovan voditeljem duhovnog centra za duhovna zvanja Vrhbosanske nadbiskupije . Već naredne godine 19. siječnja je imenovan i tehničkim urednikom službenog glasila Vrhbosna. Župnikom katedralne župe u Sarajevu je imenovan 10. lipnja 1988. godine a dekanom Sarajevskog dekanata 8. siječnja 1990. godine. Rat je dočekao u Sarajevu, a većinu rata proveo je radeći u caritasu Biskupske konferencije BiH u Zagrebu. Nakon rata 1. travnja 1996. godine je imenovan voditeljem Hrvatske katoličke misije u Lyonu i koordinatorom povezivanja naših župa sa župnim zajednicama u Francuskoj. Na postdiplomski studij u Lugano je poslan 27. rujna 1997. godine, gdje ostaje do 2002. godine i postiže doktorat iz fundamentalne teologije. Po povratku iz Lugana 10. lipnja 2002. godine je imenovan sucem delegatom za dijecezanski proces u kauzi blagopokojnog prvog nadbiskupa vrhbosanskog dr. Josipa Stadlera, a 10. rujna iste godine je imenovan glavnim i odgovornim urednikom obnovljenog Katoličkog tjednika. Na toj službi ostaje četiri godine. Profesorom Pastoralne teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji je imenovan 28. listopada 2003. godine. I prije ovog imenovanja je preč. Balukčić, postigavši magisterij iz duhovne teologije od 1985. godine, predavao duhovno bogoslužje na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. Nakon službe glavnog i odgovornog urednika Katoličkog tjednika 13. listopada 2006. godine je imenovan župnikom u Odžaku a naredne godine 19. listopada i dekanom Doborskog dekanata. Uz nabrojene službe preč. Balukčić je bio u nekoliko mandata i aktivni član različitih vijeća naše Nadbiskupije i vijeća BK BiH. Vršeći službu župnika u Odžaku i Doborskog dekana, preminuo je, opremljen svetim sakramentima, u bolnici Dubrava u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti, 27. listopada 2012. godine u 60 – oj godini života i 34 – oj godini misništva.
Već sam spomenuo da je preč. Balukčić bio tehnički urednik Vrhbosne i glavni i odgovorni urednik Katoličkog tjednika. Tijekom cijelog njegovog svećeništva osjetio se dar i ljubav prema medijima, kako na župama u kojima je pastoralno djelovao tako i na drugim službama koje su mu bile povjerene. I njegova doktorska disertacija je bila „Mas mediji i teološke kreposti“. Već u bogoslovskim danima, usudio bih se reći već tada, proročki, svjestan moći medija, promicao je Krista raspetoga i uskrsloga, vrijednosti Katoličke crkve kroz pisanu i izgovorenu riječ, pišući u različitim tiskovinama i časopisima te pripremajući i gostujući na radijskim i televizijskim emisijama. U korak s vremenom katehizirao je na najsuvremeniji način. O tome na poseban način svjedoče novinari i medijske kuće s kojima je surađivao te brojni intervjui, članci, knjige, projekti...
Savjestan i odgovoran u radu, ponekad možda čak i preozbiljan, znao je razabrati važno od nevažnoga, i oduševiti sve uzraste, od onih najmlađih do najstarijih, i uključiti ih u pastoral župe. Sve ih je odgajao za jednaku odgovornost i svijest da bi bez njihova udjela liturgija, karitativno djelovanje i cjelokupni pastoral bio osiromašen i manjkav. Pronalazili su u njemu mudrog i razboritog pastira čije srce kuca za sve njih jednako važno i zbog toga im nije bilo teško uzvratiti još većim poštovanjem i ljubavlju. Svojim nesebičnim i kritičkim podržavanjem svih projekata naše Nadbiskupije davao je poseban pečat i dušu, što su svi prepoznavali i bili svjesni da tolika zauzetost i izgaranje mora uroditi tako potrebnim plodovima Božje i ljudske ljubavi. Cijeli odžački kraj i naša Nadbiskupija su Ti preč. Ivo zahvalni na tom neponovljivom i izvanrednom svećeničkom svjedočanstvu.
Njegovu domoljubnu dimenziju, rad na jedinstvu i što boljem upoznavanju Hrvata BiH i Republike Hrvatske, naše tegobne povijesti i neizvjesne budućnosti, su svi osjetili i izuzetno cijenili. Ne mogu ne spomenuti detalj koji me zadivio kad sam u njegovoj radnoj sobi vidio domovnicu lijepo uokvirenu na zidu uz fotografiju oca Franje i majke Dome. Ovakvi znakovi govore jače od mnoštva riječi.
Ne znam da li shvatiti kao privilegij ili križ ali kao što se može vidjeti u svom svećeničkom životu sudjelovao si kao odgojitelj i profesor u formaciji sjemeništaraca u Zadru, bogoslova u Sarajevu, završio postdiplomski studij, radio u institucijama naše Nadbiskupije te pastoralno djelovao kao župski vikar i župnik. Ljudski se može zaključiti da kada si svladao sva umijeća svećeničkog djelovanja Krist Veliki svećenik Te pozvao sebi.
I na kraju sama činjenica da si oporučno sve ostavio Vrhbosanskoj nadbiskupiji i crkvi Božjoj glasno govori za koga si živio i o uvjerenju, da koliko god u Crkvi ima ljudskih i grešnih elemenata, da je vodi Krist Kralj svega stvorenoga. Uz najiskreniju zahvalu za Tvoj svećenički život, želim i molim da Ti taj isti Krist Kralj, kojega si kao svećenik uprisutnjivao, udijeli svoje Kraljevstvo.
Pridružujem se izrečenim sućutima: braći, sestri i njihovim obiteljima, mnogobrojnoj rodbini i prijateljima te vjernicima župe Odžak i cijelog Doborskog dekanata te vjernicima Tvoje rodne župe Komušina koja Ti je na poseban način bila na srcu.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjemu. Amen.

Luka Tunjić, generalni vikar