AUDIO: Propovijed nadbiskupa Vukšića na XXVIII. susretu dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije

U sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metodija u Sarajevu, 25. rujna 2024., euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić započeo je XXVIII. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Nadbiskup Tomo uputio je tom prigodom propovijed naslovljenu „Gospodine, udalji od mene svaku licemjernu riječ i ne daj mi ni siromaštva ni bogatstva“ koju prenosimo u cijelosti:

 

 

draga braćo svećenici,

Još jednom srdačno pozdravljam sve sudionike na bratskom, molitvenom i radnom 28. susretu svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. I osim što su ovakvi susreti već vrlo lijepa i draga tradicija, što nas raduje, oni su također i potrebni i korisni, što smo svi imali priliku iskusiti kroz protekla skoro tri desetljeća. Pa neka se i ubuduće ovo bratsko susretanje sretno nastavi i događa na slavu Božju, na porast i osnaženje Crkve Kristove te jačanje našega međusobnog svećeničkog bratstva i pripadnosti ovoj mjesnoj Crkvi, razmjene iskustava i prijedloga te buduće suradnje u dušobrižničkom služenju ovom dijelu naroda Božjega.

Već sada srdačno zahvaljujem svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ovaj susret dogodi: ponajprije vama svećenicima koji ste došli na ovaj susret, braći iz Ordinarijata i Bogoslovije koji su se brinuli oko organizacije, predavaču iz Zagreba te ostaloj braći koja će vas, prema predloženom programu, izvijestiti o temama koje su važne za naš život i djelovanje.

I.

Kao temu za zajedničko razmišljanje na Euharistijskim slavljima redovito se uzimaju misli koje nude biblijska čitanja što se, prema Božjoj providnosti i službenom liturgijskom rasporedu, upravo toga dana naviještaju. Tako ćemo se danas poslužiti poticajima knjige Mudrih izreka iz koje smo čuli kratak odlomak i potražiti njihovu poruku.

O mudrom piscu toga svetog teksta zna se sȁmo da se zvao Agur i da je bio sin Jakeov iz mjesta Mase. Naime, na početku ovog odlomka, izričući proročanstvo, on se tako predstavlja. No, bez obzira što se o samom piscu zna vrlo malo, snaga poruka njegovih izreka i danas odzvanja vrlo snažno.

Iako Agur samozatajno priznaje svoje nedovoljno znanje, njegov tekst je pun iskustva i mudrih pouka te nudi osobna razmišljanja o životu, vjeri i ljudskom iskustvu. Današnji pak odlomak sastoji se samo od pet redaka od kojih prva dva su Agurovo razmišljanje o Riječi Božjoj i njegovu odnosu prema njoj, a ostala tri sadrže njegovu mudrosnu molitvu za sebe samoga.

Ponajprije sveti pisac, svjestan da je poslan biti Božji glasnik, ponizno ispovijeda svoju vjeru u čistoću objave Božje i kaže: „Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim“ (Izr 30,5-6). Time uvelike podsjeća na sličnu misao svetoga psalmiste koji veli: „Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno“ (Ps 12,7). A slika štita, koja naznačuje Božju zaštitu u korist njegova naroda, također je česta na biblijskim stranicama. Ona je uvijek izričaj vjere da Bog svojih ne zaboravlja, razlog je ljubavi prema Bogu i uporište za nastavak službe Božjega glasnika, posebice u danima iskušenja. Izričaj takva pouzdanja su i riječi, koje danas ponavljamo kao svoje: „Ljubim te, Gospode, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!“ (Ps 18,2-3).

Sveto pismo nam danas, dakle, poručuje da vjeran i dosljedan glasnik Boga svemogućega prihvaća njegovu riječ, na nju se oslanja i Božjim riječima ne dodaje ništa jer, ako bi to činio, ne bi to bila više Božja riječ jer bi svoju riječ iznosio kao Božju. Dapače, bilo bi to lažno pa Bog zato kori one koji tako čine, što je opomena koja vrijedi uvijek i za svakoga navjestitelja riječi Božje.

II.

U naredna tri retka mudri Agur, navjestitelj Božje riječi, ispisuje svoju dvostruku molitvu Gospodinu kojemu kaže: „Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: Udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: 'Tko je Gospodin?' Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega“ (Izr 30,7-9).

Mudra Agurova molitva traži od Gospodina sȁmo dvije stvari, jednostavne i bitne za život proroka: vjernost u govoru o poruci Božjoj i dovoljno kruha svagdanjega. O prvoj njegovoj molitvi smo već rekli nekoliko misli, pa bismo sada svoje razmišljanje trebali nastaviti o drugoj njegovoj molitvi. Ona je naznačena izrazom i prorokovom željom da ima „kruh dostatni“. No, naspram tomu zdravom rješenju, sveti pisac signalizira opasnost od dviju krajnosti: jedna je preobilje a druga oskudica. Zato mudro moli: „Ne daj mi siromaštva ni bogatstva“ (Izr 30,8). Tako traži jer preobilje se može izroditi u grijeh oholosti što sa sobom nosi opasnost da se u „sitosti“, odnosno u materijalnom obilju, sebe smatra samodostatnim i tako zataji Boga samoga. A suprotno tomu, oskudice može odvesti u krađu i izravan prekršaj Božje zapovijedi. Stoga mudar Božji prorok želi izbjeći oboje, i obilje i oskudicu, te moli Boga da uvijek ima sȁmo onoliko koliko mu je potrebno za dostojan život i za službu poniznoga sluge Božje riječi, što je još jedna vrlo suvremena poruka i opomena koja vrijedi uvijek i za svakoga navjestitelja riječi Božje.

Providnost je, dakle, htjela da nam, po odlomku iz knjige Mudrih izreka, osim misli o riječi Božjoj i prorokovoj službi, bude predočena i poruka Svetoga pisma o materijalnim dobrima u životu istih slugu riječi Božje. Stoga, neka se u nastavku, kao konkretna primjena ove biblijske mudrosti, kratko čuju i riječi Drugoga vatikanskog sabora.

Pozivajući se na brojne navode iz Svetoga pisma i crkvene dokumente, Sabor u svom „Dekretu 'Presbiterorum ordinis' o službi i životu prezbiterȃ“ (br. 17) naučava da prezbiteri i biskupi trebaju stvorena dobra cijeniti kao Božje darove i služiti se njima s unutrašnjom slobodom u odnosu na ta dobra. To je važno jer, kaže se doslovce: „Iz ove slobode i poučljivosti rađa se duhovna sposobnost rasuđivanja pomoću koje nalazimo ispravan stav prema svijetu i prema zemaljskim dobrima. Zato je ovaj stav za prezbitere od velikoga značenja, jer se poslanje Crkve izvršuje usred svijeta i jer su stvorena dobra prijeko potrebna za čovjekov osobni napredak. Neka zato zahvaljuju za sve što im daje nebeski Otac za čestito provođenje života.“ I ponavlja stari poznati nauk Crkve i poziva: „Neka uvijek ova dobra upotrebljavaju u one svrhe radi kojih je Crkvi dopušteno posjedovati vremenita dobra, naime: za uređenje bogoslužja, za osiguranje pristojnog uzdržavanja klera, za djela svetog apostolata ili ljubavi, napose u korist bijednika. (…) A ono što im preostane neka ustupe u korist Crkve ili za djela ljubavi.“

III.

Dakle, vjernost u naviještanju riječi Božje i kruh dostatni! To dvoje nam danas poručuje objava Božja po odlomku iz knjige Mudrih izreka i po nauku Crkve koju vodi ista Mudrost. Stoga molimo blagoslov Boga svemogućega za blagoslov i pomoć kako bismo svoj život, govor i djelovanje u službi riječi Božje te odnos prema dobrima ovoga svijeta provodili u skladu s mudrim naukom.