Hrabro pismo poljskih biskupa iz 1965. koje je razbjesnilo komuniste i pomoglo izliječiti ranjenu Europu

Pismo potpisano od strane 36 poljskih biskupa 18. studenog 1965. u kojemu su pozvali njemačke biskupe da se pridruže milenijskoj proslavi, obilježavanju 1.000 godina kršćanstva u Poljskoj koje će se održati 3. svibnja 1966. u samostanu Jasna Góra - domu Crne Gospe iz Częstochowe, odjeknulo je svijetom. Pismo je bilo jedno od 56 koje je poljsko izaslanstvo podijelilo na završnom zasjedanju Drugog vatikanskog sabora drugim nacionalnim episkopatima kao pozivnicu na proslavu velikoga poljskog jubileja 1966., piše National Catholic Register.

Pismo njemačkim biskupima izvrstan je primjer kako kršćanstvo hrabro satire grijeh predlažući prekid političkih ciklusa krivnje i odmazde, što je sažeto u njegovoj najpoznatijoj rečenici: „Udjeljujemo oprost i molimo za oproštenje.” Bio je to početak poljsko-njemačkog pomirenja nakon užasne tragedije Drugog svjetskog rata.

Pismo je izazvalo bijes komunističkog režima te žestoku antikatoličku propagandu poljskih komunističkih vlasti.

Svako od 56 pisama koje su poljski biskupi podijelili predstavnicima episkopata prisutnima na završnoj sjednici Drugog vatikanskog sabora bilo je uvezano u korice na kojima je prikazana Gospa od Częstochowe, čudesna ikona povezana s poljskom poviješću više od 600 godina.

Koliko je to pismo bilo značajno pokazuje i činjenica da su se poljski i njemački biskupi (kao i politički dužnosnici iz obje zemlje) sastali 18. studenog 2025. godine u Wroclawu, Poljska, kako bi zajedno slavili misu, odali počast autoru pisma, wroclawskom kardinalu Bolesławu Komineku (1903.-1974.) i pogledali izložbu „Pomirenje za Europu“ u Nadbiskupijskom muzeju.

Međunarodna znanstvena konferencija, povodom 60. obljetnice pisma, održat će se 19. studenog na Papinskom teološkom fakultetu u Wroclawu, a na njoj će sudjelovati stručnjaci iz cijelog svijeta.

Iako je danas nepoznat u usporedbi sa svojim suvremenicima (posebno u usporedbi s kardinalom Stefanom Wyszyńskim i tada krakovskim nadbiskupom Karolom Wojtyłom) nadbiskup Kominek, koji je tada služio kao apostolski administrator Wroclawa, bio je prikladan za sastavljanje osjetljivog dokumenta. Rođen je u poljskoj rudarskoj obitelji u Šleskoj, koja je tada bila dio Njemačkog Carstva, a odrastao je u dvije kulture, govoreći i poljski i njemački jezik.

Odgovor njemačkih biskupa stigao je u manje od tri tjedna, potpisan od strane 42 prelata. Izrazili su „emocije i radost“ zbog poziva i obećali nastaviti dijalog koji su pokrenuli njihovi poljski kolege.

U odgovoru njemačkih biskupa priznaju su tragični ratni događaji i teškoće u vraćanju povjerenja: „Strašne stvari učinjene su poljskom narodu od strane Nijemaca i u ime njemačkog naroda. Znamo da moramo snositi posljedice rata koje su također teške za našu zemlju.“

Njemački biskupi su prihvatili dirljivu ponudu uzajamnog oprosta: „S bratskim poštovanjem prihvaćamo ispružene ruke. Neka nam Bog mira podari, kroz zagovor Kraljice mira, da zloduh mržnje nikada više ne razdvoji naše ruke!“ Njemački biskupi prihvatili su poziv na proslave tisućljeća, ali su izbjegli jasan stav o priznavanju granice na rijekama Odri i Neisi.

Prema povjesničaru Sveučilišta Maryland, Piotu Kosickom, poljska komunistička vlast je bijesno reagirala na apel za pomirenje jer je smatrala da se biskupi miješaju u vanjske odnose. Generalni tajnik Komunističke partije Poljske Władysław Gomułka pokrenuo je propagandnu kampanju protiv Katoličke crkve i organizirao sekularnu milenijsku proslavu države kako bi se suprotstavio planovima Crkve. Gomułka je također odbio dopustiti već dogovoreni dolazak papi Pavlu VI. u Poljsku na proslavu velike obljetnice 1966.

Međutim, ubrzo su se pokazale pozitivne posljedice inicijative poljskih biskupa. 500.000 vjernika okupilo se na misi u svetištu Częstochowa kao dio crkvene milenijske proslave. Kad je primas Wyszyński kazao „Trebamo oprostiti našim tlačiteljima!“, ljudi su odgovorili „Opraštamo! Opraštamo!“

„To je značilo da se nešto promijenilo u poljskom društvu jer je svaka obitelj doživjela nešto strašno u ratu i svi su sebe smatrali žrtvama,“ objasnio je za NCR Wojciech Kucharski, zamjenik ravnatelja Povijesnog centra Zajezdnia i crkveni povjesničar. Dodao je: „Crkva je promijenila ta srca.“

(kta)