Papa Lav XIV.: Valja tražiti uvjete za pravedan i trajan mir na Bliskom istoku

Istraživati uvjete za pravedan i trajan mir na Bliskom istoku, potičući dijalog među narodima, ali i između naizgled različitih područja, poput vjere i razuma, kulture i povijesti. To je zadaća koju je papa Lav XIV. danas, 4. studenoga, povjerio izaslanstvima organizacija L'Oeuvre del Chrétiens d'Orient i Institut Chrétiens d’Orient, koja je primio u audijenciju u Apostolskoj palači u Vatikanu, piše Vatican News. Povod je bio održavanje skupa naslovljenog „Mir na kušnji u svijetu: istočni kršćani, sukobi i izgradnja mira“, koji te dvije ustanove organiziraju 5. i 6. studenoga na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu.

Sveti je Otac na početku govora podsjetio na spomen svih vjernika pokojnika koji smo obilježili prije dva dana te dodao: „Bila je to prigoda da Božjemu milosrđu povjerimo brojne žrtve oružanih sukoba koji i dalje krvlju natapaju svijet.“

Rimski je biskup podsjetio da je studeni ujedno i mjesec nade te izrazio želju da ta krepost bude u središtu skupa koji će iskoristiti sinergiju različitih akademskih disciplina kako bismo bolje razumjeli suvremene sukobe i istražili uvjete za pravedan i trajan mir, osobito na Bliskom istoku. Pritom je dodao: „Potičem vas da tijekom sljedećih dana radite ponizna i mirotvorna srca. Dijalog između filozofije i drugih disciplina omogućuje ponovno otkrivanje značenja riječi i pojmova kojima se služimo, što je vjerojatno jedan od glavnih izazova našega vremena.“

Sveti je Otac u tom smislu izrazio zadovoljstvo što se putem skupa potiče osnivanje međunarodne mreže znanstvenika koja će mir učiniti predmetom istraživanja: „Dijalog između vjere i razuma, kulture i povijesti nezaobilazan je put prema pravednosti i pomirenju.“

Razmišljati o kriterijima pravednoga i trajnoga mira, osobito na Bliskom istoku i u istočnoj Europi, znači biti služitelji razoružanoga i razoružavajućega mira, poniznog i ustrajnog, koji toliko zazivamo – istaknuo je papa Lav XIV. te potaknuo prisutne: „Stoga budite sijači nade svojim promišljanjem i djelovanjem, čuvajući poniznost kojoj nas podučava Evanđelje: 'jedan sije, a drugi žanje'“. (kta)