Papa Lav XIV.: Sinodska Crkva štiti ljudsko dostojanstvo, pravednost i mir

Kako bismo bili više sinodska i misionarska Crkva, u temelju je naša veza s Kristom, ukorijenjena u krštenju. Dakle, bratska ljubav i zajedništvo među članovima, što ne znači ujednačenost, autoritet koji se ostvaruje kao služenje i vrjednovanje karizmi svih i sudjelovanja laika – rekao je papa Lav XIV. na susretu s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima, sinodskim timovima i pastoralnim vijećima „svoje“ biskupije Chiclayo u Peruu i drugih regija te zemlje, posebno na sjeveru, održanom poslijepodne, 13. studenoga, u marijanskom svetištu Gospe od mira, koje je mnogo puta posjetio kao biskup i kao augustinski misionar. Podsjetio je također kako Drugi vatikanski koncil u konstituciji Gaudium et spes uči da sinodska Crkva dijeli radosti, nade, žalost i tjeskobe čovječanstva, osobito siromašnih i svih koji pate, izvijestio je Vatican News.

„Osluškivati društvene i kulturne stvarnosti, štititi ljudsko dostojanstvo, pratiti obitelji, mlade, migrante, autohtone narode, one koji žive u siromaštvu te zauzimati se za pravednost, mir i opće dobro, nisu izborni zadaci, nego potrebe našega crkvenog poslanja.“

Zlatna ruža za Gospu od Mira

U svetištu, izgrađenomu krajem 20. stoljeća, čuva se kip Gospe od mira, koji je blagoslovio sveti Ivan Pavao II. 1985. godine. U svetištu je papu Lava XIV. dočekao rektor, otac José Antoni Jacint Fiestas. Nakon što je ušao u svetište kratko se zadržao u sabranosti pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te pred velikim kipom Gospe od mira položio Zlatnu ružu, obnavljajući drevnu gestu kojom pape pokazuju svoju pobožnost Blaženoj Djevici Mariji.

Sinodnost znači zajednički hod

Nakon što je saslušao svjedočanstva jednoga svećenika, jedne redovnice iz nadbiskupije Trujillo i jedne laikinje iz nadbiskupije Piura, Papa je istaknuo kako, vrativši se u Chiclayo kao Petrov nasljednik, još jače osjeća snažnu vezu koja nas ujedinjuje u Kristu i u njegovu tijelu, koja je Crkva, otajstvo zajedništva, Božji narod u hodu kroz povijest. Narod koji posjeduje veliku raznolikost karizmi i službi, koje je papa Franjo želio vrjednovati promicanjem sinodnosti Crkve, što znači hodati zajedno, slušati, razlučivati ​​i suodgovorno sudjelovati u poslanju.

Krštenje, poziv da živimo ljubav

Ali kako – upitao je papa Lav XIV. – možemo biti više sinodalna i misionarska Crkva? U temelju je toga – istaknuo je – naša veza s Kristom, ukorijenjena u krštenju, temelju kršćanskoga identiteta, koji nas čini djecom Božjom i sudionicima njegova poslanja. Prije bilo kakve dužnosti ili službe – podsjetio je – kršteni smo i suodgovorni u evangelizaciji.

„Krštenje je trajni poziv da slušamo Riječ, slavimo vjeru, živimo ljubav, sudjelujemo u životu zajednice, naviještamo evanđelje i na poseban način služimo siromašnima i marginaliziranima.“

U sinodskim zajednicama svatko daje svoj prinos

Misionarska je Crkva – objasnio je Papa – Crkva zajedništva kršćanskih zajednica koje svjedoče bratsku ljubav među svojim članovima i koja cijeni raznolikost kultura, zvanja, karizmi i službi kao bogatstvo, te ih promiče. Tko je na vlasti treba promicati sudjelovanje laika, što nije ustupak, nego izraz njihova kršćanskog dostojanstva.

Sinodnost izražava ideju zajedničkoga hoda – napomenuo je Papa – a ljepota sinodskih zajednica otkriva se dopuštajući da svatko dade svoj vlastiti prinos.

To zahtijeva duhovnost utemeljenu na molitvi, slušanju Riječi, sudjelovanju u svetoj misi, euharistijskom klanjanju, bratskom dijalogu i zajedničkom razlučivanju.

Oživjeti ulogu pastoralnih vijeća

Prakticiranje sinodnosti – napomenuo je Papa – izazov je koji od svih zahtijeva da preispitaju svoje ponašanje, počevši od pastira, prvih slugu zajednice. Kako bi biskupije i župe usvojile taj sinodski stil zajedništva, sudjelovanja i poslanja, uloga pastoralnih vijeća zaslužuje revitalizaciju.

„Iako njihov glas ima savjetodavnu vrijednost, njihova je crkvena važnost znatna: pomažu slušati zajednice, razumjeti stvarnost, razlučivati prioritete i formulirati prikladnije odgovore. Stoga potičem da se omogući da svaka zajednica ima svoje vlastito pastoralno vijeće, čiji se članovi također obvezuju na odgovarajuću formaciju.“

(kta)