Od pape Ivana Pavla II. do pape Lava XIV.; četrdeset godina susreta „Duh Asiza“

Nikada se prije nije dogodilo da neki papa sazove predstavnike velikih svjetskih religija na dan posvećen molitvi za mir. Papa Ivan Pavao II. je 27. listopada 1986. godine odabrao Asiz, grad svetoga Franje, za održavanje te inicijative bez presedana koja je ostavila duboki trag u povijesti međureligijskoga dijaloga. Četrdeset godina poslije taj susret ostaje jedna od najznačajnijih gesta njegova pontifikata i važan orijentir za njegove nasljednike. Svjetski dan molitve za mir nastao je kako bi se posvjedočilo zajedničko zalaganje za mir, uz poštovanje različitih vjerskih uvjerenja, pri čemu svatko moli u skladu s vlastitom tradicijom, piše Vatican News.

Taj je povijesni dan također označio početak održavanja susreta naslovljenog „Duh Asiza“, na kojemu se predstavnici različitih religija zalažu za međusobni susret, dijalog i zajedničku izgradnju mira. To je iskustvo postalo osnova za crkveno učiteljstvo, gesta koju je trebalo protumačiti, precizirati i dalje razvijati. Kardinal Roger Etchegaray, kojemu je papa Wojtyła povjerio organizaciju susreta, podsjetio je na načelo „Duha Asiza“ upravo riječima Ivana Pavla II.: „Biti zajedno kako bismo molili, a ne moliti zajedno“. U duhu deklaracije „Nostra aetate“, dokumenta Drugoga vatikanskog koncila o odnosima Katoličke Crkve s nekršćanskim religijama, dijalog poprima vidljiv oblik, a da pritom ne briše razlike. Od pape Wojtyłe do njegovih nasljednika u središtu pozornosti će mnogo puta biti promišljanje o odnosu između molitve i mira, vjerskog identiteta i susreta, vjere i odgovornosti za čovječanstvo.

Drugi vatikanski koncil u jednom događaju

Sam identitet Katoličke Crkve i svijest koju ona ima o sebi samoj ojačani su u Asizu – istaknuo je papa Ivan Pavao II. obraćajući se 22. prosinca 1986. godine članovima Rimske kurije u tradicionalnom govoru povodom božićnih blagdana. Pružio je pritom teološko tumačenje susreta ističući da nije dovoljno radovati se njegovu uspjehu, nego da ga je potrebno razumjeti u svjetlu vjere. Temelj je jedinstvo ljudske obitelji, u stvaranju i u Kristovu djelu spasenja. Asiz čini to jedinstvo vidljivim, ne skrivajući pritom vjerske podjele. Odnos s Drugim vatikanskim koncilom stoga je uzajaman: Koncil omogućuje tumačenje toga Svjetskoga dana, a taj dan pomaže dubljem razumijevanju samoga Koncila. Dijalog ne slabi crkveni identitet, nego može Crkvu učiniti svjesnijom vlastitoga poslanja u pomirenju.

Duh koji nadilazi vidljive granice

Četiri godine poslije, u enciklici „Redemptoris missio“, datiranoj 7. prosinca 1990., Ivan Pavao II. ponovno iznosi to uvjerenje koje je već izrazio pred Rimskom kurijom, izričito se osvrćući na Asiz. Svaka autentična molitva - istaknuo je - proizlazi od Duha Svetoga koji je na tajanstven način prisutan u srcu svakoga čovjeka. To iskustvo pridonosi novom promišljanju o ulozi međureligijskoga dijaloga u poslanju Crkve. Priznavanje djelovanja Duha Svetoga u drugima nije suprotstavljeno naviještanju Krista, nego se uklapa u jedinstveni naum spasenja. Isključujući svako dvosmisleno tumačenje, Asiz svjedoči da poštovanje čovjeka u njegovu vjerskom traženju ujedno znači poštovanje Božjega djelovanja u njemu. Dijalog stoga nema samo diplomatski ili humanitarni smisao, nego i teološki.

Nijedno se nasilje ne može nazvati vjerskim

Papa Ivan Pavao II. je 24. siječnja 2002. ponovno posjetio Asiz u vrijeme kada su se terorizam, mržnja i sukobi proširili na međunarodnoj razini. Susret se održao samo nekoliko mjeseci nakon atentata 11. rujna 2001., a od onda molitva postaje i javno preuzimanje odgovornosti, pri čemu vjerske zajednice moraju odbaciti nasilje, ponajprije ono koje se nastoji opravdati u Božje ime.

Onaj tko upotrebljava religiju kako bi poticao nasilje proturječi njezinom najautentičnijem i najdubljem nadahnuću – napomenuo je poljski Papa povezujući mir s pravednosti i oprostom te ponovno ističući razliku među oblicima molitve. Ne radi se o zajedničkoj religiji, nego o zajedničkom zalaganju: svatko je, ostajući vjeran vlastitoj tradiciji, pozvan suzbijati neprijateljstvo. Moliti ne znači bježati od povijesti, nego se s njom suočiti na odgovoran način.

Oni koji ne vjeruju, ali traže istinu i dobro

Dana 27. listopada 2011., na 25. obljetnicu obilježavanja prvoga Svjetskog dana molitve za mir, papa Benedikt XVI. je uputio poziv i onima koji ne ispovijedaju vjeru, ali tragaju za istinom i dobrom. Njihova prisutnost potiče i same vjernike na preispitivanje. Oni su hodočasnici istine, hodočasnici mira - objasnio je papa Ratzinger.

Slika Boga može biti zamračena zbog načina na koji se žive religije; nitko ne može Boga smatrati isključivo svojim vlasništvom i na temelju toga misliti da ima pravo nametati ga drugima. Benedikt XVI. je stoga istaknuo zahtjev koji proizlazi iz samoga duha Asiza: nužnost pročišćavanja načina na koji živimo vjeru. U tom smislu Asiz poziva vjernike i na ispit savjesti: nije dovoljno osuditi one koji se služe religijom kako bi opravdali nasilje, nego se moramo zapitati pokazuje li doista naš način življenja i predstavljanja vjere lice Boga mira ili ga iskrivljuje.

Jedni uz druge i za druge

Molili smo jedni uz druge i jedni za druge. Papa Franjo je tim riječima izrečenima 20. rujna 2016. u Asizu sažeo kontinuitet susreta koji izričito isključuje sinkretizam i relativizam te istodobno ističe bratsku dimenziju: nije dovoljno samo poštovati molitvu drugih, nego je potrebno preuzeti odgovornost jednih za druge. Dijalog mora dati glas žrtvama ratova, izbjeglicama i siromašnima. Molitva treba biti popraćena konkretnom suradnjom, dok susret mora poticati zalaganje kako bismo se mogli suočiti s dubokim uzrocima sukoba. Prijetnja koju treba nadvladati nije samo fanatizam, nego i ravnodušnost. Vjernost vlastitoj religiji mjeri se i sposobnošću slušanja onih koji trpe.

Vratiti se izvoru suprotstavljajući se mržnji

Vjernici mogu ponovno crpiti iz najautentičnijih izvora vlastitih duhovnih tradicija u kojima nema mjesta za „posvećenu mržnju“ – istaknuo je papa Lav XIV. u 223. odlomku enciklike „Magnifica humanitas“, datirane 15. svibnja 2026., osvrćući se izričito na „Duh Asiza“ koji je potaknuo Ivan Pavao II., a nastavio papa Franjo, među ostalim i kroz dijalog s velikim imamom Al-Azhara. Nasljeđe iz 1986. tako pronalazi svoje mjesto u društvenom promišljanju o suvremenim izazovima: religije se mogu suprotstaviti mentalitetu nasilja ne ublažavajući vlastita uvjerenja, nego se vraćajući svojim prvim izvorima. To je nit koja se provlači kroz četrdeset godina susreta koji nije odricanje od vjere, nego njezina provjera. Asiz i dalje postavlja pitanje vjernicima može li njihov odnos s Bogom postati odgovornost za mir. (kta)