Nadbiskup Gallagher: Sama diplomacija ne stvara mir, nego priprema uvjete da se on ukorijeni

Nijedan sporazum ne nastaje bez spremnosti na susret, ali geste treba pretočiti u pravedna i trajna pravila. Istaknuo je to nadbiskup Paul Richard Gallagher, tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama, u jednom dijelu svojega izlaganja u Asizu koje je održao 7. rujna, a kojim je otvoren godišnji seminar za profesore teologije i pastoralne suradnike Katoličkog sveučilišta Presvetog Srca Isusova, ove godine posvećen temi „Sveti Franjo i putovi pomirenja“. Susret se do 10. rujna održava pod naslovom „Neka ti Gospodin udijeli mir. Za pomirenu i mirotvornu teologiju“, izvijestio je Vatican News.

Susret koji je postavio temelje konkordata

Vatikanski je predstavnik podsjetio na jedan značajan susret iz povijesti odnosa između Svete Stolice i talijanske države, koji se dogodio 4. listopada 1926. godine također u Asizu između kardinala Rafaela Merry del Vala, papinskog legata (kojega je papa Lav XIV. nazvao istinskim diplomatom susreta) te zastupnika Pietra Fedelea, ministra obrazovanja. Bila je to gesta koja je pridonijela pokretanju formalnog puta prema potpisivanju Lateranskih ugovora tri godine nakon toga.

Jedna gesta može otvoriti put, dok mu pravo može dati stabilnost – istaknuo je nadbiskup Gallagher koji se potom osvrnuo na važnost institucionalnog i političkog konteksta u kojem je nastao konkordat, koji se duboko razlikovao od današnjega, ali čija temeljna načela ostaju valjana i danas te trebaju nastaviti nadahnjivati zdravu suradnju za opće dobro, kako je navedeno u konstituciji „Gaudium et spes“.

Libertas Ecclesiae nije korporativna povlastica

Drugi vatikanski sabor s jedne strane te sazrijevanje građanskoga društva i razvoj državnog pravnog poretka s druge strane, doveli su potom do Sporazuma iz 1984. godine kojim je sporazumno izmijenjen konkordatski sustav, ondje gdje se ističe obostrana obveza poštivanja načela neovisnosti i suverenosti države i Katoličke Crkve. Tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama u vezi toga je istaknuo da razlikovanje ne znači otuđenost te da suradnja ne znači miješanje. Dodao je da „Libertas Ecclesiae“ nije korporativna povlastica: ona Crkvi jamči slobodu potrebnu za ostvarivanje njezina poslanja te štiti zajedničarsku i institucionalnu dimenziju vjerske slobode.

Poštena suradnja za opće dobro

Sama činjenica da je Sporazum potpisan - nastavio je nadbiskup Gallagher - pokazuje da stabilnost nije isto što i nepokretnost: kontinuitet sporazumnog odnosa može zahtijevati i sposobnost da se, uz suglasnost obiju strana, njegova pravila prilagode promijenjenim povijesnim okolnostima. Potom je istaknuo dvostruke plodove koje je donijela ta gesta: Crkvi je donijela slobodu i pravnu sigurnost u vršenju njezina poslanja, a državi stabilan okvir za uređivanje pitanja od zajedničkoga interesa, oslobađajući ih od nesigurnosti političkih okolnosti. Za obje strane to je mogućnost suradnje na područjima koja idu od obrazovanja i zaštite kulturne baštine, pa sve do karitativne pomoći. Stoga nije povlastica priznati društvenu stvarnost Crkve – istaknuo je ponovno vatikanski diplomat citirajući kardinala Casarolija - jer je njezin doprinos vrijedan u pluralističkom okviru samoga društva, u kojem djeluju i druge vjerske zajednice te drugi nositelji različitih uvjerenja.

Suživot različitosti

Nadbiskup Gallagher je zaključio izlaganje ističući da istinski dijalog ne briše razlike, nego nastoji stvoriti uvjete u kojima one mogu suživjeti uz poštenu suradnju. Istaknuo je također važnost koju ima istinski mir o kojemu je sveti Franjo Asiški pisao u svojoj „Oporuci“. Čovjek mora obrađivati tlo i učiniti ga plodnim za prihvaćanje toga dara. Diplomacija sama po sebi ne stvara mir, ali može pripremiti ljudske, političke i pravne uvjete kako bi se on mogao ukorijeniti – rekao je na kraju tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama. (kta)