Što se krije iza napada na belgijsku Crkvu

Belgijska se Crkva danas suočava ne samo sa mržnjom improviziranih moralista, malo vjerodostojnih a jako zainteresiranih, već i sa svojom dubokom krizom, sa velikom vlastitom krivicom


Rim,  Sri, 04. Kolovoz 2010.

Novinar i publicist Francesco Agnoli u talijanskom dnevniku Il Foglio iznosi svoje viđenje o napadima na belgijsku Crkvu. Komentar preuzimamo u cijelosti:

Naspram događaja u Belgiji, postavlja se najmanje jedno pitanje. Zašto tužilac zatočimlje cijelu biskupsku konferenciju i naređuje pretres grobova dvojice mrtvih i davno pokopanih kardinala? Traži dokaze, uistinu se bori protiv pedofilije ili želi nešto drugo? Pitanje se ne može izbjeći, osim ako se ne želi biti nadljudski naivan. Jer onaj koji traži dokaze čini inteligentno, diskretno, a iznad svega, tamo gdje misli da ih je moguće pronaći. Belgijski tužilac je uistinu smatrao da će pronaći važne dokumente oskvrnjujući grobove? Ako bismo to vjerovali, morali bismo smatrati vjerodostojnima tisuću dosjetki francuza o belgijskoj inteligenciji! Lakše je zamisliti da je sva ova režija smatrana najprikladnijom da stvori golemu medijsku buku. Naravno, medijska buka je stvorena.

Ako je bio interes napraviti izvanredni čin, kako bi eksplodirao prijepor, zaključuje se da iza „Operacije Crkva“ (ime je samo po sebi indikativno) ne nedostaje određena količina ideologije i neizrečeni cilj: staviti cijelu Crkvu ponovno, i njene mrtve, na optuženičku klupu, da bude krivac za ogled; da se je učini mjesto antonomazije za pedofiliju. To je ono što razne moći već dugo nastoje učiniti. Međutim stvari su malo složenije ili ako se stave po stranu predrasude, jednostavnije.
Pitanje pedofilije u Belgiji kao i u preostalom djelu Zapada, pitanje je koje zahvaća svo društvo i kao takvo, na žalost, i ljude Crkve. Kao ljude, a ne kao katolike, ni kao celibatarce, barem teoretski.

Dovoljno je pogledati na znamenite prethodne slučajeve. Krajem devedesetih godina u Belgiji otkriva se slučaj Marc Dutroux-a, najprije osuđenog za pedofiliju , zajedno sa suprugom, a onda pod čudnim okolnostima puštenog na slobodu. U njegovoj kući-zatvoru Martinelle pronađene su dvije djevojčice, zatvorene u jednoj cisterni, još žive. To čudovište je ubilo još najmanje četvoro žrtvi! Dutroux nije katolički svećenik, kako bi se već moglo misliti. Iza njega, čini se, stoje druge visoko pozicionirane osobe. Istraga dotiče policijske dužnosnike, političare pa čak i kralja Alberta: igrom slučaja istrga se zaustavlja. Nitko ne oskvrnjuje grobove, nitko ne naređuje upad u kraljevsku kuću. I parlament ostaje netaknut. Veliki oprez, čim manje moguće buke…
Ako se koji skandal mora napuhati, bolje je da se to učini sa starom kraljicom udovicom, velikom katolkinjom, Fabiolom. Biva optužena da prima previše novaca od države, a ona, žena kralja Baldovina koji je odbio potpisati zakon o pobačaju, dokazuje kako ih troši: gradi prihvatilište za bolesnu djecu i njihove roditelje!

Vratimo se pitanju pedofilije. Belgija je 2004. godine ponovno užasnuta zbog novog užasa: šumski čuvar Miche Fourniret priznaje ubojstvo i silovanje najmanje šest djevojčica! Postoje i pedofilske, s ubojstvima, perverzije prodavača benzina iz Ixellesa, Patrick Derochette. Dvije djevojčice, Stacy i Nathalie, su ubijene i nađene u otvoru kanalizacije 2006. godine. Postoje dva glavna traga. Prvi trag vodi do belgijskog državljana koji je silovao malu unuku od 6 godina, a nakon što je uskoro pušten na slobodu, silovao je i djevojčicu od 14 godina, nakon što ju je kamenom onesvijestio.
Drugi trag vodi takozvanoj „proširenoj obitelji“ dviju djevojčica. Nešto što se sve češće događa. Među stvarima koje se ne žele reći je i ova: jedan od glavnih razloga porasta pedofilije, s jedne strane je takozvana seksualna revolucija šezdesetih godina koja se upliće u život miliona osoba koje se smatraju „slobodnima“; s druge strane raspad obitelji je doveo do velikog povećanja incesta očeva, očuha, sinova/kćeri ili posinka/pokćerki i „konfuznih“ situacija u kojima su djeca prve žrtve u svakom pogledu.

Po mom mišljenju treba zapaziti dvije stvari. Prvo: medijska oluja naspram ljudi Crkve, nema neki drugi cilj, već Crkvu kao instituciju. Želi se nametnuti ideja da je krivnja pojedinaca zajednička krivnja. Dok iza profesora tjelesnog ili oca koji zloupotrebljava, naravno, ne stoji ni predmet tjelesnog ni očinstvo, kod nasilja jednog svećenika stoji njegova vjera. Stvarnost je takva da pedofilija kao odvratni zločin, koja je bolest duha koju treba razumjeti i sprječavati, ovim što kažnjavati, ne zanima skoro nikoga. Nije zanimala ni prije nego što je Crkva bila uključena, iako je alarm stručnjaka bio u stalnom porastu.

Ova žalosna istina je vidljiva u prevelikom govorenju u raspravama, koje se mogu čitati ili slušati u medijima, pogotovo na ljevici. Uglavnom su prisutne ove vrsti tvrdnje, više ili manje izričite: vidjevši da su se ljudi Crkve ukaljali tim deliktima, Crkva mora prestati „ stavljati sebe na prijestolje“, treba se prestati „smatrati čuvarom morala“, ukratko, treba napustiti svoju teologiju i antropologiju, jer zlo nekih njenih članova minira korijene bilo koje tvrdnje. Takav govor nalazi još grublje deklinacije, iako manje licemjerne. Više puta sam čuo preko radija:“ Evo zašto je Crkva protiv pobačaja, da bi svećenici imali djece za zlostavljati!“. Na svom blogu isto je napisao i član gradskog poglavarstva velikog grada u Emiliji.
Tako se pokreće perverzni mehanizam: krivnja, grijeh, nečije zlodjelo ne uznemiruje duše, ne potiče zdravu želju za dobrim i pravdom, kajanja i obnove, već postaje izgovor da se može potvrditi posljednja dogma nihilističkog društva: nitko nema Istinu; Dobro kao takvo ne postoji; nitko meni ne može reći što je dobro a što je loše!
Jasno, rezultat toga je katastrofalan: pedofilija, u povećanju u obiteljima, društvu, pa čak i među klerom, nije prigoda za ispit savjesti, da bi se bolje razumio izvor zla, već naprotiv, postaje izgovor za masovno samo-odrješenje.
Vladajuća nihilistička kultura, pobačaja kao rutine, selekcioniranja djeteta kao prava, brze i bezrazložne rastave, seksualnosti u sve ranijoj dobi…, kada je identificirala neprijatelja u jedinom glasu koji govori van zbora, koji s naporom odolijeva i pozivlje, iako na sve slabijim glasom, iskorištava to da ga ušutkuje, tako da pobjednička melodija ostane samo ona, samo-tješećeg, apsolutnog relativizma.

Naime, kada bi cijela Crkva pjevala sa zborom, kao anglikanska Crkva, popustila suvremenim trendovima, tko bi je imao interes napadati? Nije li možda istina da se o pedofilskim skandalima među anglikanskim klerom, necelibatarcem, ne bavi nijedna novina ili televizija?
Drugo opažanje je slijedeće: belgijska Crkva (kao i američka ili njemačka), danas se suočava ne samo sa mržnjom improviziranih moralista, malo vjerodostojnih a jako zainteresiranih, već i sa dubokom vlastitom krizom, svojom velikom krivnjom. Radi se o hiper-progresističkoj Crkvi, koju su godinama vodili likovi kao kardinal Suenens ili kardinal Danneels koji su doprinijeli rastakanju belgijskog društva preko ideje napuštanja vjekovne vjere, pred nadolaskom novog vremena, kao nešto neizbježno, dapače produktivno. Suenens je bio kardinal koji se je svrstao među one koji su bili za ukinuće mise prije koncilskih zasjedanja: bilo bi dovoljno to za shvatiti kako mu je svećenički ideal bio daleko od pravog značenja. Rezultat je bio stalan pad broja svećenika i vjernika i nažalost njihove kvalitete. Produkti stalnog opiranja i na moralnom području Petrovom nauku su: ukratko podsjećam, isusovci su nakon koncila surađivali sa udrugama za planiranje obitelji; odlučna opozicija dobrog djela belgijskog, holandskog, njemačkog i američkog episkopata Humanae vitae; borba koja se je odvijala, preko većih i manjih katoličkih časopisa u Belgiji, Njemačkoj i Nizozemskoj da bi se u ime obnove dopustio autoerotizam, odvajanje između seksualnosti i rađanja, koji puta čak rastava, pobačaj…

Znam da govorim nešto što zvuči čudno prema ustaljenom mišljenju, ali čini mi se da je porast fenomena pedofilije upravo vezan uz sve to: kada seksualnost postane samo genitalnost; kada se izgubi apsolutno poštivanje života djeteta; kada osjećajni odnosi postaju sve labaviji i sve manje čvrsti; kada spolni odnos samog pojedinca postane legitiman jer se je izgubio bilo koji plemeniti cilj, čovjek je, neizbježno, lakši plijen vlastitog prirođenog divljaštva, seksualnog nagona koji umjesto da je povezan sa životom, postaje glasnik nasilja i smrti.
Stanje djece je uvijek najbolje ogledalo da bi se razumjelo društvo: danas više nego ikada u svijetu bez Krista, djeca su žrtve egoizma njihovih roditelja, njihovih mnogobrojnih rastava, pobačaja, preuranjene seksualnosti čije su istovremeno protagonisti i žrtve, seksualnih zlostavljanja i svega drugog. Kada bi, uistinu impresionirani velikom tragedijom pedofilije, mislili na sve ovo, umjesto da „lako“ izravnavamo ideološke računice.

Ali, kako rekoh, čini se da do toga ne dolazi na općem planu. Što se tiče Crkve, iz kriza, njihovog priznavanja i priznavanja vlastite nevjernosti, koje nije više odgodivo danas, (kako su daleko priče, samo pred nekoliko godina, o sjaju nakon Koncila!) nastaju protureforme: dok se svijet obavija vlastitim bijedama i raduje da je u dobrom društvu (zajedničko zlo je pola slavlja), svetost Crkve lagano ponovno izbija na vidjelo. Svetost koja se ne sastoji u tome da su svi njeni članovi sveti, već u činjenici da će Crkva uvijek ostati mjesto gdje je svetost moguća. Ako ne zbog ičega, ono zbog činjenice da Dobru, nitko više ne vjeruje, osim pokoje čudne osobe kao što je Benedikt XVI koji ne očajava pred Zlom koje se širi i izgleda pobjedničkim. I dok s jedne strane moli za oprost, s druge strane ne odustaje od naviještanja Krista jedinog spasitelja, krvnicima, žrtvama, licemjerima, svima…

Proslava patrona i prva pričest u župi Pećnik

Pećnik,  Uto, 22. Lip. 2021.

Proslava patrona i prva pričest u župi Pećnik

Euharistijsko slavlje predvodio je župnik u Gradačcu vlč. Marko Hrskanović u koncelebraciji desetak svećenika koji pastoralno djeluju u okolnim župama

Susret i radionica za djecu i krizmanike župe Uzašašća Gospodinova Novi Travnik.

Potkraj,  Uto, 22. Lip. 2021.

Susret i radionica za djecu i krizmanike župe Uzašašća Gospodinova Novi Travnik.

Susret je započeo Misnim slavljem koje je predslavio vlč. Marcel Tunjić, župni vikar, a prigodnu homiliju izrekao je vlč. Marko Majstorović, župnik u župi Uzašašća Gospodinova Novi Travnik

Trio Senso nastupio na Napretkovim lipanjskim danima kulture u Bugojnu

Bugojno,  Uto, 22. Lip. 2021.

Trio Senso nastupio na Napretkovim lipanjskim danima kulture u Bugojnu

Otvorena je likovna izložba Denisa Haračića, predstavljena prva zbirka poezije na Breilleovu pismu “Moj haiku”autora Zdenka Antunovića i koncert klasične glazbe u izvođenju tria “Senso”

Prijavi se na Offline avanturu!

Sarajevo,  Uto, 22. Lip. 2021.

Prijavi se na Offline avanturu!

Na kamp se mogu prijaviti učenici od 7. do 9. razreda, a prijave su otvorene do 28. lipnja