Sarajevo, Sub, 29. Lip. 2024.
Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, na svetkovinu sv. Petra i Pavla u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je Euharistijsko slavlje i zaredio za svećenike trojicu đakona Vrhbosanske nadbiskupije, članova Neokatekumenskog puta, i dvojicu đakona Franjevačke provincije sv. Križa Bosne Srebrene. Za svećenike su zaređeni: vlč. Jesus Antonio Gazquez Hernandez iz Španjolske, vlč. Mislav Anton Botica iz Splita, vlč. Nilson Gerardo Andrade Ibarra iz Kolumbije te fra Hrvoje Žabić iz župe Vitez i fra Danijel Lukić iz župe Busovača.
Nadbiskup Vukšić slavio je Svetu misu u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadić i još oko 60 svećenika među kojima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, tajnik Apostolske Nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés te poglavari, odgojitelji i profesori sva tri sarajevska bogoslovna sjemeništa i obje teologije. Domaćim vjernicima pridružila se rodbina i župljani ređenika iz njihovih rodnih župa u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Španjolskoj i Kolumbiji.
Tijekom Svete mise asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije i Nadbiskupijskog misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater predvođeni profesorom liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu vlč. Ivanom Rakom.
Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Magnificat pod ravnanjem maestra fra Emanula Josića. Tijekom Svete svi okupljeni članovi Neokatekumenskog puta, uz predvođenje kantora, otpjevali su pjesmu koja Isusovim riječima govori o onima koje On šalje da naviještaju njegovu riječ.
Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić je pozdravio sve sudionike Misnog slavlja, a na osobit način petoricu ređenika te pozvao okupljene na molitvu Gospodinu da se blagoslovi nebesa izliju „na petoricu naše brače koji će primiti sakrament svetoga reda radi služenja upravo blagoslovima Božjim, posredovanja Božjih milosti i naviještanja riječi Božje njegovu narodu“. Svu rodbinu ređenika, svećenike i vjernike iz Španjolske i Kolumbije nadbiskup Vukšić je pozdravio na španjolskom jeziku.
Nakon što su rektor Nadbiskupijskog misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater preč. Michele Capasso i meštar Franjevačke bogoslovije fra Danijel Nikolić predstavili kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnima, nadbiskup Tomo je uputio prigodnu propovijed pod naslovom „A vi, što vi kažete tko sam ja? Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“.
„Pojava Isusa Krista, njegovo djelovanje i nauk, njegova osobnost, pronicljivost ljudskih nakana i osobna skromnost, njegov način raspravljanja i općenito odnos prema ljudima malo koga od njegovih suvremenika, koji su ga imali prigodu upoznati, ostavljali su ravnodušnim. On je, jednostavno rečeno, bio takav, tako govorio i djelovao da su ljudi ne samo imali svoje mišljenje o njemu, nego su i smatrali da trebaju zauzeti stanovište. Iz današnjeg odlomka Matejeva evanđelja (16,13-19), koji se naviješta na svetim Misama, jasno proizlazi da je Isus bio posvema svjestan širine zanimanja za njega i njegovo djelovanje kao i brojnosti različitih stavova. I, naravno, pri tomu je iz usta svojih najbližih suradnika želio čuti što oni misle o pojavi različitih mišljenja o njemu, da mu iznesu svoja zapažanja o govorkanjima među narodom, kao i da, nakon što su oni već bili proveli dugo vremena s njim, čuje također njihovo mišljenje o sebi… 'A vi, što kažete tko sam ja?' Pravi cilj cijelog Isusova razgovora bila je njegova želja čuti odgovor apostola na postavljeno pitanje. Stoga su riječi apostola Petra, koji je prihvatio izazov i u ime cijele tadašnje zajednice Isusovih učenika rekao: 'Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga', kruna dotadašnjeg Isusova odgajanja i poučavanja svojih učenika. Naime, oni su kao okupljena zajednica po riječima svoga Prvaka, naspram različitih mišljenja među ljudima, ispovjedili vjeru da je Isus Sin Boga živoga, Krist, koji je došao na svijet kao njegov spasitelj“, kazao je nadbiskup Tomo u svojoj propovijedi dodajući da od tada pa vjerojatno do svršetka svijeta, Isusova pojava malo koga ostavlja ravnodušnim.
„Tako i u naše vrijeme o Isusu postoje različita mišljenja. No, Isus svojim učenicima uvijek postavlja isto pitanje, a cijela zajednica vjernika, zajedno s Petrom i njegovim nasljednicima, koji su joj na čelu, ispovijeda jednako vjeru u Isusa Krista, spasitelja svijeta. U toj istoj zajednici, koju je Isus nazvao Crkva, Bog je po svom izabranju, kako piše apostol Pavao, od početka jedne postavio 'za apostole, druge za proroke, treće za učitelje' (1 Kor 12,28). I neke je postavio za svećenike, s pravom bismo mogli dodati u prigodi današnjega slavlja. I svima predvidio službe koje se međusobno dopunjuju. A sve te službe su u službi naviještanja Evanđelja i istine da je Isus Sin Božji a naš spasitelj. Ostaje tajna zašto Bog poziva baš određene osobe i ne postoji iscrpan odgovor na pitanje zašto Isus poziva upravo njih a ne neke druge“, rekao je vrhbosanski nadbiskup te podsjetio na riječi sv. Augustina da Isus ne poziva najbolje, najsposobnije i najsvetije nego hoće da oni, koje poziva, to postanu i budu.
„Vas je, draga braćo, Isus pozvao a vi ste mu slobodno odgovorili, izabrali ste Njega i dali pristanak na njegov poziv. No, kako je govorila sveta Terezija Avilska, uza svaki izbor nečega ili nekoga povezano je odreknuće od nečega ili nekoga. Tako je u životu, u obitelji, u braku. Tako je i kod izbora svećeničkoga poziva. I samo onaj svećenik, koji to shvati i primijeni, na putu je da ostvari cilj o kojemu je pisao sveti Augustin. Uz vrijednost izabranoga raste i veličina odreknuća. Naime, što izabrano više vrijedi, traži se da se više dadne za njega. Odnosno, kao što je Isus za nas dao cijeloga sebe, on očekuje od svakoga svećenika da učini isto: da bude sličan Isusu, da se odlikuje dobrotom i pristajanjem uza sveto, da dadne sebe za narod Božji i tako bude Božji čovjek“, poručio je nadbiskup Vukšić pozivajući sve na molitvu za petoricu ređenika.
Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su svi prisutni pjevajući molili Litanije svih svetih. Potom je nadbiskup Vukšić položio ruke na glave ređenika, a to su zatim učinili i nuncij Chullikatt, provincijal Dadić i svi svećenici koncelebranti. Potom je nadbiskup Vukšić izmolio molitvu ređenja. Nakon što su župnici i župni vikari rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić im je pomazao dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim do njih izmijenio cjelov mira. Potom je nastavljeno Misno slavlje ispoviješću vjere.
Na kraju Svete mise nadbiskup Vukšić je čestitao novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju zajedno s dekretom na prvu svećeničku službu uz pljesak vjernika koju su ispunili sarajevsku prvostolnicu. Potom su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov.
Za svećenike su zaređeni:
Jesus Antonio Gazquez Hernandez – Rođen je 21. ožujka 1993. u Alcantarillu, Murciji u Španjolskoj, od oca Miguela Gazquez Cremades i majke Cataline rođ. Hernandez Nicolas. Kršten je 29. svibnja 1993., a sakrament potvrde primio je 15. lipnja 2012. Maturirao je 2011. u Murciji gdje je upoznao Neokatekumenski put te je 2008. ušao u zajednicu gdje je sazrijevao njegov poziv. U sjemeništu u Vogošći je od 2013. Filozofsko-teološki studij započeo je akademske godine 2013./2014. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao 19. listopada 2020. Đakonski praktikum obavio je u župi Sv. Josipa u Zenici.
Mislav Anton Botica – Rođen je 20. studenoga 1996. u Splitu, od oca Ivana Botice i majke Tomislave rođ. Jurić. Kršten je 25. svibnja 1997., a sakrament potvrde primio je 5. svibnja 2013. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, kao i Treću gimnaziju 2015. U neokatekumensku zajednicu ušao je 2009. Članom sjemeništa u Vogošći je od 2015. Filozofsko-teološki studij započeo je akademske 2015./2016. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao 18. listopada 2021. Đakonski praktikum obavio je u župi Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku.
Nilson Gerardo Andrade Ibarra – Rođen je 6. srpnja 1994. u Garzon-Huili, u Kolumbiji od oca Gerarda Aadrade i majke Felise rođ. Ibarra. Kršten je 4. veljače 1996., a sakrament potvrde primio je 25. listopada 2009. Maturirao je 2011. u jezičnoj gimnaziji u Kolumbiji. U Garzonu je upoznao Neokatekumenski put te je 2009. ušao u zajednicu. Najprije je 2012. godinu dana boravio u sjemeništu Redemptoris Mater u Bogoti (Kolumbija), a članom sjemeništa u Vogošći je od 2014. Filozofsko-teološki studij započeo je akademske 2015./2016. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao dana 18. listopada 2021. Đakonski praktikum obavio je u župi Sv. Ante u Žepču.
Fra Hrvoje Žabić – Rođen je10. listopada 1998. u Novoj Biloj. Sin je Ive i Jadranke rođ. Filipović. Dolazi iz župe Vitez, a porijeklom iz župe Brajkovići. Osnovnu školu završio je u KŠC-u u Travniku (2004.-2013.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv i otišao je u Franjevačko sjemenište u Visoko gdje je maturirao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2013.-2017.). Franjevački habit obukao je 16. srpnja 2017. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata 2017/2018. proveo je u samostanu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prve zavjete položio 1. srpnja 2018. Iste godine upisao je Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 4. listopada 2022. u župi Dobrinja – Sarajevo. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 27. lipnja 2023. Đakonski praktikum obavio je u župi Blažene Djevice Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici (Hrvatska).
Fra Danijel Lukić – Rođen je 27. ožujka 1999. u Novoj Biloj. Sin je Željka i Sanele rođ. Begović. Dolazi iz župe Busovača. Osnovnu školu završio je u Busovači (2005.-2013.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv i otišao je u Franjevačko sjemenište u Visoko gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2013.-2017.). Franjevački habit obukao je 16. srpnja 2017. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata 2017./2018. proveo je u samostanu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prve zavjete položio 1. srpnja 2018. Iste godine upisao je Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 4. listopada 2022. u župi Dobrinja – Sarajevo. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 27. lipnja 2023. Đakonski praktikum obavio je u župi Sv. Juraja u Vitezu.
Sva petorica novozaređenih svećenika đakonsko ređenje imali su u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 15. listopada 2023. te su pohađali Đakonsku pastoralnu godinu na razini Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. (kta)
Sarajevo, Uto, 31. Pro. 2024.
Lug-Brankovići, Sub, 07. Pro. 2024.
Sarajevo, Čet, 05. Pro. 2024.
Mostar, Uto, 03. Pro. 2024.
Slavonski Brod, Ned, 01. Pro. 2024.
Sarajevo, Sub, 30. Stu. 2024.
Sarajevo, Sub, 30. Stu. 2024.
Kiseljak, Ned, 24. Stu. 2024.
Mostar, Uto, 03. Pro. 2024.
Čapljina, Uto, 03. Pro. 2024.
Hrvatska, Uto, 03. Pro. 2024.
Beč, Uto, 03. Pro. 2024.