Nadbiskup Vukšić predvodio Euharistijsko slavlje na Tijelovo u sarajevskoj katedrali

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u četvrtak 30. svibnja 2024. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, u kojoj je na jednom od vitraja u svetištu prikazano Isusovo ukazanje Julijani iz Lutticha u vezi sa štovanjem Presvetog Oltarskog sakramenta, svečano Euharistijsko slavlje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Koncelebrirala su šesnaestorica svećenika, među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i tajnik Apostolske Nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés, članovi Stolnog kaptola i drugi svećenici. Sudjelovale su redovnice raznih družbi, bogoslovi i drugi vjernici.

Kod oltara su asistirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater pod ravnanjem profesora vlč. Ivana Rake. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Budući da su pjevane većinom dobro poznate euharistijske i druge liturgijske popijevke te Misa fra Ivana Perana, svi u katedrali zvučali su kao jedan raspjevani molitveni zbor.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić kazao je da su na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove vjernici pozvani na osobit način razmatrati i razmišljati o sadržaju Euharistijskog slavlja, o Isusovoj prisutnosti i o osobnom odnosu s Isusom. „Stoga, zahvalni dragom Isusu za njegovu prisutnost i za čast kršćanskog poslanja u ovome svijetu, molimo njegov blagoslov kako bismo uvijek, zaista i mi svi, kršteni i pomazani u njegovo ime, bili – kao dio Crkve – njegovo tijelo u ovome svijetu, njegovo djelovanje, njegova poruka, njegova ljubav i njegova dobrota“, kazao je u uvodu nadbiskup Vukšić.

U prigodnoj propovijedi naslovljenoj „Kršćanstvo je vjera prisutnosti Boga među ljudima i čovjekova osobnog odnosa s Bogom“ vrhbosanski nadbiskup istaknuo je da je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove jedna od najsvečanijih i najznačajnijih blagdana kršćanske vjere koja poziva na razmišljanje o velikom daru, koji je Isus vjernicima ostavio u euharistiji, sakramentu njegova tijela i krvi.

Podsjetio je da pročitani odlomak iz evanđelja po Marku (Mk 14,12-16,22-26) govori upravo o ustanovljenju toga sakramenta na Posljednjoj večeri. „U današnjem odlomku iz Evanđelja čitamo o Isusu, koji šalje dvojicu svojih učenika da sve pripreme za Pashu. Taj se događaj zbiva tijekom blagdana beskvasnoga kruha, vremena od velike važnosti za Židove, u kojem obilježavaju svoje oslobođenje od ropstva u Egiptu. Isus ovu prigodu, međutim, koristi kako bi započeo novo oslobođenje, ne samo od fizičkog ropstva, već i od ropstva grijehu i smrti“, kazao je nadbiskup Tomo dodavši da se u Isusovim riječima upućenim učenicima "Uzmite, ovo je tijelo moje" i "Ovo je moja krv, krv saveza, koja se prolijeva za mnoge" otkriva srce euharistijskog otajstva. „Isus, naime, ne nudi samo kruh i vino, već nam se u potpunosti nudi On sam, dajući nam svoje tijelo i krv kao znak novog i vječnog saveza“, naglasio je pastir Crkve vrhbosanske.

Nadalje je pastir Crkve vrhbosanske istaknuo da je osobni susret s Kristom kojega vjernici doživljavaju u euharistiji „stvarna i živa Kristova prisutnost“ koji preobražava, jača i omogućuje život u skladu s njegovim učenjem. Dodao je da je euharistija također i sakrament jedinstva i zajedništva. „Kada idemo na misu, sjedinjeni smo s braćom i sestrama u Kristu i svi zajedno tvorimo Tijelo Kristovo, Crkvu“, riječi su mons. Vukšića. Kazao je da blagdan Tijelova „izražava mnogo dublju stvarnost od izražavanja vjere kroz prakse posta ili posebne trenutke molitve, jer više nisu ljudi ti koji čine ili nude nešto za Boga, već je sam Bog taj koji se nudi i svakodnevno je prisutan među nama po Tijelu i Krvi Gospodinovoj!“

Nadbiskup Vukšić je potom pojasnio da Isus nije bio zadovoljan samo riječima i djelima prema onima s kojima se izravno susretao te je stoga svima, koji ga nisu mogli vidjeti i koji ga nisu mogli dotaknuti, ostavio sakrament svoga tijela te upravo stoga – ističe nadbiskup Vukšić – kršćanska vjera nije samo stvar teološkoga razmišljanja ili moralne prakse, već prisutnosti Boga među ljudima te osobnoga odnosa i zajedništva s Bogom. „Vjerovati ne znači samo meditirati ili recitirati formule, čak ni živjeti život prema određenim moralnim načelima i pravilima, već znači živjeti odnos koji dotiče cijelo ljudsko biće i sva njegova osjetila“, posvijestio je nadbiskup Tomo dodavši da kršćanstvo, također, nije samo „religija duše“, već „religija čovjeka u cijelosti: i njegova duha i njegova tijela“.

Vrhbosanski nadbiskup je u svojoj propovijedi na kraju istaknuo da, kao rezultat ovog korjenitog zaokreta načina razmišljanja o čovjeku kojega kršćanstvo nudi, svako ljudsko biće, također u svom tijelu, postaje „sakrament prisutnosti Boga“. „Sam Isus to kaže kad veli da, svaki put kad činimo dobro jednom od najmanjih, čije je tijelo golo, boso, gladno, utamničeno, mi to činimo Njemu! Euharistija je dakle sakrament Božje stvarne prisutnosti u ovom svijetu, ali je i sakrament jedinstva ljudske zajednice“, kazao je nadbiskup Vukšić pozvavši nazočne da sebe, svoju braću i sestre smatraju „znakom Isusove prisutnosti jer oni to jesu“.

Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale. Svi sudionici Misnog slavlja pobožno su slušali odlomke svetopisamskih tekstova na teme: Euharistija – trajna prisutnost Kristova, Euharistija – Kristov i naš Vazam, Euharistija – žrtva i Euharistija – Gozba. Također su aktivno sudjelovali u molitvi ponavljajući retke otpjevnih psalama i litanijskih molitava te na koljenima primali blagoslov Presvetim Oltarskim Sakramentom. Na kraju su svi zapjevali riječi himna „Divnoj dakle Tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi“ i nakon primljenog blagoslova otpjevali himan „Tebe Boga hvalimo“.

Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Presvetog Oltarskog Sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću. Za cijelu Crkvu ovu je svetkovinu propisao papa Urban IV. 1264. godine. U hrvatskom se jeziku za ovu svetkovinu pored naziva Tijelovo koristi se i naziv Brašančevo. (kta)