Vladika Grigorije, episkop zahumsko-hercegovački i primorski

Vladika Grigorije rođen je 17. prosinca 1967. u Varešu gdje je završio osnovnu školu. Srednju Bogoslovnu školu završio je u Beogradu gdje je upisao i završio Bogoslovni fakultet. Zaređen je 1992. u manastiru Ostrog, a 1996. proglašen igumanom u Tvrdošu. Duhovni vođa vjernika Srpske pravoslavne Crkve u Hercegovini postao je 1999. bivajući tako jedan od najmlađih vladika SPC-a. Trenutno ispomaže i u Mitropoliji Dabrobosanskoj. U posljednjih 15 godina istaknuo se svojim govorima i intervjuima zasnovanim na čvrstim kršćanskim temeljima. Otvoren je za medije koji ga cijene zbog njegove iskrenosti.

U današnjem svijetu, kada se mnogo govori o dijalogu, toleranciji i multikulturalnosti, možemo si postaviti pitanje što je u biti sadržaj tih pojmova. Što biste u ovom kontekstu kazali da je ekumenski dijalog?

Ekumenski dijalog je, po mojem mišljenju, u ovom trenutku pod višestrukim pritiscima. Osim onih koji su oduvijek postojali i koji su u najdubljem smislu pesimisti i optimisti kada je riječ o ekumenskom dijalogu, postoje oni koji svjesno ili nesvjesno od ovog dijaloga uistinu očekuju mnogo. Također postoje mnogi koji su svjesno ili nesvjesno u posljednje vrijeme dali izniman doprinos da ekumenski dijalog bude zasnovan na ozbiljnijim osnovama, možda ozbiljnijim nego ikada do sada. Tu, prije svega, mislim na znanstvenike, filozofe, koji su svojim istraživanjima došli do ozbiljnih pitanja i ozbiljnih odgovora. Naravno, za nas presudnu važnost imaju teolozi. Najveći pravoslavni teolog 20. stoljeća o. Georgije Florovski bio je zagovornik ekumenskog dijaloga i sudionik u njemu. Jedan od najznačajnijih pravoslavnih teologa današnjice i učenik Georgija Florovskog - Jovan Zizjulas, čitavim svojim kolosalnim teološkim opusom postavio je važna pitanja i dao izvanredne prijedloge o kojima se itekako može razgovarati. Na drugoj strani, rimokatolički teolozi, među kojima izdvajamo Ranera i Ratzingera, također su napravili korake koji daju mogućnost za, kako rekoh na početku, do sada najkvalitetniji dijalog između rimokatolika i pravoslavnih. I najvažniji pastiri i jedne i druge Crkve sve otvorenije razgovaraju, s ozbiljnom teološkom argumentacijom i s iznimnom voljom za susretanjem i dijalogom, što možemo pročitati u javnim obraćanjima pape Franje, patrijarha Bartolomeja, patrijarha Kirila ili bilo kojeg značajnijeg pastira ili bogoslova na jednoj ili na drugoj strani. Usudio bih se reći da bi ovo stoljeće u koje smo zakoračili moglo biti stoljeće do sada najotvorenijeg, najiskrenijeg i najsadržajnijeg dijaloga između rimokatolika i pravoslavnih.

Vaše preosveštenstvo episkope Grigorije, i ove godine siječanj je obilježen molitvom za jedinstvo kršćana. Kako ovaj događaj izgleda iz Vaše osobne, ali i perspektive pravoslavne zajednice kojoj ste na čelu?

Nikada ne izdvajam sebe iz zajednice, niti svoju zajednicu odvajam od sebe. Za nas je ovaj trenutak uvijek dobra prilika za blizak, otvoreni i iskreni susret s dragim ljudima susjednih rimokatoličkih biskupija - Dubrovačke i Mostarske. Iz tih susreta uvijek očekujemo samo dobro koje obvezuje i ispunjava nas mirom i ljubavlju.

Podsjetimo na Kristovu molitvu Ocu nebeskom: „Da svi budu jedno!“ (Iv 17,21). Koliko molitva za jedinstvo kršćana doprinosi ovom vapaju, i čemu bi ona zapravo trebala moliti?

Kristova molitva o kojoj je riječ nastala je poslije uskrsnuća Kristova, a po mojem uvjerenju sam događaj uskrsnuća i sve što se po tom zbivalo već je eshatološkog karaktera i ispunjeno pobjedom nad smrću. Ili, drugim riječima, time je razdijeljenost među bićima, koja je, zapravo, također smrt ‒ prevladana. Tako i naša molitva treba, prije svega, sadržavati želju da između nas i Boga ne postoji razdaljina i razdijeljenost, i da između svih Božjih stvorenja i sve tvari nestane razdvojenost i strah od smrti koji ona nosi u sebi. Međutim, također treba imati u vidu da to uopće ne znači ukidanje različitosti između bića jer je davno pokazano i od Krista i od svetih otaca da razdvojenost nije dobra, a različitost u jedinstvu jest dobra i jest moguća.

Nastavak čitajte u tiskanom izdanju