Vlč. Jakov Kajinić, duhovnik sjemeništaraca u Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić

Vlč. Jakove, zakoračili smo u razdoblje priprave za najveći kršćanski blagdan, Uskrs. Iako postoji puno definicija, možete li nam reći iz svoga vjerničkog iskustva što je to korizma?

Isus je 40 dana proveo u pustinji, obavljajući svoje duhovne vježbe, preko molitve i posta, u borbi sa sotonom i u društvu anđela. Prema uzoru na Učitelja naš cilj korizme je kroz te svete dane uspješno se sabrati, progledati, prosvijetliti, oduševiti i krenuti svježije putem zdravog duhovnog života.

Bitni, da ne kažemo neizostavni, dio korizme jest ispovijed. Vi kao duhovnik sjemeništaraca u Travniku imate svakodnevno prigodu biti u doticaju s mladima. Koliko oni u svome životu vrjednuju ovaj sakrament? Možete li, u ovom kontekstu, povući paralelu između onih u „zrelijim godinama“ i onih koji još traže svoje mjesto u društvu i Crkvi?

Mladi su potrebni razumijevanja. Imaju povjerenja u svećenika ako u njemu osjete, ne fasadni autoritet, nego autoritativno služenje za Boga i bližnje. I mladima i starijima puno znači svjedočanstvo svećenikove osobnosti. Riječi potiču – primjeri osvajaju.

Iako je nezahvalno generalizirati, što biste ipak iz ispovjedničke prakse rekli da su najveći i najčešći grijesi Hrvata katolika u Bosni? Psovka? Posvađanost?...

Svima nama je poteškoća podijeljenost u čovjeku. Što smo više navezani na zemaljštinu, dalje smo od Neba. Ispovijed nam pomaže „da još danas budemo s Isusom u raju.“ Najčešći grijeh je kad zaboravimo da je „samo jedno potrebno“.

Mnogi ljudi će reći da većinu svojih grijeha nakon ispovijedi opet ponove. Kako se boriti protiv toga?

Redovita ispovijed je vrlo važna. Često sjemeništarcima kažem: Duhovnost je kao vožnja biciklom – ako ne okrećeš pedale, gubiš ravnotežu.

Mnoge crkve u hrvatskom narodu, tijekom obavljanja pobožnosti Križnog puta, pretijesne su primiti sve vjernike koji dođu. Je li to što ih okuplja tradicija, folklor, vjernička potreba ili sve pomalo?

Naši vjernici istinski vole pobožnost Križnog puta. Isusova muka nas čisti, posvećuje i daje utjehu. Bog nas ne oslobađa križa, ali nas oslobađa besmislenosti križa. Naša patnja ima smisao. Vjernici, moleći Križni put, postaju toga svjesniji.

Bi li se moglo vjernike i tijekom onog „običnog“ vremena kroz godinu animirati na sličan način za prakticiranje vjerničke pobožnosti i dolaske u crkvu?

Isus je rekao: BDIJTE! Svaki dan života nam je milosni dar s Neba. Ne smijemo se umoriti u nastojanjima živjeti i prakticirati svoju vjeru, ne samo tijekom godine, nego kroz čitav ovozemaljski život.

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji je ova pastoralna godina proglašena Godinom vjere. Isto će biti i na razini Opće Crkve od listopada ove godine. Vrijeme korizme je i razdoblje intenzivnog promišljanja o vjeri. Koliko, prema Vašem mišljenju, katolici Hrvati poznaju svoju vjeru?

Jedna od najdirljivijih ljudskih rečenica u Evanđelju je ona koju je izrekao jedan otac bolesnog sina kada ga je Isus upitao: „Vjeruješ li?“, a on je odgovorio: „Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!“ Vjeru je potrebno neprestano upoznavati, prakticirati i po njoj živjeti. U tom kontekstu bih odgovorio i ovo o Hrvatima.

U Katoličkoj crkvi uočljiva je „praksa“ da mladi nakon krizme – za koju se intenzivno pripravljaju učeći sadržaj vjere – napuštaju Crkvu, u smislu da ne dolaze na mise niti prakticiraju sakramente. Postoji li način promjene toga stanja? Kako znanje pretočiti u stil života?

Svima nama je ta dijagnoza poticaj da sve svoje duhovne snage darivamo povjerenim dušama, a osobito djeci i mladima. Kad dadnemo sve od sebe Bog daje obilat blagoslov.

U poruci kojom proglašava Godinu vjere u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kardinal Vinko Puljić je, između ostaloga, istaknuo i potrebu čitanja katoličkog tiska. Koliko je ovaj poziv moguće ostvariti u pastoralnom radu s mladima?

Sve ovisi o našoj svećeničkoj spremnosti i angažmanu. Svakog četvrtka, kad se naši vjernici okupljaju u sjemenišnoj crkvi u Travniku, obavljajući zavjet sluzi Božjem Petru Barbariću, promičemo čitanje katoličkog tiska, i uglavnom se rasprodaju svi primjerci Katoličkog tjednika. Slava i hvala Bogu za dobro štivo poput našeg Tjednika.

Je li u mentalni i, uvjetno rečeno, vjernički sklop mladoga čovjeka moguće instalirati želju za nasljedovanjem pozitivnih primjera iz života; želju za življenjem ideala?

Nije lako današnjoj mladeži izabrati vječne i svete vrednote nasuprot prolaznih stvarnosti. Ni nama svećenicima nije lako pronaći put do mlade duše. Istina je: mladi žele utažiti žeđ i glad za istinom, mirom, pravdom i ljubavlju. Zato kažem: Pomozimo im!

Jesu li mladi današnjice spremni na odricanje?

Naravno da imaju želju ljubiti žrtvujući se. Ali u isto vrijeme, razne napasti su jake, a čovjek je slab. Potaknimo mlade da se ne obeshrabre u nastojanjima živjeti sve ideale, pa i ideal odricanja.

Što je ono što biste preporučili svima da stave naglasak u vremenu ovogodišnje korizmene priprave na Uskrs?

Citirat ću stihove pjevača Miše Kovača, koji neka budu mali doprinos ovogodišnjoj korizmi! Ove riječi mogu biti naš program: