VIDEO: Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski

Dok čekamo statistike koje Crkva prikuplja tijekom blagoslova obitelji, neminovno je bilo prisjetiti se okolnosti koje su se dogodile u Bosni i Hercegovini, a i u svijetu te su pokrenule migracije na globalnom planu. Koji je kršćanski stav i odgovor na različite izazove s kojima se u današnjici suočavamo, pitali smo kardinala Puljića.

Uzoriti, što biste Vi kao poglavar ove mjesne Crkve istaknuli da je obilježilo proteklu godinu?

Najvažnije što bih istaknuo u protekloj godini jest doživljavanje Godine Božanskog milosrđa. To je najbolje odjeknulo od svih Godina koje smo slavili, jer su zaista vjernici prihvatili poruku Božanskog milosrđa. To se posebno osjetilo po našim svetištima gdje su bila upriličena brojna hodočašća i brojne ispovijedi. Također, mnogi su nadišli ogorčenja koja u sebi nose, pa su nekako i to oslobodili kroz proces pomirenja. To je ono pozitivno u prošloj godini za što možemo Bogu zahvaliti.

Osim toga, na poseban način doživljavali smo poteškoću što su mnoge obitelji, iz različitih razloga, ostavljale svoje domove, svoj zavičaj i pošli u svijet. Iako su mnogi doživjeli ogorčenje jer nisu našli ono što su očekivali, nemaju više hrabrosti vratiti se. Stoga, posebno osjećamo problem odlaska ljudi, pa čak i onih koji imaju zaposlenje.

Zato sam ja u svojoj Božićnoj poruci naglasio da je to jedno opterećenje beznađa gdje zapravo ljudi nemaju više hrabrosti nositi se s izazovima života i zaboravljaju ono s čime su platili cijenu opstanka: toliki su naši preci na toj grudi umirali da bi je nama ostavili u baštinu, a mi zaboravljamo da njihove kosti tu čekaju uskrsnuće. Zato moramo buditi svijest, buditi nadu i na neki način hrabrost da se suočimo sa svim ovim izazovima.

Možemo li u tom kontekstu onda naslutiti koji su prvotni izazovi za ovu, narednu 2017. godinu?

U prvom redu potrebno je jačati vjeru da se čovjek iz vjere može nositi s izazovima. Što je čovjek jači u vjeri, imat će jaču nadu, a što ima jaču nadu, imat će veću hrabrost suočiti se s izazovima. Na poseban način moramo ljude pokrenuti da ne čekaju da netko drugi rješava naše probleme, nego da se organiziramo i složimo u nastojanjima da ostvarimo svoja prava i otvorimo perspektive života na ovim prostorima.

Također, jasno je da je trajna, jedna od najvažnijih djelatnosti naše Crkve stvoriti što homogeniju, što jaču obitelj. Jer obitelj je gnijezdo društva. I ako u obitelji imamo zdravo ozračje, imat ćemo i u društvu. Ne možemo dozvoliti da postane pravilo ono što se sada događa: da mladi odlaze i ostavljaju stare da jednostavno kopne u svojoj kući sami. Stari pak jer vole svoje, neće kukati na djecu, ali itekako pate od tuge što ne mogu vidjeti svoju djecu, svoju unučad ili praunučad.

Je li na tom tragu i ideja da započeta crkvena godina bude Godina katoličkog laikata?

Možemo tako reći, jer je nakana Godine katoličkog laikata, zapravo, probuditi angažirane laike, ali i stvoriti u svećenicima otvorenost za suradnju s laicima. Time se želi stvoriti bolju suradnju na terenu za pastoral, za ostvarenje programa. Posebno što smo uzeli za geslo naše vrhbosanske Sinode Sve obnoviti u Kristu. Kršćani ne smiju biti inertni i prepustiti da im drugi kroje sudbine, nego mi svoje kršćanstvo trebamo ugradimo u naše prostore, u kulturu i javni život.

Što bi onda na tom polju prvenstveno bila zadaća ovog svećenstva?

Oni su zapravo pastiri i kao takvi trebaju probati te strukture laikata i organizirati. Počevši od ministranata, čitača na misi, liturgijskog pjevanja pa sve do izvanrednih djelitelja svete pričesti, tj. pomagača za pričešćivanje. Osim toga, budući da je čovjek društveno biće, moramo raditi na uvezivanju i stvaranju udruga raznih struktura, i na taj način bolje ostvariti na ovim prostorima. Jasno da je uz to prevažno pomoći udruživanju naših obitelji - osobito obitelji s brojnom djecom, a i obitelji kada je riječ o pripravi za brak. Tu se trebaju angažirati, ne samo župnik i svećenik, nego i svi u župi: da osjete kako se valja ozbiljno pripraviti za brak koji je nešto sveto i važno.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik