Vesna Hlavaček, umjetnica i novinarka

Vesna Hlavaček rođena je 17. veljače 1951. u Mostaru gdje je završila gimnaziju i studij materinskoga jezika i književnosti južnoslavenskih naroda na Pedagoškoj akademiji, te bila polaznicom dvogodišnjeg Dramskog studija pri Narodnom pozorištu. Radila je u prosvjeti, poduzeću HEPOK, Plantažama-Mostar i obiteljskom poduzeću Onix, a ima dugogodišnje iskustvo kao novinarka, voditeljica i urednica informativnih i kulturnih emisija. Bila je dopisnica Oslobođenja, Večernjeg lista i tjednika Sloboda, a za časopis Motrišta objavljivala je prikaze kazališnih predstava, koncerata ozbiljne glazbe i inih kulturnih zbivanja u sklopu rubrike Radiodnevnik Vesne Hlavaček. S poezijom druguje čitavoga života, a posljednjih godina uspješno je objavljuje surađujući s brojnim poznatim časopisima u Bosni i Hercegovini i izvan nje, te je prevođena na engleski, francuski i armenski jezik. Potpisuje dvije zapažene stihozbirke - Puni krug i Tebi - koje su dobile potporu za tiskanje i nagradu autoru na Natječaju Fondacije za nakladništvo Federacije BiH. Hlavaček trenutno priprema treću knjigu te je odnedavno angažirana na Radiju Vrhbosna u Sarajevu gdje se doselila iz Mostara. Naš razgovor započinjemo pitanjima o kazalištu.

S kazalištem ste se susreli kao mlada djevojka polazeći Dramski studij u Mostaru. Kakva iskustva s dasaka koje život znače pamtite?

Kao polaznica Dramskoga studija u Mostaru, (za čije su osnivanje bili zaslužni, između ostalih, Safet Ćišić i Ognjenka Milićević) imala sam priliku slušati predavanja vrsnih profesora: Josipa Lešića, Skendera Kulenovića, Dimitra Kjostarova, Olivere Marković, Mire Avrama, Vlatka Perkovića i inih pedagoga i umjetnika. Susrela sam se tada prvi put sa Sistemom Konstantina Stanislavskoga, i s ljubavlju ga iščitavala... Osjećala sam da poziv glumca nosi u sebi puno ljepote, plemenitosti. Sjećam se i danas riječi profesora Kjostarova: „Glumac mora imati čistu dušu...“ Kao što ne možete u grad otići u bijeloj košulji koja na sebi ima mrlju, tako na scenu ne smijete izići ako vam duša nije u potpunosti nevina.

Bili smo vrlo mladi i naši profesori su imali priliku oblikovati naše osobnosti, odgajati nas... Na satima glume igrali smo Čehova, Dostojevskoga, a na velikoj sceni Narodnoga pozorišta Euripidove Trojanke... No, premda smo imali ponude za angažman u kazalištu, nekoliko nas odazvalo se na poziv Oslobođenja mladim novinarima koji bi pisali za hercegovačko izdanje lista. A onaj tko jednom zagrize novinarski kruh, postaje najčešće doživotni zaljubljenik u tu profesiju.

Kazalište je ostalo prisutno u mojem životu i radu – kao novinarka pratim zbivanja u teatru, dva puta bila sam članicom žirija na Pozorišnim/Kazališnim igrama u Jajcu...

Koja bi djela svatko trebao pogledati u teatru? Što preporučujete?

„Jer svaka takva pretjeranost promaši cilj glume, čiji je zadatak, u početku i sad, bio i jest, da bude, takoreći, ogledalo prirode: da vrlini pokaže njeno vlastito lice, poroku njegovu rođenu sliku, a samom sadašnjem pokoljenju i biću svijeta njegov oblik, i otisak.“ (W. Shakespeare)

Veliki Shakespeare davno je definirao što je cilj glume, teatarskoga čina i što treba, u skladu s tim, gledati: ako imate priliku, sve klasike i sve dobre suvremene pisce, igrane u dobrim teatrima. Previše ih je da bi se nabrajalo. Bojim se da ću nekoga nepravedno izostaviti.

Kakvu ulogu i značaj ima kazalište u smislu odgoja, razvoja i oblikovanja osobnosti mladih osoba?

Kazalište može imati veliku ulogu u odgoju mladih ljudi... Pedagozi će kazati kako dramski odgoj pomaže u razvijanju osjećajnosti, govornih i komunikacijskih vještina, mašte, kreativnosti, formiranju stavova, oblikovanju društvene svijesti, razvijanju samokritičnosti, odgovornosti, tolerancije, humanosti, razumijevanju međuljudskih odnosa, stjecanju sigurnosti, samopouzdanja... Eto, sve su te mogućnosti dragocjene za mladoga čovjeka.

Prije desetak godina kćer Nada vas je nagovorila da počnete objavljivati poeziju. Kakva su Vam bila očekivanja kada ste prvi put svoje pjesme poslali uredniku Motrišta Miri Petroviću?

Da, istina je, gotovo cijeloga života pisala sam sonete, ali objavljivati nisam niti pokušavala. Obično bih zaboravila na napisanu pjesmu i iznenadila se kada bih je opet pronašla u torbici. No, onda je moja kćer uzela stvari u svoje ruke i natjerala me da sjednem za računalo i otipkam stihove.

Miro Petrović mi je prigodom jednoga susreta u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru kazao, onako usput, da uz dogovoreni tekst za Motrišta pošaljem i pedesetak pjesama. Izabrao je desetak njih i objavio u spomenutom glasilu MH-a Mostar. Pjesme su lijepo primljene u javnosti pa moja kći nije odustajala od nagovaranja da rukopis prve knjige - Puni krug, što ju je uredio Žarko Milenić, pošaljem na natječaj Fondacije za izdavaštvo Federacije BiH. Zbirka je dobila nagradu Fondacije, i objavljena je, u suradnji s velikim hrvatskim likovnim umjetnikom Tihomirom Lončarom, u nakladi DHK-a HB-a Mostar i Synopsisa Zagreb – Sarajevo. I druga stihozbirka Tebi prošla je isti put, a tiskana je u nakladi HKD-a Napredak, Sarajevo – Zagreb.

Odakle crpite inspiraciju za stvaranje, i vrijedi li se u ovakvu svijetu i aktualnom trenutku posvećivati umjetnosti?

Nadahnuće za pisanje poezije javlja se nenadano... Ili mi se samo tako čini. Zapravo se talože u nama iskustva – dojmovi, spoznaje, emocije... I onda sve to, prerađeno, preoblikovano, prsne van poput gejzira – pjesme...

Ponekad dugo u sebi nosim samo ritam, ponekad jedan stih oko kojega se onda ispletu svi ostali. Naravno da se vrijedi uvijek posvećivati umjetnosti bez obzira na ovakav svijet i aktualni trenutak. Umjetnost nam pomaže opstati, boriti se s nevoljama i ostati uspravnima unatoč svemu.

O tomu sam pisala u pjesmi Život u umjetnosti: Isprepliću se, množe neizrecivosti. Koliko njih/ doista u pjesmu stane? U pokret, glazbu,/ boju oblik i čin? O, žudnjo za ljepotom.../ Kriku bijeli... Smjeli zamahu... Životom/ te plaćam, radosno, u ljubavi i nužnosti srazu...

Vaša poezija prevedena je i na nekoliko stranih jezika, među ostalima i na armenski, a neke su Vam pjesme nedavno i uglazbljene.

Moje pjesme prevedene su na engleski, francuski, armenski jezik... U Belgiji je književnik Tomislav Dretar objavio na francuskom jeziku desetak mojih pjesama u knjizi – antologiji Sublimisme balkanique, Tome 2, Poetes de Bosnie - Herzegovine. Osobitu radost doživjela sam kada sam saznala da je hrvatski skladatelj Mladen Tarbuk uglazbio pjesme iz ciklusa Mostar, objavljenoga u Punom krugu. Praizvedba tih skladbi upriličena je krajem siječnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, izvodila ih je sopranistica Nikolina Pinko uz klavirsku pratnju Ane Lucić.

Nastavak čitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala:Lidija Pavlović-Grgić
Katolički tjednik