S. Željka Dramac, odgajateljica u Konviktu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom

S. Željka Dramac rođena je 22. veljače 1968. u Podmilačju kod Jajca, od oca Jake i majke Agate (+ 2010). Najstarija je od sedmero djece u obitelji i ima dvije sestre i četiri brata. Kaže kako je prolazeći pored crkve u osnovnu školu u Podmilačju, gotovo svakodnevno barem izdaleka viđala sestre franjevke, te kako su ju one pripremale za sakrament prve pričesti. Objasnila je kako je u široj obitelji nekoliko redovnica i da ju je otac kao 10-godišnju djevojčicu poveo na proslavu redovničkog oblačenja i prvih zavjeta jedne od njih u Kloštar Ivanić. Taj događaj ostavio je dubok dojam na nju i tada je „čvrsto odlučila“ i obećala župniku fra Anti Juriču (+1983.) da će biti redovnica. Htjela je poslije osnovne škole poći u samostan, no sestre su joj savjetovale da završi i srednju pa da se javi. Kao srednjoškolka odlazila je u Bugojno u sestarsku kuću gdje su sestre okupljale djevojke na seminarima, a ondje je bilo 17 kandidatica. Po završetku škole su ju primile u samostan upravo u Bugojnu. Nakon novicijata u Kloštru Ivaniću tri njezine kolegice i ona su prve zavjete položile u Ulicama kod Brčkog. Doživotne zavjete položila je 1994. u Zagrebu. Teologiju je studirala za vrijeme rata, a u Bosnu su ju poslali u poraću, 1996. Provela je sedam godina u sestarskoj kući u Bučićima, devet u Sarajevu na Bjelavama, tri u Varešu i već je petu godinu u Visokom. Tamo su njih četiri u zajednici: jedna je profesorica, njih dvije su odgajateljice, a jedna sestra je pastoralna suradnica u Kraljevoj Sutjesci.

Poštovana s. Željka, s obzirom na temu razgovora, za početak jedno općenito pitanje: kako biste Vi kao redovnica opisali ulogu i položaj žena u Crkvi?

Budući da je tema složena, i moj odgovor će biti općenit: i nakon svih dosega na području teologije, antropologije, psihologije, sociologije, medicinskih i drugih znanosti (u kojima se i sama dokazala i daje značajan doprinos) ni danas u 21. stoljeću žena nije prepoznata u svome dostojanstvu koje ima po naumu Boga Stvoritelja. Pojavu Feminističkog pokreta u vrijeme Francuske revolucije ni Crkva nije mogla ignorirati. No, tek u 20. stoljeću pape i Crkveno učiteljstvo ozbiljno uzimaju u razmatranje pitanje žene i njezin položaj u društvu i u Crkvi utirući put ispravljanju nepravedna odnosa prema ženi. Iako su i raniji pape doticali pitanje uloge žene u društvu, nama dobro poznati papa Ivan Pavao II. 1988. piše apostolsko pismo o dostojanstvu žene Mulieris dignitatem, a i kasnije će u mnogobrojne tekstove o ženi uvesti pojam „genij žene“ koji će preuzeti i papa Benedikt XVI. Papa Franjo, također. Svjedočimo i nekim gestama pape Franje koje ne nailaze na posvemašnje oduševljenje ni u Crkvi. Jedna od njih je pranje nogu i ženi u obredu Velikog četvrtka. Imenovao je žene na vodeća mjesta i u upravna tijela nekih institucija u Vatikanu. Uglavnom, ako bi stav prema ženi trebao biti izraz evanđeoskog nadahnuća i Kristova odnosa prema ženama, o čemu je stav u Crkvi usuglašen – trebali bismo se zabrinuti – kako stojimo s vjerom u Boga i u evanđelje Isusa Krista u Crkvi danas?!

Kakav položaj zauzimaju žene u Crkvi na prostorima Bosne i Hercegovine ili općenito u Crkvi u Hrvata?

Ženom u Crkvi smatram svaku ženu vjernicu – djevojku, redovnicu, majku koja je zaposlena u bilo kojoj javnoj ili crkvenoj ustanovi ili je pak puno vrijeme posvećena obitelji i nije u radnom odnosu. U načelu, žene danas imaju veća prava i slobode, imaju mogućnost izbora zanimanja, obrazovanja, mogu artikulirati svoje potrebe i interese. Gotovo u pravilu se obrazuju što je pretpostavka otpora manipulaciji, diskriminaciji po bilo kojoj osnovi. No, često iznenađuju i žaloste vijesti o diskriminaciji, mobbingu i nasilju nad ženama, a ima i onih koje se iz različitih razloga ne usude tražiti zaštitu i do kojih ne doseže briga zajednice. Uza sve to, žene naših prostora su i danas najodaniji i najposlušniji dio naroda Božjega, jamče da crkve i crkvene dvorane neće biti prazne prigodom slavlja i različitih događanja u životu Crkve. Laikinje imaju više prostora za angažman u zajednici vjernika i u crkvenim institucijama. Redovnice se doimaju pomalo umornima i zatečenima brzim promjenama i događanjima u svijetu i u Crkvi, u nedoumici kako „biti u svijetu, a ne biti od svijeta“. Ideal sestrinstva, odnosno zajedničkog života sve je teže živjeti, a sve manje je izazov i mladima. To bi bio općenit odgovor.

Uočljivo je kako su u crkvenim institucijama žene ipak u manjini. Kako Vi to komentirate?

Ne bih se u potpunosti složila. Činjenica je da je Crkva patrijarhalno ustrojena, no njezine institucije su različite, služe različitim svrhama. U nekima sebi pridržava pravo zapošljavanja, odnosno imenovanja za pojedine službe koje uobičajeno obavljaju muškarci. U drugima, npr. odgojno-obrazovnim, karitativnim i sl., postoje uvjeti koje je potrebno ispuniti za pojedina mjesta, a poznato mi je (u jednoj od takvih i sama radim) da spol nije odlučujući čimbenik, žene su podjednako zastupljene u kolektivu. No, ne bi bilo dobro da se bilo koga zapošljava prvenstveno zbog popunjavanja kvote. Važnije je da poslove obavljaju kompetentne osobe, u svakoj ustanovi, javnoj i crkvenoj, bez obzira na spol. Vjerujem da je mnogim ženama teži put do mjesta u pojedinim institucijama, utoliko više raduje činjenica ako su uspjele. Više teologinja, laikinja i redovnica već odavno je zaposleno u crkvenim učilištima u BiH i Hrvatskoj. Njihova iskustva rada i suradnje s kolegama bilo bi zanimljivo čuti. Vijest da je žena imenovana direktoricom Vatikanskih muzeja odjeknula je pozitivno u svjetskoj društvenoj i crkvenoj javnosti. Ono što više veseli, a čemu su i mediji posvetili pozornost objavljujući ovu vijest, je upravo izvrsnost Barbare Jattae za posao direktorice Vatikanskih muzeja. A to što je žena u Vatikanu na poziciji na kojoj su dosad bili isključivo muškarci – iznenađenje je koje od pape Franje više i ne čudi. Činjenica da se radi o ženi je važna, ali još je i važnija da ona ima izvrsne reference za posao koji joj je povjeren.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Tina Matić Ilić
Katolički tjednik