S. Lenka Čović

S. Lenka Čović je članica sestrinske zajednice Krista Misionara Molitelja u Ekvadoru. Rođena je 29. studenoga 1953. u mjestu Srinjine kod Splita, gdje je položila zavjete 28. kolovoza 1982. U misije je kao redovnica anćela otišla 14. prosinca 1984., a potom je 24. svibnja 1999. prešla u novu zajednicu Krista Misionara Molitelja koja danas u Quitu djeluje na više područja kako bi se mještanima, poglavito mladima, navijestilo evanđelje i osigurala bolja budućnost.

Što Vam znači ovaj susret i koliko je on bitan za misionare?

Važno je susretati se s drugim misionarima koji će s nama podijeliti svoja iskustva. Drugo iskustvo nas uvijek može obogatiti i proširiti horizonte.

Susreli ste 17 kolega iz 11 zemalja, a uz to i vjernike, te svećenike iz brojnih župa karlovačkog kraja. Kakvi su Vam dojmovi nakon tih susreta?

Naši su ljudi jednostavni, velikodušni i vole misionare. Uspostavili smo jako blisku komunikaciju. Osjetili smo blizinu naroda. Ljudi su nam prilazili, razgovarali s nama i davali novčani prilog. Nažalost, kratko smo boravili u tim župama.

Zasigurno je ljude zanimalo gdje ste sve službovali i kako djelujete.

Ja sam 34 godine u Ekvadoru. Najprije sam bila u planinama na 1 600 metara nadmorske visine. U početku nismo imali ni struje. Potom sam neko vrijeme bila na jugu Quita. Imala sam tada dosta kontakta s mladima koji su bili u bandama. Sada radim s indijanskim zajednicama na periferiji Quita. To su potomci Quitusa koji govore svoj jezik, a većina govori španjolski. Kultura je sasvim drukčija od naše, imaju jako puno šamana. Tu smo otvorili školski centar za djecu od četvrte godine do srednjoškolaca. Ove godine imamo prvu promociju onih koji završavaju srednju školu. Imamo više od 20 djevojaka u internatu i djece. S nama je i jedna petomjesečna djevojčica koju je majka ostavila. Uz nju su još tri male djevojčice te još 17 velikih djevojaka. Imamo i pastoralni rad, a svećenik nam iz drugog grada dolazi održati misu. Vodimo kateheze, molitvene grupe i skupine mladih. U našoj školi imamo 330 učenika. U tom je kraju problem droga, prostitucija maloljetnika, krađa…

Vi se zasigurno trudite te mlade izvući iz tih problema i približiti ih Bogu.

Da. S njima se radi osobno. Radimo u ekipi. Radimo duhovne obnove s djecom i mladima krajem tjedna. Ukazujemo im na štetnost droge kojom osoba ubija samu sebe, kao i na pogubnost pripadnosti bandama. Bande ih privuku pogotovo ako obitelj nije stabilna, a obitelj je drugi problem na kojem treba djelovati. Stoga, u školi radimo i s obiteljima kako bi mladi izašli iz toga, kako bi ih roditelji podržali, a to se puno puta ne događa kada nema stabilne kršćanske obitelji.

Što u tom radu najčešće posvješćujete roditeljima i njihovoj djeci?

Mi smo imali duhovne vježbe za roditelje. Prvi smo put to činili ove godine. Trebali su biti otac i majka. Bilo je dosta uspjeha u slučajevima kada su otac i majka skupa, ali problem je kada roditelji nisu skupa. A što onda radimo? Govorim dečkima i curama: „Ako ste trpjeli zbog negativnog iskustva u obitelji koja nije stabilna, vi ste odrasli i sada formirajte jednu obitelj u kojoj će vaša djeca sutra imati drukčiji odgoj i budućnost.“ Čovjek na greškama iz prošlosti nauči za budućnost. To pokušavamo posvijestiti mladima koji dolaze iz nestabilnih obitelji.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju