Razgovor s vlč. Markom Tomićem, postulatorom i s. Ozanom Krajačić vicepostulatorkom kauze Drinskih mučenica

Drinske mučenice općeprihvaćen je naziv za pet sestara koje su, sada već davne 1941., pobili četnici u Goraždu. Sestra Jula Ivanišević, s. Berchmana Leidenix, s. Krizina Bojanc, s. Antonija Fabjan i s. Bernadeta Banja umrle su kako bi obranile svoju čast i očuvale zavjet koji su dale Bogu. Očuvanje svoga blaga platile su stravičnom smrću i njome se proslavile upisavši svoja imena u kolektivnu svijest Crkve u Hrvata.

Glas o njihovoj svetosti i mučeničkoj smrti dugo je živio među sestrama Kćerima Božje Ljubavi, kojima su ove službenice Božje pripadale, i vjerničkom puku. Shodno tome vrhbosanski je nadbiskup Vinko kard. Puljić, dobivši potrebno dopuštenje od Kongregacije za proglašenje svetaca, 4. prosinca 1999. izdao dekret o pokretanju Dijecezanskog postupka za njihovu beatifikaciju. Taj je postupak uspješno okončan, a sva je potrebna dokumentacija predana u Vatikan na Kongregaciju za kauze svetaca.

Može li se, i kada, očekivati proglašenje ovih sestara blaženima, pitali smo ljude najupućenije u ovu temu: postulatora kauze vlč. Marka Tomića i vicepostulatoricu s. Ozanu Krajačić, urednicu informativnog biltena „Drinske mučenice“, za promicanje kauze službenica Božjih s. Jule Ivanišević i četiriju susestara.

U BiH, ali i cijeloj regiji, željno se očekuje dan kada će Sveti Otac proglasiti Božje službenice Julu Ivanišević, Berchmanu Leidenix, Krizinu Bojanc, Antoniju Fabjan i Bernadetu Banja blaženima. Krajem veljače u Rimu održana je sjednica Kongregacije za kauze svetaca. Koje su novosti?

Želja je osnovni pokretač koji nas upućuje prema ozbiljnom nastojanju, a nastojanje nas ukrjepljuje u nadi da će se i dogoditi. Lijepo je da takva želja postoji, jer da je nema ne bi ništa bilo ni pokrenuto u vezi s postupkom proglašenja blaženim Službenica Božjih o kojima je riječ, a mi ih obično nazivamo Drinske mučenice (ovaj izraz ću rabiti u daljnjem tekstu za spomenute Službenice Božje). Postupak proglašenja blaženima i svetima odvija se u tri odvojene procedure: Biskupijski proces, koji je završen 1999. godine. Potom se sve prosljeđuje u Kongegaciju za kauze svetih. Relacija s pripadajućim dokumentima prosljeđuje se i upućuje na teološku komisiju. Teolozi proučavaju materijal koji su dobili, daju svoju pismenu (sve je uvijek pismeno, ništa usmeno) ocjenu (votum) i šalju ga generalnom promotoru, službenoj osobi Kongregacije, koja skupi sve votume (pismeno vrednovanje), saziva sjednicu svih teologa da se konačno usaglase s odgovorom na jedno pitanje: postoji li moralna i materijalna sigurnost da su Službenice Božje mučenice i u kojem smislu? I ova "prepreka" je u našoj kauzi prošla i to veoma zadovoljavajuće. Dakle, mi smo sa svojom kauzom u drugom stupnju već pri samom kraju, zato se i vremenski nadamo odraditi sve do kraja ove godine a, ako Bog dadne i dopuste okolnosti, za godinu, na proljeće slavit ćemo i beatifikaciju negdje u Sarajevu ili na kojem drugom prikladnom mjestu gdje se mogu okupiti ljudi bez posebno velikih problema. Tu smo trenutno! Ostaje nam još Kardinalska komisija i dekret Sv. Oca. Generalna opaska: sve što se tiče završenih i već odlučenih stupnjeva rješenja kauze može se znati i priopćiti, sve što je u proceduri rješavanja, ni na koji način se ne može o tome u javnosti govoriti. Kauze nisu javne i ni na koji način se ne mogu, po svojoj naravi voditi drugačije!

Kardinal Vinko Puljić, koji je 4. prosinca 1999. izdao dekret o pokretanju Dijecezanskog postupka za beatifikaciju Drinskih mučenica, nakon dopuštenja od Kongregacije za proglašenje svetaca, u jednom intervjuu je kazao da bi Drinske mučenice sljedeće godine mogle biti proglašene blaženima. Je li moguće da to učini sam Sveti Otac za posjeta regiji, kao što je to učinio papa Ivan Pavao II. kada je u pitanju Ivan Merz?

Već sam odgovorio na dio Vašeg pitanja u prethodnom odgovoru. Uvijek je moguće da papa proglasi nekoga blaženim po završenoj proceduri Kongregacije za kauze svetih. Međutim, sam papa i određuje tko to u redovnoj proceduri čini. Ovaj Papa je odredio da to redovno čini prefekt Kongregacije (sada je to S. E. R. Angelo Amato) U mjesnoj Crkvi (biskupiji) odakle se proces pokrenuo (Vrhbosna). Dakle, ako bi bila posebna prigoda i uz tu prigodu se i Papa nađe tu, onda je logično u Crkvi da "ubi major cessat minor!" što znači manji ostavlja prostor većemu (gdje je veliki nestaje mali). Ne znam ništa o tome da bi Papa sljedeće godine dolazio u Bosnu. Za to su kompetentni odgovorni ljudi u vrhu vodstava Crkve i Države.

Također, krajem veljače upriličeno je i hodočašće "Putem Drinskih mučenica" u Sloveniju, u biskupiju Novo Mesto odakle su dvije mučenice. Jesu li otkriveni neki novi detalji iz života dviju sestara?

O tome Vas je sigurno obavijestila s. Ozana – (najvrjedniji vicepostulator kojeg ja poznajem na svijetu). Ona je organizator, duša i izvršitelj svega što se događa i što će se događati oko cijelog kompliciranog sustava djelovanja u organizaciji svega što se tiče Drinskih mučenica. Njeno djelo je i „Pozicija“ i u suradnji sa Relatorom, uspješna formulacija problema u jasnoj, kratkoj, konciznoj i u svemu dostatnoj predstavci na svega dvjestotinjak stranica. Sada možete zamisliti kako je meni, postulatoru, zapala ugodna i sretna zadaća, samo koordinirati i voditi cijelu proceduru kao posrednik sa Kongregacijom? Naravno, njezino djelo (uz suradnike) je i „Bilten“!

Nama običnim smrtnicima priča o stradanju, koja je detaljno opisana i u knjizi don Ante Bakovića ostavlja za Nebo pobjedonosan, ali i zemaljski - gorak okus u ustima. Nemoguće je ne upitati se kako je se to moglo dogoditi te toliko godina o tom zločinu šutjeti. Zašto se u BiH, koja je počašćena životima i smrću Drinskih mučenica, ali i u cijeloj regiji tek sada snažno progovara o njima. Je li se moglo i smjelo ranije reagirati?

Nema neobičnih smrtnika! Svi smo obični smrtnici – barem smo tu svi jednaki – nema jednakijih! Dobro kažete da je u knjizi don Ante Bakovića iznesena priča o stradanju. Jer pisati knjigu je jedna stvar, a svjedočiti u proceduri u kauzi za proglašenjem blaženih i to mučenika, dobrano je druga stvar. Izromansirana priča jest istinit događaj, ali priča teče, odvija se u sadašnjosti u odnosu prema budućnosti (sada od onda!), a svjedočenje je sada o onda. U pitanju su okolnosti. U prvom slučaju su sadašnje u kojima se "plasira" priča, a u drugom svjedočenje o "onomadnom događanju u onim uvjetima". Vi koji ste vični peru, uistinu ćete to i razumjeti ispravno. Neizmjeran je doprinos don Ante Bakovića u jednoj drugoj kategoriji: da se ne zaboravi! Što se tiče događaja, reagiralo se odmah. Najveći dio svjedočenja prikupljen je ubrzo iza događanja i smirivanja nedaća Drugog svjetskog rata. Ali pokretanje bilo čega, bilo je nemoguće. Vi tome niste svjedok i ne znate, jer ste mladi, ali ste sigurno učili i naučili razloge zbog kojih to nije bilo moguće pokrenuti prije 1992.
Međutim, priča, događaji i značenje nije nikada prestalo biti sadržaj divljenja i tihog čašćenja mučenica. Samo ne toliko u javnosti. Zajednica sestara KBLJ desetljećima se nadahnjuje i primjerom i zagovorom Službenica Božjih, one su uvijek svijetli primjer herojstva za život ljubavi Božje. Zamišljate li kolika je to snaga?

Primjerice, Mostar je samo nekoliko sati udaljen od mjesta stradanja sestara, a šire pučanstvo tek sada doznaje za „križni put“ sestara. Zašto je to tako?

Nisam baš siguran da je to tako. Puno ovisi o samom interesu ljudi o pojedinim stvarima. Mi moramo biti svjesni jedne činjenice: naš narod se ne interesira za prošlost životno! Možda je razlog i taj što je povijest – povijest nevolja – koju su pisali pobjednici, a mi smo u toj povijesti bili uvijek gubitnici, pa se onda stvori osjećaj da to treba što prije zaboraviti. Nisu događaje Drinskih mučenica zaboravili i to znaju oni koji drugačije promatraju povijest – to su događaji koje vodi prst Božji – tijek zbivanja i ostvarivanja ljubavi i brige nebeskog Oca za njegovu djecu. U toj povijesti ima mjesta za herojska djela i mučeništvo kao čin ljubavi. U prvom, gore spomenutom sustavu mišljenja to su gluposti koje treba zaboraviti! Ne tražite od mene da sudim povijesti, jer nisam povjesničar! Vi imate dodatni razlog da se pitate, ne samo zbog blizine Mostaru, nego radi toga što Goražde pripada biskupiji Mostarsko-duvanjskoj, samo ga administrira Vrhbosanska nadbiskupija.
Možda je sitna regionalnost razlog i takvoj neobaviještenosti. Vjerujem da je pomalo razlog i taj što su to redovnice. Tko se s njima nije neposredno susreo i ne zna koliko vrijede, a velik dio drži se predrasuda koje su naslijedili. O Drinskim mučenicama pisalo se i u BiH i u Hrvatskoj na razne načine u posljednjih tridesetak godina. Dugo već postoje mjesečni skupovi u crkvi Kraljice sv. krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu, mise i molitve i priređivanje raznih informacija upravo o našim poštovanim Službenicama Božjim. U Zagrebu u Granešini vicepostulatura je sva posvećena tom poslu. Vama zahvaljujem na izuzetnom zauzimanju da barem sada progovorite o tome u jednom katoličkom časopisu. Svim poštovanim čitateljima preporučujem u molitve sve naše djelovanje i molim od Boga po zagovoru Službenica Božjih Drinskih mučenica radost i mir.

Osim Postulatora o Drinskim mučenicama govori i vicepostulatorica S. Ozana Krajačić koja je otkrila zanimljivosti o hodočašćima pod imenom „Putem Drinskih mučenica“ te o drugim novostima. S. Ozana ističe da brojni vjernici, što potvrđuju i usmeno i pismeno, bivaju uslišani po zagovoru Drinskih mučenica.
 

Poznato nam je da Drinske mučenice nemaju svoj grob, ali spomen na njih živi i čuva se zahvaljujući molitvi i hodočašćima koja organizirate za sestre, a osobito za vjernike laike. Koji je cilj tih hodočašća?

Hodočašća su poznata pod imenom „Putem Drinskih mučenica“, a organiziramo ih povremeno u zajedništvu s vjernicima laicima. Sam naziv otkriva koji je cilj tih hodočašća: poći putovima Službenica Božjih i nadahnuti se na njihovu primjeru. Osim Pala i Goražda, mjesta gdje su one živjele i gdje je započelo i završilo njihovo mučeništvo, posjećujemo i njihova rodna mjesta i župe. Tako smo prošle godine pohodili Staro Petrovo Selo, rodno mjesto s. Jule Ivanišević, a zatim Veliki Grđevac, nedaleko od Bjelovara, rodno mjesto najmlađe mučenice s. Bernadete Banja. Na taj način nastojimo širiti glas njihove svetosti i mučeništva u župama i biskupijama odakle one potječu. Osobita radost bila nam je proći ulicama u bjelovarskom kraju koje su posvećene Drinskim mučenicama. U rodnom mjestu s. Bernadete i u susjednoj župi nalaze se dvije ulice koje nose njezino ime, a u Bjelovaru jedna je posvećena svima zajedno – „Ulica Drinskih mučenica“.

Nedavno ste hodočastili u Sloveniju, u mjesta dviju sestara Slovenki koje su, zajedno s ostalima, umrle mučeničkom smrću u Goraždu 1941. Što nam o tome možete reći?

Da, već dugo imali smo želju poći i u Sloveniju kako bismo počastili spomen na dvije Drinske mučenice, Slovenke, s. Krizinu Bojanc i s. Antoniju Fabjan. To smo ostvarili krajem veljače 2010., kada je nas pedesetak hodočasnika – sestre i vjernici laici – posjetilo biskupiju Novo Mesto gdje smo se susreli s mjesnim biskupom mons. Andrejem Glavanom. Biskup je pokazao veliku radost što su dvije od Drinskih mučenica iz njegove biskupije i izrazio želju da ih što prije ugledamo na našim oltarima. U rodnim župama i mjestima tih sestara molili smo osobito za milost da one budu most koji povezuje ova dva naroda, kao što je na Palama njihova prisutnost bila blagoslov za sve potrebne, bez obzira na vjeru i nacionalnost.

Kada su planirana nova hodočašća?

Uskoro, krajem ožujka i sredinom travnja. Svake godine barem jedanput upute se sestre i vjernici laici u Bosnu, na Pale i u Goražde, mjesta koja čuvaju poseban spomen na Drinske mučenice. Ta mjesta smatramo svetim mjestima jer su ih takvima obilježili njihov uzoran život i njihova svjedočka smrt – zbog vjernosti Kristu i zavjetima, vlastitom krvlju zapečaćena.

U BiH je sve više štovatelja Drinskih mučenica, zahvaljujući i Vašem radu, te biltenima koje izdajete. Kako često izlazi bilten i kakav je njegov sadržaj?

Bilten „Drinske mučenice“ izlazi povremeno u svrhu promicanja glasa njihovog mučeništva u našem narodu. U njemu, između ostaloga, objavljujemo promišljanja o Službenicama Božjim, dijelove njihova životopisa, pisma i razmišljanja njihovih štovatelja, milosti i uslišanja, pjesme, i dr. Sve to doprinosi predstavljanju javnosti njihovih života i mučeništva, a također i njihove poruke – za nas danas i za naše vrijeme.

Vjerujem da na Vašu e-mail adresu, ili poštom, stižu i brojna pisma onih koji su uslišani po zagovoru Drinskih mučenica. Recite nam nešto o sadržaju tih pisama.

Ljudi mole i traže zagovor Mučenica i primaju uslišanja. Naravno, što je vjera veća, i milosti su veće. O tome su nam mnogi često posvjedočili i usmeno, a neki i zapisali svoje zahvale u Bilježnicu štovatelja. Mnogi u pismima koja stižu zahvaljuju za vidljivu, djelotvornu pomoć Drinskih mučenica u teškoj životnoj situaciji, bilo duhovne, tjelesne ili materijalne naravi. Ljude potičem da je najvažnije znati zahvaliti nakon što si primio neku milost. Zahvaliti Bogu, Onome koji divno i providnosno upravlja našim životima – slušajući glas svetaca i mučenika koji nas kod Njega trajno zagovaraju.

Teško i odgovorno radite da bi se Drinske mučenice uzdigle na čast oltara. Koliko ste se osobno povezali s njima te osjećate li u svome životu blagoslove tih nevinih sestara koje su nam svima primjer koji trebamo slijediti?

Osjećam da ne možeš raditi nešto, a da to ne zavoliš. Tako i „baviti se“ svecima čini da ih još više zavoliš i poželiš im biti barem u nečemu sličan, da bi bio sličniji Kristu. Drinske mučenice su mi nadahnuće kako voljeti ono za što sam se, po Božjoj milosti, opredijelila. Uče me biti do kraja ono što jesam. Uče me da prava ljubav – prema Bogu i prema čovjeku – neizostavno uključuje žrtvu i zaborav sebe. U toj „školi“ pomažu mi svojim moćnim zagovorom.

Razgovarala: Kristina Perić
Katolički tjednik