Sarajevo, sri, 23. ruj. 2015.
U proteklih 15-ak godina TV ekrane u cijeloj regiji preplavilo je mnoštvo različitih reality showova, od različitih pjevačkih natjecanja do mnogo pogubnijih emisija poput Big Brothera i Farme u kojima natjecatelji, koji su najblaže rečeno osebujne osobe, u kontroliranim uvjetima gdje ih kamera prati 24 sata dnevno provode vrijeme. Nerijetko su takve emisije pune bluda, nemorala, agresije i vulgarnosti, a protagonisti se u različitim medijima promiču u „zvijezde“, djelujući tako negativno na javno mnijenje, osobito na mlade. Kako to izgleda „iznutra“ iz perspektive sudionika, razgovarali smo s Rafaelom Dropulićem Rafom, hrvatskim glazbenikom i pobjednikom dvaju reality showova u Hrvatskoj, koji se nakon sudjelovanja u njima u potpunosti posvetio vjeri i obitelji.
Rafael Dropulić, poznatiji kao Rafo, rođen je 28. siječnja 1983. u Mostaru. Djetinjstvo je proveo u Pločama gdje je završio osnovnu školu nakon čega se odselio u Zagreb gdje je završio gimnaziju i upisao studij turističkog menadžmenta. Nakon pobjede u reality showu Story Supernova Music Talents na sebe je skrenuo medijsku pozornost i ostvario zapaženu popularnost. Jedan je od rijetkih koji je u relativno kratkom vremenu osvojio srca Hrvata te stekao brojne simpatije svojom prirodnošću, neposrednošću i iskrenošću. Ubrzo se povukao iz javnosti kako bi nastavio sa studiranjem, no tik pred diplomu dobio je poziv za sudjelovanje na još jednom reality showu – Farma, na kojem je također pobijedio. Nakon toga Rafo se posvetio fakultetu i vjeri. Poslije stečene diplome zaposlio se u struci i sklopio brak sa suprugom Marinom s kojom živi u sretnom i blagoslovljenom braku. S njim smo razgovarali o iskustvima s reality emisija, njihovu utjecaju na društvo, opasnostima koje one mogu prouzročiti...
Poštovani gospodine Dropulić, posljednjih 15-ak godina svjedočimo mnoštvu različitih reality emisija kao što su: Farma, Veliki brat i slično. Vi ste bili sudionik jedne takve. Koje je Vaše iskustvo?
Bio sam zapravo sudionik dviju takvih emisija. Iako su bile različitog karaktera, obje se mogu svrstati u takozvani reality show. Jedna se zvala Story Super Nova Music Talents (SSNMT),a druga Farma. Sudjelovanje u tim emisijama za mene je bilo izvanredno iskustvo. Jako je utjecalo na moj cijeli život i na mene kao osobu kakva sam danas. Bilo je to dijelom i naporno iskustvo, ali pružilo mi je i mnogo zadovoljstva.
Koji su Vam bili motivi prijavljivanja i sudioništva u reality emisijama te kako danas gledate na to?
Motivi su bili različiti. Na SSNMT sam se prijavio iz istog motiva kao i na mnoga druga glazbena natjecanja prije tog. Cijeli život se bavim glazbom i mogu reći da mi je do trenutka obraćenja glazba bila središnji dio života. Sve sam njoj podređivao. Imao sam tu čudnu strast i ljubav prema glazbi kao što netko ima prema sportu, kuhanju ili bilo čemu drugom. Spavao sam i budio se s glazbom. Ona je bila moj san i zanimanje koje sam odabrao u životu i odlučio se za njega još u osnovnoj školi. Sve što sam od tog trenutka radio bilo je podređeno mom glazbenom razvijanju i utiranju putova za ostvarivanje uspjeha i karijere u glazbi. Kada se pojavio SSNMT činilo se sasvim logično prijaviti i sudjelovati na tom natjecanju. Iako sam tada već imao ponudu za snimanje svog prvog albuma (s tadašnjim bendom), odlučio sam se ipak prijaviti na ovo natjecanje jer bend s kojim sam svirao nije bio baš ozbiljan niti zainteresiran za takvo što. Poslije sam onaj „ozbiljniji“ dio benda povukao sa sobom u novi bend. Danas na to gledam jednako kao i onda. Da sam imao sreću s bendom, ne bih se prijavljivao na show jer ne bi bilo potrebno. Snimili bismo album, svirali i pomalo gradili i utirali put k nekom uspjehu. To je prirodan put, kao i u svakom drugom poslu, i to je uvijek i najbolji put zato jer sve etape jedne „karijere“ prolazite postupno. No, kažem opet za to je potrebno da svi u bendu to žele. Nisam imao takav bend, pa sam morao drukčije, što na kraju i nije bilo tako loše. Ono što bih promijenio su neki koraci nakon završetka showa. Ne bih dopustio da mi se diktira što da radim i što da snimam. Bio bih malo manje dobar i poslušan, a više drzak i svojeglav. S Farmom je pak bilo drukčije. Bio sam pri kraju s fakultetom (još mi je samo diplomski bio ostao) kad mi je upućen poziv za sudjelovanje na Farmi. Do tada su se već mnoge promjene dogodile u mom životu. Doživio sam obraćenje i postao sam „praktični” kršćanin. Moj se život promijenio iz temelja. Sve što sam do tada radio i u što sam vjerovao se promijenilo. Glazba više nije bila središte mog života. Sada je to bio Bog, Isus. Tako mi se i sve drugo počelo mijenjati pa sam promijenio i prioritete u životu. Htio sam završiti fakultet, oženiti se, zaposliti i živjeti mirnim i skromnim životom, daleko od očiju javnosti. Poziv me zatekao, nisam znao što bih trebao učiniti. Tako sam odlučio potražiti savjet kod duhovnika. On mi je rekao da se ništa u životu ne događa slučajno i da nam Bog sve daje s razlogom, a jedini razlog svemu je da se On proslavi. Pošto sam javna osoba, a u isto vrijeme i kršćanin obraćenik, rekao mi je da obvezno pristanem na sudjelovanje u showu jer će to biti veliko svjedočanstvo svima, a posebno mladim ljudima. To je bila prilika da se Bog proslavi tamo gdje se to najmanje očekuje. Mnogi nisu razumjeli taj savjet jer Farma je reality show, a Crkva to baš i ne podržava, ali duhovnik me dobro poznavao i znao je da će se Bog proslaviti. Bio je hrabar i mene je ohrabrio. I nije pogriješio. Pristao sam sudjelovati u tom showu. Rezultat showa, osim pobjede, bila su mnoga obraćenja i snažno svjedočanstvo za koje možemo samo Gospodinu zahvaliti.
Postoji li, prema Vašem mišljenju, opasnost prikazivanja ovakvih i sličnih sadržaja osobito za mlađu populaciju?
Ovdje treba razdvojiti emisije zabavnog i edukativnog karaktera kao što su ove dvije u kojima sam i sam sudjelovao, od emisija poput Big Brothera. Ne bih rekao da su SSNMT i Farma (prva sezona) loše utjecale na gledatelje, a posebno mlađe. To su bile „pitome“ emisije, zabavnog karaktera koje su unosile radost i veselje u domove. Npr. mogu posvjedočiti da su se za vrijeme trajanja SSNMT-a cijele obitelji okupljale subotom navečer kako bi se zajedno družile i veselile. Danas to imate samo nedjeljom na obiteljskom ručku, a negdje nema ni toga. Farma (prva sezona) je osim jednog jedinog incidenta bila također zabava za cijelu obitelj koja je uzdizala i podsjećala na tradicionalne vrijednosti i običaje. Bila je skoro pa edukativnog karaktera, a da ne govorim o snažnom svjedočenju katoličke vjere kroz cijelo trajanje emisije. Žao mi je što neki trpaju te dvije emisije u isti koš s reality šljamom koji se pojavio poslije. A to što je došlo poslije, Big Brother pa sljedeće sezone Farme, itd., e to je velika opasnost, ne samo za mlade, već za sve. To je najveće zlo (a posebno Big Brother) koje se vrti na TV-u. Da se mene pita, neki bi ljudi već danas bili u zatvoru na služenju doživotne robije jer su dopustili ovakvo što na TV-u. To razdire našu mladež. Uči ih krivim vrijednostima i potiče na nemoral i pogubno dokoličarenje te zanemarivanje svega što je važno i potrebno za normalan psihički i fizički razvoj pojedinca. Malo se čak i uznemirim kad o ovome razgovaram jer ovakve emisije doživljavam kao izravan napad sotone osobno (što zapravo i jest) na čovjeka i ljuti me da se to tek tako dopušta. Ovdje veliku ulogu u rješavanju problema imaju roditelji. Trebaju biti odlučni i ne dopustiti gledanje ovakvih emisija svojoj djeci. Ako nema drugog načina, izbacite TV iz svog doma jer ionako vam samo krade dragocjeno vrijeme te udaljuje od Boga.
Ovakve emisije donose veliku gledanost i profit televizijskim produkcijama, a njihovi sudionici su obično – najšire rečeno – osebujne osobe. Uz to nerijetko se susreću fizičko nasilje, seks uživo, međusobno ponižavanje kandidata, svađe, ogovaranja, kao i različite vrste vulgarnosti. Nije li to onda pogubno za cjelokupno društvo?
Pa da, kao što sam već rekao to je izravan sotonski napad na čovjeka, obitelj pa tako i na cijelo društvo. Odabiru se nemoralne i beskarakterne osobe, karikature, od kojih se onda stvaraju junaci, idoli i kao takve ih na podao i perfidan način uvaljuju mladim osobama za primjer. Najžalosnije je što većina ne zna što se krije iza svega, kako je uopće nastala ta emisija i koja je njezina svrha. Naravno, mediji o tome ne smiju niti pisati. Veliko zlo se krije iza toga, i kada kažem zlo, ne mislim metaforički, već doslovno.
Svjedoci smo da različiti reality showovi, osobito u zemljama s visokom stopom nezaposlenosti i lošom ekonomskom situacijom, imaju mnoštvo gledatelja. Zbog čega je to tako? Otkuda potreba kod ljudi da prate određene osobe 24 sata dnevno?
Pa da, to je istina. Ovakve emisije ne gledaju bogati i obrazovani već siromašni, nezaposleni i slično. Bogati i obrazovani ljudi jako cijene svoje vrijeme i ne gube ga na ovakve gluposti. Takvi ljudi generalno jako malo gledaju TV jer nemaju vremena. Koriste svoje vrijeme na pametnije stvari, stjecanje raznih iskustava, rekreaciju, edukaciju, čitanje, druženje s bližnjima, itd. No, siromašniji i manje obrazovani češće imaju potrebu bježanja od stvarnosti. Lakše je pobjeći od problema, nego se suočiti s njim, i što je najgore, to se često događa na nesvjesnoj razini. A ovakve emisije su idealne za bijeg od stvarnosti. Sposobne su uvući gledatelja u njihov svijet, lažni svijet glamura u kojem je sve super i sve je za pet. Promatranjem tuđeg života, izlaziš iz svog i na tren poput droge osjećaš olakšanje i zadovoljstvo. A kad to radiš svakodnevno po nekoliko sati, pretvaraš se u melankoličnog, živog mrtvaca koji nije sposoban za promjene i proaktivnost, ali je odlična roba za iskorišćivanje od bogatih pojedinaca. Najgore od svega je što se to preko ovakvih emisija događa mladima, a tvorci emisije to jako dobro znaju i unaprijed su tako i isplanirali.
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.
Slavonski Brod, pet, 28. stu. 2025.
Mostar, uto, 25. stu. 2025.
Mostar, čet, 20. stu. 2025.
uto, 18. stu. 2025.
Mostar, ned, 16. stu. 2025.
Mostar, sub, 15. stu. 2025.
Ljubljana, uto, 18. stu. 2025.
Zagreb/Sarajevo, uto, 18. stu. 2025.
Vatikan, uto, 18. stu. 2025.
Zagreb, pon, 17. stu. 2025.