Prof. dr. sc. Mario Cifrak, pročelnik Katedre Svetog pisma Novog zavjeta na KBF-u u Zagrebu

Ususret spomendanu Sv. Jeronima, velikana kršćanske kulture, koji je bio potpuno posvećen Svetom pismu, o Riječi Božjoj te njezinoj aktualnosti i važnosti razgovarali smo s pročelnikom Katedre Svetog pisma Novog zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, prof. dr. sc. Mariom Cifrakom.

Razgovarala: Josipa Miler

Prof. Cifrak rođen je 1966. u Virovitici gdje je završio i osnovnu školu. Maturirao je 1985. u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu, a iste godine stupio je u Franjevački red. Diplomirao je 1993. na zagrebačkom KBF-u te je apsolvirao i klasičnu filologiju. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1993. Na Papinskom biblijskom institutu u Rimu postigao je 1997. licencijat biblijskih znanosti, a na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Freiburgu (Breisgau) promoviran je 2001. u doktora teologije. Od 2001. predaje na KBF-u u Zagrebu gdje je od 2008. pročelnik Katedre Svetog pisma Novog zavjeta, a obnašao je i funkciju dekana.

Poštovani prof. Cifrak, kakav su trag ostavila postignuća Sv. Jeronima u izučavanju i naučavanju Božje riječi danas?

S umnažanjem rukopisa Biblije na latinskom u III. i IV. st. bilo je uvedeno mnogo varijanti tako da Sv. Jeronim napisa "tot enim sunt exemplaria paene quot codices". Oko 382. papa Damaz mu je naložio da načini jednu reviziju latinske Biblije. Jeronim je započeo s evanđeljima, temeljeći se vjerojatno na jednom tekstu prijevoda Vetus Latina koga je smatrao da je među najboljima. Proširivanje njegove revizije ostatka NZ-a ostaje i danas otvorenim pitanjem. Poslije njegova rada na tekstu NZ-a započeo je prijevod SZ-a s hebrejskoga.

Sv. Jeronim je kazao kako ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista. Zašto je važno poznavati Riječ Božju te usmjeravati svoj život sukladno onomu što Sveto pismo poručuje?

Tko Bibliju naziva Svetim pismom, izražava uvjerenje da se u njoj objavljuje Bog. Samo tekstovi takvog religioznog iskustva objavljuju smisao života. Židovstvo i kasnije kršćanstvo vide u ovoj „riječi“ temeljni dokument svoje vjere i života dostojna čovjeka. Ljudski život traži svoje dostojanstvo, tj. ono što on želi biti. Na to traženje Riječ Božja želi dati odgovor, ne bilo kakav, nego posljednji. Da bi to mogla postići, znači da Riječ Božja mora proizlaziti iz ljudskoga života. Kako se čovjek rađa i započinje svoju povijest u određenoj kulturi, ideologiji, društvenom, ekonomskom i političkom uređenju, tako i Riječ Božja. Samo na taj način ona može postati „izvor životni“ (usp. Ps 36,10; Otk 21,6). Zato je čovjek pozvan te tekstove slušati.

Vjernici danas već na prvim stranicama Biblije uočavaju nerazumljiv sadržaj (neki će reći mitološki) koji ih, katkad, odvrati od prijateljevanja s Božjom riječju. Kako otkloniti nerazumijevanje i tumačiti Sveto pismo?

Vidimo da nam Riječ Božja želi dati posljednji odgovor na pitanje o smislu ljudske egzistencije. Ona nam taj smisao označuje i pokazuje kako ga možemo postići jer je istina Biblije objavljena nostrae salutis causa (radi našeg spasenja; usp. Dei Verbum 11). Biblija nam može – zbog toga što je napisana ljudskim riječima – postati nekako dalekom, nerazumljivom, jer pripada prošlosti. Nema laka odgovora jer iako je njezina poruka života i spasenja univerzalna i uvijek aktualna, Biblija je i dalje knjiga prošlosti s različitim pitanjima koja je teško razumjeti. Potrebno je pripraviti ljudski um (biblijska formacija) i srce (duhovna formacija) i dati im mogućnost da njih same preobražava Riječ Božja. Stoga je razumljiv poziv postsinodalne pobudnice Verbum Domini na veći biblijski apostolat ili, još bolje, na biblijsku animaciju svega pastoralnog života.

Crkva je kroz svoju povijest često ukazivala na važnost Svetoga pisma. Kakvi su plodovi dogmatske konstitucije Dei Verbum kojom su saborski oci željeli potaknuti na obnovljeno otkrivanje Riječi Božje?

Kada Verbum Domini govori o biblijskom proučavanju i napretku postignutu na ovom polju, spominje doprinos povijesno-kritičke metode, a isto tako upozorava na "dualizam" između egzegeze i teologije (br. 35). Dokument upozorava, prema mojem mišljenju, na određeno nepovjerenje ili oprez glede povijesno-kritičke metode i pretjerano nastojanje oko favoriziranja kanonske ili teološke egzegeze (čitanja) koja se može činiti jedinim rješenjem za probleme tumačenja. Često se pod tim misli na egzegezu koja se služi "teološkim" metodama i dolazi do rezultata koji "ne smetaju" učiteljstvu. Put koji nam pokazuje Dei Verbum posve je drugačiji. Ako je Sveto pismo „Božja riječ u ljudskim tekstovima“, onda se za njihovo razumijevanje mora uzeti iste metode kao i za sve druge tekstove.

Biblijski bi pastoral trebao svim članovima Crkve pokazati nužnost biblijske znanosti i posredovati plodove do kojih je ona došla svim vjernicima. Katolička biblijska federacija je svjetski, katolički savez u upravnom smislu nezavisnih, međunarodnih, nacionalnih i lokalnih organizacija koje se bave biblijskim pastoralnim radom. Osnovana je s ciljem ostvariti preporuke II. vatikanskog koncila, osobito VI. poglavlja dogmatske konstitucije o božanskoj objavi Dei Verbum, za biblijski utemeljen pastoral. Federacija želi pomoći biskupima u njihovoj odgovornosti za širenje Riječi Božje. Biskupska konferencija Jugoslavije učlanila se u Katoličku biblijsku federaciju 1970. Pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1978. osnovan je Institut za biblijski apostolat. Za biblijski pastoral 2001. Hrvatska biskupska konferencija osnovala je Hrvatsko katoličko biblijsko djelo. Jedino Đakovačko-osječka nadbiskupija ima Ured za biblijski pastoral.

Nastavak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba