Natalija Kanački, dr. med. i članica udruge U ime obitelji

Natalija Kanački je rođena 1968. u Zagrebu gdje je završila srednju školu i medicinski fakultet. Nakon odrađenog staža radila je u humanitarnoj organizaciji International Rescue Committee te od 1995. u Istražnom zatvoru u Zagrebu. Udovica je više od 10 godina i majka dvoje djece, kćeri (17) i sina (15). Danas radi kao voditeljica razvoja lijekova u farmaceutskoj kompaniji Fidifarm te je aktivna članica udruge U ime obitelji koja okuplja pojedince, obitelji, građanske udruge te vjerske udruge, zajednice i pokrete i sve one koji koje promiču općeljudske vrijednost: brak i obitelj.

Hrvatski biskupi su s 50. plenarnog zasjedanja poslali apel svima koji mogu imati utjecaja na boljitak hrvatskih obitelji. Recite nam je li situacija u Hrvatskoj u vezi s obitelji toliko dramatična da je potrebno i na taj način animirati javnost?

Činjenica je da Hrvatska pripada skupini zemalja u EU-u s najlošijom demografskom slikom. Od 1990. u Hrvatskoj postoji trend da imamo više umrlih nego rođenih stanovnika. Svake godine izgubimo jedan gradić od 10 000 stanovnika. Na mali natalitet sigurno utječu teški egzistencijalni problemi kao visoka nezaposlenost i teško rješivo stambeno pitanje. Hrvatski su biskupi ispravno uočili te zabrinjavajuće trendove na koje država uopće ne reagira mjerama za demografsku obnovu. Stoga je apel biskupa iznimno važan jer doprinosi razumijevanju ove teške situacije. No, kada biskupi upućuju apel, mi znamo da oni i mole za tu nakanu što nam je također važno i ohrabrujuće.

Svjesni smo kako Hrvatska već desetljećima proživljava demografsku krizu koja je u posljednje vrijeme pogoršana ulaskom u EU. Međutim, Hrvatska nije izolirana u tom problemu koji muči skoro sve zemlje na Zapadu. Postavlja se pitanje što činiti dalje?

Prema demografskim podatcima, posljednjih 20-ak godina bilježimo veliko iseljavanje uglavnom mlađeg i visokoobrazovanog pučanstva, a u zadnje vrijeme bilježimo i porast iseljavanja, ne samo pojedinaca, već i cjelokupnih obitelji. Začuđujuće je kako alarmantni demografski podatci nisu doprli do ove Vlade koja gotovo ravnodušno promatra egzodus Hrvata. Stalno čujemo mlaka opravdanja o nezaposlenosti, nepovoljnim kreditima, skupoći života i dr., kao da oni nemaju utjecaja i odgovornost za ono što nam se događa u društvu.

Ispravna obiteljska politika mora postati prioritet svake vlade. Obiteljska politika mora imati jasno zacrtane smjernice koje neće ovisiti o promjenama vlasti zato što to treba biti nacionalna, a ne politička strategija. Ona mora biti utemeljena na konsenzusu stranaka, ustanova civilnoga društva i Crkve te nakon toga biti implementirana u sve segmente odgoja, obrazovanja, politike zapošljavanja te planiranja gospodarstva. Kvalitetna i dugoročna demografska, pronatalitetna, obiteljska i protuiseljenička strategija preduvjet je, ne samo opstanka hrvatskog naroda, već i gospodarskog prosperiteta. Nažalost, od osamostaljenja nijedna vlast nije donijela jasne demografske strategije jer se čimbenici političkog društva skrbe za vlast, moć i održanje bipolarnog političkog sustava, a ne za nacionalne strategije koje će nadživjeti sve vlasti.

Čujemo da je temeljni poziv i izazov obitelji danas biti u službi života. Što bi to konkretno značilo u hrvatskom društvu?

Hrvatsko društvo trenutno se suočava s velikim krizama – gospodarskim, demografskim, s velikom nezaposlenošću te zabrinjavajuće rastućim trendom iseljavanja. No, velika borba događa se i na moralno-etičkom planu jer se priklanjamo trendovima individualizacije i relativizacije koji nisu skloni očuvanju tradicionalnih vrijednosti, kao niti očuvanju institucija koje su tijekom stoljeća imale važnu ulogu u očuvanju opstojnosti nacionalnog identiteta, vjere i obitelji - a to su Crkva, obitelj i brak. Mnoge obiteljske vrijednosti danas su ometane brojnim kulturnim, društvenim i političkim čimbenicima koji se suprotstavljaju samoj ideji obitelji koja je nositeljica života. Obitelj služi svakom njezinu članu od začeća pa do smrti. Tu su međuljudski odnosi najbogatiji. To je najbolje i najsigurnije mjesto za podizanje djece te skrb o bolesnima ili starima. U njoj smo otvoreni biti „ono što jesmo“ bez skrivanja, straha ili glume. Temelji koje dobijemo u obitelji opremaju nas za puninu života u obitelji, na poslu i u društvu.

Udruga čiji ste član često organizira tribine kojima su teme obitelji i njezini problemi. Recite nam koliko te tribine imaju utjecaja na popravljanje situacije te jesu li dosta posjećene?

Udruga U ime obitelji (UIO) osnovana je na spontanom okupljanju brojnih građana sa željom da zaštitimo obiteljske vrijednosti te okružja u kojima naše obitelji žive i djeluju. Iako nas neki doživljavaju samo kao referendumsku inicijativu, UIO je posvećena i držanju tribina i radionica s temama koje su važne za osnaživanje braka i obitelji. Pripremamo brojne projekte s kojima želimo ući u što više mjesta i župa u kojima bi pozitivno djelovali na jačanje obitelji. Trenutno radimo na umrežavanju, tj. stvaranju podružnica što bi trebalo osnažiti naš zajednički cilj, a to je osnaživanje braka i obitelji, posvješćivanje kontroliranog utjecaja medija te posvješćivanje uloge i odgovornosti političkih predstavnika građana. Za jesen pripremamo veliku međunarodnu konferenciju o pravnoj zaštiti obitelji. Na njoj je sudjelovanje potvrdilo nekoliko vodećih obiteljskih udruga iz susjednih zemalja, te ćemo uz priznate stručnjake tražiti konkretne mjere za pomoć obiteljskoj politici.

U Hrvatskoj je na prvom narodnom referendum 67% građana glasovalo da u Ustav uđe definicija braka kao jednog muškarca i jedne žene. To je snažno utjecalo na zaštitu obitelji u RH, ali je imalo i snažan međunarodni odjek te su mnoge slične udruge iz Europe i SAD-a zainteresirane za naš rad. Izgleda da smo donijeli svjetlo i nadu u području očuvanja braka i obitelji. Naša je udruga sve snažnija i brojnija te da postaje značajan čimbenik u zagovaranju obiteljskih vrijednosti u Hrvatskoj te vjerujem da će plodovi našeg rada sve više rasti.

Što, prema Vašem mišljenju, danas najviše, uvjetno rečeno, kvari hrvatske obitelji?

Prema mojem mišljenju, za kvarenje obitelji najbitnija je jedna negativna klima koja se preko medija i struktura vlasti uvukla u svakodnevni život. Posebno bih istaknula opasnost televizije. Ne samo da su vijesti pristrane i demagoške, televizija često dominira dnevnom sobom, ne biraju se programi, oduzima nam dragocjeno obiteljsko vrijeme. Ona je najznačajniji medij koji oblikuje naše stavove na neispravan način dezinformacijom i ideološkom pristranošću.

U medijima i društvu ne ističu se dovoljno pozitivni aspekti obiteljskog života, već se potpuno suprotno – obitelj želi predstaviti kao jedna staromodna institucija koja nije potrebna te koja može imati najrazličitije oblike. S druge strane, kvarenje hrvatskih obitelji dolazi i iznutra, iz samih obitelji. Individualizacija je možda najznačajniji čimbenik obiteljskog suživota: karijera postaje jednako važna kod obaju spolova te tradicionalan koncept obitelji mnogim bračnim parovima postaje prepreka profesionalnom usavršavanju te ga napuštaju polako i neprimjetno.

Supružnici koji stavljaju druge stvari ispred obitelji ne mogu o tome podučavati niti svoju djecu. Stoga stasaju generacije koje ne znaju točno što je obiteljski život.

Ne treba biti stručnjak kako bi se uvidjela kriza braka i obitelji u modernom društvu općenito... Recite nam kakvi su danas najčešći problemi obitelji u Hrvata?

Mnoge obitelji suočavaju se s različitim poteškoćama – neimaština, dugačko radno vrijeme, rad nedjeljom, predug boravak djece u vrtićima. Ukoliko ne postoji potpuna odanost i posvećenje obitelji, te stavljanje nekih osobnih interesa (karijere, tzv. slobodnog vremena i sl.) supružnika ispred obiteljskih, neminovno dolazi do nerazumijevanja i otuđivanja u braku.

Globalizacija je snažno utjecala na shvaćanje rada što je u obiteljima stvorilo nove odnose i vrijednosti. Promijenio se osoban odnos prema radu - želimo biti obrazovaniji, stručniji, ispunjeniji profesionalnim životom. To nužno utječe na obiteljsko vrijeme, ali i na troškove obitelji na obrazovanje i usavršavanje djece.

Činjenica je da ne možemo pobjeći od globalnih trendova niti ih zaustaviti, potrebno je omogućiti na tržištu rada pogodnosti za obitelji, a posebno za majke koje žele imati djecu. Potrebno je prilagoditi radno vrijeme, omogućiti rad na pola radnog vremena i sl. Najbolji su primjeri za to Danska, Norveška i Švedska u kojima obitelji s više djece imaju brojne privilegije – te države imaju najpovoljnije demografske trendove u EU-u. Također, veliki je problem za mnoge obitelji i rad nedjeljom, stoga jedna od mjera za zaštitu i prosperitet obitelji mora biti ukidanje rada nedjeljom, osim za hitne službe.

Brojni socioekonomski čimbenici, učestale rastave i kasni ponovni brakovi, te odgađanje rađanja uzroci su smanjenja broja djece u obitelji. Prihvatljiv je i život para bez djece. Žene su postigle slobodu i emancipaciju, ali i mogućnost odgađanja rađanja na dob kada je plodnost umanjena. Sve to izaziva krize i probleme u obiteljima.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju