Mr. Ana Živković, referentica za odnose s javnošću Caritasa Republike Srbije

Ana je rođena u Beogradu gdje je završila gimnaziju, dok je u Rimu na Salezijanskom sveučilištu studirala odgojne znanosti. Ima bakalaureat i magisterij iz pastorala mladih i katehetike te magisterij iz socijalne pedagogije koji je stekla na istom sveučilištu. Od 2010. piše za list Beogradske nadbiskupije Blagovijest, a u Caritasu je počela raditi prošle godine kada je bila izvanredna situacija u vezi s poplavama te je bilo nužno imati osobu koja će biti zadužena za komunikacije. S njom smo razgovarali o trenutnoj situaciji s izbjeglicama u Beogradu i Srbiji, što Caritas konkretno čini, ali i o prijetnji koja se nadvila nad Europom zbog mogućnosti eventualne infiltracije terorista...

Sve više izbjeglica s Bliskog istoka i Afrike ide prema Zapadu koristeći teritorij Srbije kao tranzitnu zonu. Je li Caritas Srbije spreman i što čini kako bi olakšao patnju tih ljudi?

Caritas Srbije je mala organizacija, kao što je mali i broj katolika u našoj zemlji. Ipak unatoč tomu, kao organizacija, posljednjih 20 godina, uspjeli smo pomoći velikom broju ljudi zahvaljujući svojoj međunarodnoj obitelji – mreži Caritasa Europe i Caritasa Internationalis. U kolovozu, uz potporu CRS-a koji je odmah omogućio raspoloživa sredstva, Caritas je nabavio higijenski materijal za migrante i izbjeglice smještene u izbjegličkim centrima u Bogovađi, Krnjači i Kanjiži. Na jugu Srbije u kolovozu Caritas Luxembourg je donirao pakete hrane za migrante koji se dijele u prihvatnom centru u Preševu, prvom nakon prelaska granice s Makedonijom.

Koji su aktualni projekti Caritasa Srbije u ovoj izvanrednoj situaciji u kojoj se našla čitava zemlja?

Od 1. rujna Caritas Srbije započeo je projekt urgentne pomoći izbjeglicama i migrantima u Srbiji, uz potporu internacionalne Caritasove mreže. Ovaj projekt se provodi u prihvatnim centrima Miratovac i Preševo na jugu zemlje i Kanjiža i Subotica na sjeveru, i podrazumijeva podjelu paketa hrane, higijene (za djecu i žene), vreća za spavanje, kabanica, a u centrima na sjeveru Srbije, gdje će se migranti više zadržavati, također i programe animacije djece, psiho-socijalnu i medicinsku pomoć. Pored toga, općini Preševo koja se suočava s velikim brojem ljudi i problemom odlaganja smeća, bit će omogućeni dodatni kontejneri kako bi spriječili bacanje otpada na nepropisnim mjestima i samim time širenje zaraza.

Jeste li kao Caritas bili spremni za ovakvu situaciju? Čini se kako nitko nije očekivao ovoliki val izbjeglica s obzirom da rat u Siriji traje već nekoliko godina?

Ova je situacija i nas iznenadila jer ranijih godina izbjeglice nisu toliko masovno birale put preko Makedonije i Srbije. Krajem lipnja 2015. završili smo projekt pomoći osobama iz poplavljenih područja – bio je to veliki projekt koji je uključio različite vrste pomoći, pa smo samim time i najveći dio naših snaga usmjerili na njegovu realizaciju. Već od lipnja počeo je i drastično rasti broj izbjeglica koje su prolazile kroz Srbiju, tako da smo samo preusmjerili snage s „vala“ poplava na „val“ ljudi. Prema podatcima Komesarijata za izbjeglice Republike Srbije, oko 1 000 migranata dnevno ulazilo je u Srbiju iz Makedonije, a već u kolovozu ih je bilo oko 2 000.

Postoji li barem približan podatak koliko izbjeglica u jednom danu boravi na teritoriju Srbije i Beograda?

Ovaj podatak je veoma teško dati jer se situacija stalno mijenja. Komesarijat za izbjeglice ima evidenciju broja ljudi koji ulaze u zemlju, kojih je uglavnom oko 2 000 dnevno, međutim i to je promjenljiv podatak. Primjerice, samo je 24. kolovoza evidentirano oko 8 000 izbjeglica u centru u Preševu. Krajem kolovoza najavljeno je da će još 160 000 izbjeglica koje su trenutno u Grčkoj krenuti ka Makedoniji i Srbiji. Nakon registracije u centrima na jugu Srbije ne vodi se evidencija kada migranti napuštaju zemlju, tako da se ne može precizno reći koliko ih svakodnevno boravi u Srbiji. Pošto je izlazak iz Srbije prema Mađarskoj teži, mnogi migranti biraju ilegalne putove prelaska granice, zbog čega je nemoguće znati koliko je njih napustilo zemlju. Osim toga, migranti rijetko gdje stoje u mjestu, u Beogradu se mogu vidjeti na stotine njih u parku kod glavne autobusne postaje, koji tu borave dok ne sačekaju slobodan autobus ili vlak za Suboticu. Slobodno mjesto u vlaku ili autobusu se često dugo čeka, pa oni masovno provode dane i noći u parku. Oni koji su bogatiji mogu sebi priuštiti smještaj u hostelu. Mnogi se mogu vidjeti kako hodaju duž autoceste ili željezničkih traka. Na sjeveru zemlje, dok čekaju pogodan trenutak da prijeđu granicu, opet masovno borave na otvorenom: u šumama, parkovima ili napuštenoj tvornici opeke.

Caritas BK-a BiH je pokrenuo akciju za pomoć sirijskim izbjeglicama u Srbiji. Recite nam pristiže li Caritasu Srbije pomoć od drugih zemalja i tamošnjih humanitarnih organizacija?

Pomoć pristiže i iz drugih krajeva, prije svega preko naše Caritasove mreže. Iako je pitanje migranata nešto što dotiče cijelu Europu, pomoć nam je stigla iz Njemačke, Hrvatske, Francuske, Švicarske, Irske, Nizozemske, Luksemburga i mnogih drugih zemalja. Dobivamo poruke i pozive od različitih pojedinaca i organizacija koji žele pomoći preko Caritasa. To pokazuje da stanovnici Europe zaista suosjećaju s izbjeglicama i da imaju povjerenja u Caritas kao organizaciju koja radi na tom području. Hvala Caritasu Bosne i Hercegovine i građanima BiH koji su unatoč svojim ekonomskim poteškoćama spremni dati doprinos ugroženim izbjeglicama.

Je li netko od izbjeglica zatražio azil ili odlučio ostati u Srbiji?

Prema podatcima UNHCR-a, do 18. kolovoza oko 500 osoba je zatražilo azil u Srbiji, a evidentirano je ukupno 83 000 tražitelja azila koji su prošli kroz Srbiju. Oni koji ovdje traže azil su ljudi koji nemaju više financijskih sredstava kako bi nastavili put dalje ka Europi. Mnogi su migranti koji prolaze naveli da su naišli na human tretman u Srbiji, za razliku od nekih drugih zemalja kroz koje su prethodno prošli, u kojima su čak iskusili i nasilje. Iako je Srbija sama siromašna zemlja, građani suosjećaju s izbjeglicama jer su se mnogi i sami suočili s takvim mukama tijekom posljednja dva desetljeća.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju