Mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje

Rođen u poljskoj prijestolnici Varšavi 27. studenoga 1942., mons. Henryk Hoser član je Družbe katoličkog apostolata - palotinaca te umirovljeni biskup Nadbiskupije Varšava-Prag u Poljskoj. U mladosti je studirao medicinu i jedno vrijeme radio kao liječnik i asistent na Medicinskoj akademiji. Palotincima je pristupio 1969., a 1974. zaređen je za svećenika. U Parizu je potom učio francuski jezik, te pohađao tečaj iz tropske medicine, da bi se već 1975. zaputio kao misionar u Ruandu. Uz plodan misionarski rad mons. Hoser obavljao je i službu apostolskog vizitatora u Ruandi, sudjelovao na Posebnoj sinodi o Africi, te služio i kao provincijal novoosnovane palotinske provincije u Ruandi i Zairu, a bio je i predsjednikom tamošnje Konferencije viših redovničkih poglavara. Po povratku u Europu od 1996. provincijal je Francuske palotinske provincije, a od 2004. rektor ureda svoje zajednice u Bruxellesu. U siječnju 2005. imenovan je naslovnim biskupom Tepelte te je postao pridruženim tajnikom Kongregacije za evangelizaciju naroda i predsjednikom Papinskih misijskih djela. Za biskupa je zaređen u Rimu 19. ožujka 2005. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 24. svibnja 2008. nadbiskupom Varšave-Praga u Poljskoj. Pri Poljskoj biskupskoj konferenciji obnašao je različite dužnosti, a bio je i član Biskupske sinode o obitelji 2015. Papa Franjo ga je 11. veljače 2017. imenovao posebnim izaslanikom Svete Stolice za Međugorje, te 31. svibnja 2018. apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis.

Preuzvišeni, budući da je svibanj, uz listopad, mjesec posvećen Nebeskoj Majci, iz Vaše perspektive, kakvo je u svijetu današnjice štovanje Gospe?

Ta dva mjeseca koja su posvećena Gospi pokazuju važnost njezine nazočnosti i djelovanja, te njezina poslanja za spasenje svijeta. Marijanska perspektiva je sve važnija, kako nas to uči nedavna povijest spasenja. Mislim na intervencije u velikim privatnim ukazanjima i objavama koje je Crkva priznala kao što su: Lourdes, Fatima, Kibeho, la Salette ili Banneux u Belgiji. Ta ukazanja pokazuju njezino mjesto i njezinu važnost u spasenju svijeta. Mislim kako je naša vjernost Majci Božjoj jako važna u našem hodu u vjeri i u nadi koja se odnosi na budućnost svijeta jer ona je naša Majka koja nas vodi svojemu Sinu, Spasitelju svijeta.

Papa Franjo Vas je 31. svibnja 2018. imenovao apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis. Što je zapravo sadržaj ove službe, te što ona osobno za Vas predstavlja?

Sveti Otac poslao me u Međugorje s određenim poslanjem i mandatom koji pokazuje važnost toga poslanja. Riječ je o tome da se poboljša i razvije prihvat hodočasnika koji dolaze u Međugorje iz cijeloga svijeta i koji su sve brojniji. Treba dakle ponuditi prikladnu pastoralnu brigu u smislu oblikovanja liturgije i pružanja sakramenata. Ono što se razvilo u Međugorju pokazuje veliku želju za ispovijedi, dakle za obraćenjem. Ovdje smo svjedoci spektakularnih obraćenja koja se događaju svakodnevno. Moja je uloga surađivati sa svim živim snagama koje su prisutne u Međugorju – svećenicima, redovnicima, redovnicama i laicima, kako bi se ponudila cijela lepeza mogućnosti koje postoje. Međugorje se razlikuje od sličnih mjesta po nevjerojatnom naporu oko obrazovanja, kateheze, ne samo liturgije kao takve. Produbljivanje vjere je cilj mojega poslanja i sve treba služiti dobru onoga što se ovdje događa.

Koliko je svijest o uzvišenoj Marijinoj ulozi u povijesti spasenja još uvijek snažna među kršćanskim pukom? Možete li putem interakcije s ljudima koji se okupljaju u Međugorju to ilustrirati?

Grignion de Montfort pokazao je važnost Marijine uloge u spasenju svijeta i u životu Isusa Krista. Privukao je pozornost u svoje vrijeme i poslije na taj vid duhovnosti. On je i u temelju mariologije Ivana Pavla II. Vidimo kako se od toga vremena marijanska ukazanja množe. To potvrđuje marijansku pobožnost koja se razvija kroz povijest. Drugi vatikanski sabor pokazuje ulogu i važnost Marije u životu Crkve i svijeta. Vjerujem da Međugorje potvrđuje taj proces i taj razvitak povijesti spasenja.

Obavljali ste razne službe po Europi i Africi. Biste li mogli usporediti ovdašnju pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji u odnosu na druga mjesta gdje ste djelovali?

Ono bitno kod marijanske pobožnosti na cijelome svijetu je slično. Ona je u odnosu prema osobama Presvetoga Trojstva i spasenjskom poslanju njezina Sina, i ta bliskost je važna posvuda gdje postoji marijanska pobožnost. Marija nas uvijek šalje svojemu Sinu. Najkraći put prema Isusu Kristu vodi preko Marije i veoma sam sretan što se u Međugorju taj kult razvio u kristocentričnom obliku što je, između ostaloga, znak dobre vjere i ispravnosti. Ta pobožnost je solidna. Postoje i kulturalne razlike u marijanskoj pobožnosti. Svaka zemlja ima svoju povijest. Primjerice u Ruandi, gdje sam bio misionar, razvila se pobožnost prema Gospi siromaha, prema ukazanjima u Belgiji u Banneuxu 1933. Poslije toga u Kibehu Gospa se ukazala kao Majka Riječi i zauzima važno mjesto u duhovnosti i pučkoj pobožnosti. U Poljskoj je najsnažnija pobožnost prema Gospi iz Częstochowe [Čenstohove], ali to ne isključuje naglasak na bogatstvo marijanske pobožnosti u svijetu.

Razgovarala: Josipa Prskalo
Prijevodi: hrvatsko-talijanski fra Perica Ostojić / francusko-hrvatski Lidija Paris

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Katolički tjednik