Monika Mijić, član Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH

Monika Mijić je rođena 1973. u Sarajevu gdje je završila osnovnu školu, osnovnu glazbenu školu i Prvu gimnaziju. Diplomirala je, kao najuspješniji student, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu 1999., a pravosudni ispit položila je 2002. u Zagrebu. Profesionalnu karijeru započela je kao vježbenica u Općinskom sudu u Splitu. Zamjenica pravobranitelja BiH postala je 2003. i tu je dužnost obavljala do siječnja 2006. kada je promovirana u pravobranitelja BiH. Na mjesto zastupnika Vijeća ministara BiH pred Europskim sudom za ljudska prava izabrana je u lipnju 2006. Krajem 2016. imenovana je na dvije službe: najprije kao savjetnica federalnog ministra pravde te  članom VSTV-a BiH. Govori engleski, francuski i njemački jezik.

VSTV BiH kontinuirano doprinosi učvršćivanju vladavine prava u BiH. Recite nam koliko imamo zapravo vladavine prava u BiH danas?

Načelo vladavine prava je osnovni i najviši ideal pravednog društva. U srcu ovog načela su ljudska prava. To je vladavina unutar koje su sve osobe, institucije, uključujući državu, podložni zakonima koji su javno proglašeni, jednako se primjenjuju i štite od strane neovisnog sudstva te koji su u skladu s međunarodnim pravilima i standardima ljudskih prava. Naime, bez vladavine prava ljudska se prava ne mogu ostvariti. Bez poštivanja ljudskih prava vladavina prava je tek puki tehnički mehanizam bez vrijednosnog orijentira. U mjeri u kojoj se poštuje ovo načelo u toj mjeri je i društvo pravedno.

Ono u čemu se većina građana Bosne i Hercegovine slaže jest da naše društvo nije pravedno. Vidimo svakodnevno, kako kroz vlastito iskustvo, tako i kroz medije, da se zakoni zaobilaze, da se ne primjenjuju jednako i prema svima na jednak način, da primjena zakona u određenim slučajevima ovisi o volji pojedinaca. Stoga, jasno je da razina poštivanja načela vladavine prava u BiH nije na zadovoljavajućoj razini.

Mislim da svi mi koji ovdje živimo to vrlo dobro osjećamo, zato i jest teško živjeti u našoj zemlji. Nisu samo materijalni uvjeti življenja ono što opredjeljuje naše ljude da se iseljavaju, već upravo frustracija zbog nepredvidivosti, dugogodišnjeg nenapretka, nepravde, nesigurnosti, odsustva bilo kakvih ideala i vrjednovanja vrlina u našem društvu.

VSTV BiH u okviru svojih nadležnosti daje svoj doprinos jačanju vladavine prava. Međutim, za vladavinu prava je nužno da sve institucije i sve domaće vlasti kontinuirano provode ovo načelo, ne samo deklarativno već i praktično u svim vidovima djelovanja.

Koliko jedan katolik/katolkinja može živjeti svoju vjeru i istovremeno raditi u pravosudnim institucijama?

Pravosudna profesija je jedna od najčasnijih profesija. U srži prava su pravičnost, istina i logika. Ulpijan, jedan od najpoznatijih pravnika, još iz doba Rimske države je pod temeljna načela prava naveo: „Pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakome dati što mu pripada“. Rimski pravnik Celzo je pak istaknuo da je pravo umjetnost dobroga i pravičnoga.

Suci odlučuju o ljudskim životima, ljudskim sudbinama, zato pravnici, a pogotovo suci i tužitelji moraju i po zakonu imati najviše moralne vrline i kvalitete. Stoga, katolik koji živi svoju vjeru i po vjeri njeguje i teži najvišim moralnim kvalitetama je zapravo najbliže ovom idealu pravnika u pravosuđu. Naravno, ljudi su grješnici i slabi, ali presudna je odlučnost i ustrajnost da se slijede ideali katoličke vjere koji su gotovo istovjetni temeljnim pravosudnim idealima i vladavini prava. Za biti dobar katolik, jednako kao za biti dobar pravnik je potrebna i hrabrost. Hrabrost za ukazivanje na nepravdu, nezakonitost i hrabrost za donošenje ispravnih, pravičnih i zakonitih odluka bez obzira na sve pritiske kojima je pravnik izložen u svojoj profesiji, a pogotovo u našem društvu.

Što biste definirali kao najveći problem bh. pravosuđa?

Problemi u pravosuđu koji, prema mom mišljenju, u najvećoj mjeri i izravno pogađaju građane su nerazumna dužina trajanja sudskih postupaka, neujednačenost sudske prakse i neizvršenje sudskih presuda. Ove pojave narušavaju samu svrhu sudskog postupka. Ako na rješenje nekog svog pitanja pred sudom morate čekati godinama i još na kraju kada dobijete konačnu presudu tu presudu ne možete izvršiti, to je kao da ste u potpunosti lišeni prava na pristup sudu, a pri tome ste potrošili jako puno novaca, vremena i energije. Ovakvi problemi odvraćaju građane da zaštitu svojih prava uopće i traže pred sudovima, što je nedopustivo.

Strateškim planom VSTV-a BiH definirana su četiri ključna načela na kojima se zasniva funkcionalno pravosuđe: efikasnost, kvaliteta, odgovornost i neovisnost. Kako komentirate činjenicu da obični građani sudove uopće ne doživljavaju tako, nego su kod običnih ljudi percepcije sudova kao mjesta gdje se neće moći pravda „izganjati“, jer se presude odugovlače, a misle da su odgovornost i neovisnost u sudstvu strani pojam?

Ja razumijem građane koji tako doživljavaju pravosuđe, upravo zbog problema koje sam ranije istaknula i koji obezvrjeđuju sudski postupak. Međutim, ne bih se složila s mišljenjima da su odgovornost i neovisnost strani pojam u sudstvu, to je posve pretjerano stanovište. Moglo bi se reći da te kvalitete nisu u cijelosti na onom nivou na kojem bi trebale biti. Smatram da se odgovornost za rad treba ojačati, kako u pravosuđu, tako i u svim drugim javnim službama općenito, radi podizanja kvalitete rada i strukture zaposlenih u javnim institucijama. Kao članica VSTV-a BiH nastojim u svom radu u Vijeću ukazivati na sve probleme koje uočavam i nuditi rješenja, odnosno doprinijeti poboljšanju rada i kvalitete pravosuđa. U tome mi je od velike koristi moje dugogodišnje iskustvo u području ljudskih prava koja su neodvojiva od pravosuđa i koja se upravo kroz pravosuđe štite. Upravo stoga što sam kroz svoj raniji rad imala priliku pratiti rad domaćeg pravosuđa sa stanovišta poštivanja ljudskih prava i standarda Europskog suda za ljudska prava, raspolažem znanjem koje može pomoći poboljšanju funkcioniranja bh. pravosuđa.

Često u medijima „iskoče“ bizarne vijesti o ljudima koji nisu dočekali kraj maratonskih sudskih procesa. Što se konkretno treba učiniti kako u budućnosti ne bi bilo sličnih životnih priča o ljudima koji nisu dočekali pravdu?

Nažalost, ovaj problem predugog trajanja sudskih postupaka nije problem koji egzistira samo u bh. pravosuđu, već i pravosuđu drugih europskih zemalja, pogotovo zemalja regije. VSTV BiH je nedavno usvojio akcioni plan za ubrzanje sudskih postupaka koji je objavljen na službenoj web-stranici i koji sadrži mjere usmjerene na rješavanje ovog velikog problema. Do rješenja ovog, po mom mišljenju gorućeg problema, građani zaštitu svojih prava mogu tražiti pred Ustavnim sudom BiH i Europskim sudom za ljudska prava koji dosuđuju naknade zbog nerazumnih dužina trajanja sudskih postupaka.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik