Kardinal Theodor Edgar McCarrick, umirovljeni washingtonski nadbiskup

Vaša Ekscelencijo, drag ste gost u Bosni i Hercegovini. Kojim dobrom ste nam u posjetu došli ovoga puta?

Ovoga puta sam došao u službi Catholic Relief Service (CRS) u čiji sam rad već godinama uključen, a Balkan je moj ritam, da tako kažem. Kardinala Puljića nisam vidio već duže vrijeme, iako je dragi prijatelj. Htio sam vidjeti kako CRS napreduje u svom radu u BiH jer imaju novi program rada kojim bi olakšao povratak izbjeglica. Izbjeglicama daje mogućnost da se vrate i ponovno pronađu te izgrade svoje živote iz temelja. Vrlo sam ponosan na njihov rad, to je fantastična avantura i zaista je uspješna. Ovaj plan i program rada je uspješan i diljem svijeta, a jedno od mjesta u kojima je provođen je i Haiti. Eto, htio sam vidjeti kako ovdje napreduje, jer u svijetu je trenutačno toliko izbjeglica i raseljenih osoba, možemo kazati najviše ikada, te su zbog toga ovakvi programi potrebni. Tijekom ova dva dana sam posjetio: Kardinala, biskupa Franju Komaricu, predsjednika RS-a Dodika, američkog veleposlanika Patricka S. Moona (s veleposlanicima se volim susresti u koju god zemlju da odem), predsjednika Federacije gosp. Budimira... Vrlo „zgusnut“ raspored sam imao prilikom ovog posjeta, ali sam svejedno uživao.

Tijekom Vaše karijere sudjelovali ste pri pomoći i oporavku Balkana. Za sve to vrijeme nekoliko ste puta posjećivali našu regiju. U BiH ste dolazili prije, za vrijeme i nakon rata u mnogim prilikama, pa tako i tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1997. Koje dojmove nosite sa sobom sa svih ovih putovanja i posjeta?

Za početak, ovo je prelijepa zemlja s divnim ljudima. Mora se boriti sa svojim problemima koji su, nažalost, veliki. Zato CRS pokušava svojim radom olakšati rješavanje problema, ne samo katolicima, premda nosi predznak katolički. CRS je otvoren za pomoć svima kojima su potrebni. Mi ne pitamo: „Jeste li katolici?“, mi pitamo: „Što vam treba?“ Posjećivao sam ovu zemlju prije rata, kada su se tamni oblaci nazirali na horizontu; za vrijeme rata, kada su se strahote događale; nakon rata, kada sam pomagao sastavljati razbijene dijelove. Nakon svega toga zemlja je preživjela, ljudi su preživjeli, naravno, ne bez traume i gubitaka. Sada mislim da se mora raditi zajedno. Iako znam da ste dugo vremena čekali na oformljenje Vlade, mislim da su to sve „boli rasta“ kroz koje zemlja mora proći. Sve u svemu, predivna zemlja s divnim ljudima i uživam doći ovdje.

U usporedbi s prijašnjim posjetima, u kakvom stanju je Katolička crkva u BiH danas?

Mislim da je kardinal Puljić snažan otac ovoj Crkvi. Bori se da katolici imaju prava koja im pripadaju. Mislim da Hrvati katolici ovdje osjete da ih možda ne slušaju i da se njihov glas ne čuje. Još uvijek se traži modus u kojem bi imali sve što im nedostaje.

Za vrijeme jednog od prijašnjih posjeta našoj zemlji, posjetili ste i Srebrenicu. Kakav dojam je na Vas ostavilo to mjesto?

Tko može razumjeti što prolazi kroz čovjekov um dok se takvo nešto događa? Zaista tužno je bilo osjetiti to. Upoznao sam i mladića čijeg su brata, koji je bio tinejdžer, ubili. On je imao potrebu razgovarati s nekim te mi se obratio. To nikada neću zaboraviti. Svi smo sposobni za strašna djela i za dobra djela, moramo se moliti da dobra djela prevladaju.

S obzirom da ste bili u nekoliko zemalja bivše Jugoslavije, kakav dojam o suživotu na ovim prostorima imate?

U početku je teško bilo i nadati se nekom suživotu. Međutim, kako je vrijeme prošlo tako je taj segment rastao. Ljudi znaju da je to budućnost. Čovjek je veliki realista, ali nikada ne smije prestati sanjariti. Kada spojite te dvije stvari - to je iskušenje i to je budućnost.

Prije nekoliko dana, kako ste već spomenuli, sastali ste se s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom. Kako je taj susret prošao i o čemu ste razgovarali?

Razgovarali smo o mnogočemu, o nadama koje gaji za RS i koliko je zahvalan CRS-u, naročito zbog pomaganja povratnicima. Bio sam zadovoljan njime jer mi se čini da zna što radimo te da idemo u istom smjeru. Dobio sam dojam da on želi i radi na povratku svih koji su napustili ovaj dio Bosne. Moj dojam je da će svi povratnici, koji se odluče vratiti, biti zbrinuti. CRS ondje postoji i djeluje kako bi pomogao.

Što biste preporučili Katoličkoj crkvi u obnavljanju suživota i mira u Bosni i Hercegovini?

Nužno je živjeti svoju vjeru u potpunosti. Crkveni službenici će pronaći veliko zadovoljstvo i radost služeći svojoj braći i sestrama, ne samo katolicima već svoj braći i sestrama.

Kolika je uloga Katoličke crkve u politici SAD-a?

Ovisi od problema. Nekada možemo biti snažni i utjecajni, a nekada i ne baš. Sada se raspravlja o problemu zakona o savjesti. Mi smatramo da nam Ustav garantira pravo na to, zato se i moramo boriti za njega. Moramo biti snažni i ustrajni o ovom pitanju i nećemo dopustiti da nam netko nameće nešto.

Mi kažemo da je katolička zajednica najveća vjerska zajednica u SAD-u, a druga po      veličini su bivši katolici.

Koja je uloga SAD-a u svijetu i koliko bi utjecaja mogla imati na stanje u našoj zemlji?

Mislim da je na jednoj strani sve veći osjećaj da se ne bismo smjeli uključivati u svašta. Obeshrabrujuće je to što smo, unatoč preporukama vjerskih poglavara, odlučili napasti Irak, Afganistan… Ne smijemo biti „svjetski policajac“. Mislim da bismo trebali biti svjetski prijatelj. Trebamo pokušati pomoći, naročito siromašnima i onima koji imaju poteškoća. Balkan s vremena na vrijeme ima poteškoća i mi trebamo pružiti ruku pomoći. Imamo mnogo ljudi s ovih prostora koji su u Americi. Trebamo zahvaliti na svim tim velikim ljudima i pomoći koliko možemo.

Tjedan molitvene osmine za jedinstvo kršćana je iza nas. Što je potrebno da bi se taj cilj ostvario?

Potrebno je mnogo molitve. Moramo raditi, u ovom slučaju – moliti, kako bismo došli do konačnog cilja.

S obzirom da Vam je poznata situacija u našoj zemlji, kakvu budućnost Vi vidite za nas?

Moja nada je da ćemo se svi naučiti voljeti i živjeti jedni s drugima. Znam mnogo dobrih ljudi koji žele da ljudi rade zajedno i pouzdaju se u Boga te nalaze sebe u Njegovoj obitelji pa zbog toga zavole sve ljude oko sebe.

Katolički tjednik