Joseph P. Foley, član Kongresa Sjedinjenih Američkih Država

Kongresmen Foley predsjednik je Foley korporacije za vladine javne, nacionalne i međunarodne poslove te ravnatelj javnih poslova Nacionalne federacije američkih Hrvata (NFCA). Magistrirao umjetnosti na američkom sveučilištu u Washington D.C.-ju., a doktorat umjetnosti stekao na Elon sveučilištu, Sjeverna Carolina. Kao gostujući profesor drži predavanja na američkom sveučilištu u Marylandu i Sjevernoj Carolini. Bio je i kandidat Odbora za zakonodavstvo u državi Maryland (1990. - 1994). Ovaj vrsni diplomat nakon niza uspješnih poslova godine 1980. pridružio se administraciji kao član kongresnog tima. Između ostaloga, bio je involviran u događaje vezane uz američki odgovor na sovjetsku invaziju na Afganistan, a kasnije je u Federalnoj agenciji za sigurnost uspješno promovirao zakon o zaštiti od požara i ublažavanje nesreća izazvanih opasnim tvarima.

Gospodine Foley, koja je, prema Vašem mišljenju, najznakovitija promjena u Sjedinjenim Američkim Državama poslije 11. rujna 2001.?

Vlada Sjedinjenih Država, kao i ostatak zapadnoga svijeta, naravno, neusporedivo je predostrožnija s obzirom na narodnu i međunarodnu sigurnost od kobnoga 11. rujna 2001. Bešćutni napadi na gradska središta koje su počinili bin Ladenovi sljedbenici, a koji su započeli još 1998. eksplozijom u Američkom veleposlanstvu u Keniji, alarmirali su američke dužnosnike da traže način kako bolje zaštititi svoje građane. Ti prvotni napadi iz 1998. i drugi popratni signali koji se vuku još od 1994., kada je za posjeta blaženoga pape Ivana Pavla Manili ta ista paraorganizacija planirala atentat, tada doduše u začetku, vezani su uz militantnu skupinu visokog rizika poznatu kao Al-Qaida (arapski: baza). Još te 1994. skupina anarhista okupljena na Filipinima ugostila je Ramsija Jusefa koji je 1993. pripremao teroristički napad na Svjetski trgovački centar, a čiji je kasniji epigon Khalid šeik Mohammed (poznat i kao KSM) postao i samoproglašeni autor 11. rujna ili napada na Svjetski trgovački centar. Pogreške i propusti su, nažalost, plaćeni mnogim životima.

Znači ipak se očekivao organizirani teroristički napad na SAD i prije 11. rujna?

Određeni akademski krugovi, kao i službenici određenih organizacija predviđali su sličan scenarij i upozoravali ministarstvo obrane. Ali, kao što znamo, terorizam je rastući internacionalni mehanizam već desetljećima, tako da se njegovi povremeni pothvati nisu činili nesprječivima. Mislim da su moderni islamski „kamikaze“inspirirani na alžirskome primjeru u ratu s Francuskom, koji je kasnije adaptiran i raširen u Šri Lanci, a koji je zasigurno obnovio i unaprijedio sam Osama bin Laden. Međutim, prvi međunarodni teroristički slučaj u SAD-u dogodio se ranih sedamdesetih godina prošloga stoljeća ubojstvom Orlanda Leteliera, čileanskoga veleposlanika u SAD-u i pri UN-u. On i njegov suradnik s Washingtonskog instituta za politiku bili su ubijeni nedugo nakon ubojstva čileanskoga predsjednika i marksista Salvatorea Allendea godine 1973. Zapravo, teroristički pothvati na prostorima Sjedinjenih Država rođeni su podmetanjem automobil bombe na Massachusetts Avenue, jednoj od najprometnijih ulica u Washington D.C.-ju, i to u režiji čileanske tajne službe poznate kao DINA. Automobil veleposlanika Leteliera dignut je u zrak i dijelom odbačen na ulaz Irskoga veleposlanstva. Zorno se sjećam toga kaotičnog jutra jer sam prolazio tuda na posao u američki Kongres, a kad sam doznao da je ubijen dr. Letelier, inače moj profesor na odsjeku za diplomaciju pri američkome sveučilištu, bio sam razočaran i ljut zbog propusta državnih i vladinih organizacija u sprječavanju ovog međunarodnog terorističkog zlodjela. Propust je, nažalost, plaćen ljudskim životima.

Kakvo je Vaše sjećanje na taj 11. rujna 2001.?   

Tog jutra moja supruga Adrienne i ja sjedili smo za stolom i doručkovali. Kao vladin savjetnik pripremao sam se za dnevni susret na Capitol Hillu i baš toga dana radio sam na određenim doradama prijedloga za ministarstvo obrane. Tijekom doručka razgovarao sam sa svojom suprugom o obiteljskim poslovima sve dok ona nije pošla na posao u kliniku. I dok se Adrienne vozila prema poslu, slušala je vijesti i malo poslije 9:00 nazvala me i rekla da pogledam breaking news. Tad sam vidio kako je jedan neboder Svjetskog trgovačkog centra u plamenu i kako zrakoplov udara i u drugi. Odmah poslije ove tragedije počeli su zvoniti telefoni. Zvali su članovi obitelji, prijatelji i radni kolege raspitujući se o situaciji. Ubrzo se dogodilo to da su telefonske veze, zbog preopterećenosti, jednostavno zatajile i ovo je bila jedna od neviđenih situacija da u Washingtonu zataje telefoni. Kad je Kongresu dojavljeno da jedan od otetih zrakoplova leti prema Capitolu, nastala je prava panika u redovima, i ljudi su bježali iz svojih ureda i radnih mjesta spašavajući vlastite živote. Kasnije, u popodnevnim satima, dobio sam obavijest da se taj četvrti zrakoplov srušio u Pennsylvaniji pri čemu su izginuli svi putnici i posada. Dok mi je sve ovo dojavljivano, vidio sam crni gusti dim kako se diže iznad Pentagona – kuće našeg nacionalnog vojnog zapovjedničkog središta.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarali KT i Dubravko Turalija

Katolički tjednik