Intervju kardinala Puljića u dnevniku "Oslobođenje"

1.U postizbornim danima, glas čelnika Katoličke crkve se ne čuje iako bi se moglo primijetiti da ima puno potrebe za suprotnim. Ne u smislu da, recimo, Vi, kao kardinal presuđujete nego, možda, da pomognete pronaći pravo rješenje?Podsjećanje na glas razuma i istinoljubivosti je uvijek dobrodošlo.

Prije izbora smo mi biskupi zajednički i posebno pozivali ljude da izađu na izbore i biraju po svojoj savjesti. Nemamo potrebe davati komantare na izborne rezultate jer biranje je demokratsko pravo kao što je i pravo od izabranih tražiti da budu dosljedni svojim predizbornim obećanjima. Čuli smo rezultate i očekujemo sada da se uspostavi takva vlast u kojoj će se prepoznati istinsko poštivanje izbornih rezulatata i biti zajamčena konstitutivnost sva tri naroda. Neka oni, koji se kunu na Dayton, dokažu koliko i kako ga provode u izgradnji jednakopravnosti svih i svakog na svim prostorima BiH.

2. Priča o trećem entitetu je u velikoj mjeri postala još jedan kamen smutnje među hrvatskim političkim čelnicima. Kako Vi, kao kardinal, gledate na takve situacije-kušnje?Kako ih prevazići?

O tome sam dovoljno govorio jasno i glasno, a ne mislim na svaku izjavu političara davati svoje osvrte jer bi me to uvuklo u dnevnu politiku. Iako se političari prepucavaju i traže poene za vlast, morali bi znati da svaki čovjek i svaki narod u ovoj zemlji i državi BiH ima pravo na opstanak, identitet i na to da bude jednak pred zakonom na svim prostorima. Svi političari bi se morali ponašati u skladu s tim.

3. Stiče se utisak da se svaki od političkih čelnika, bori samo za to da bi se on pokazao kao ekskluzivni tumac interesa svoga naroda. Ima li iko pravo na taj ekskluzivitet?Kako se on zaradi?Kako ga prepoznati?

Ne bi netko trebao imati pravo samo zato što je sposobniji od nekog drugog u javnom izricanju nekih stavova jer se pravo stječe izborom. Međutim, bez obzira koliko se tko borio za vlast, nitko nema pravo trgovati našim opstankom, i našim identitetom - vjerskim i nacionalnim. Narod taj mandat nikom nije dao.

4. Da li ta bitka za utvrđivanje podobnih i nepodobnih nije dokaz i nezrelosti vođa jednog naroda za funkciju koju obnašaju?Koliko to utiče na ukupni razvoj jednog naroda i čovjek uopće?

U poratniom vremenu previše ima zamarajuće politike koja ne nosi nadu nego je riječ o usmješnom prepucavanju u želji za dobivanjem što većeg broja političkih poena. Zato ne bih ulazio u tu raspravu. Ova zemlja Bosna i Hercegovina je zemlja sva tri naroda i nitko nema pravo, pa ni Daytonski sporazum, bilo koga prekrižiti ili preglasavati ili za sebe prisvajati veća prava od drugih. Oni koji su preuzeli i oni koji će preuzeti vlast trebaju snositi odgovornost i nalaziti načine da ostvare ono što je potrebno da BiH bude zemlja svih njezinih naroda i svih građana. Ako nisu na to spremni, onda ne trebaju preuzimati vlast. Služba koju obnašam ne dopušta mi davanje konkretnih prijedloga jer je to odgovornost onih koji nose vlast u društvu, ali moje jest da ukazujem na nepravdu odnosno na potrebu nalaženja pravednog rješenja kako bi se svaki narod i svako čovjek osjećao jednakopravnim i uvaženim u svom identitetu na svakom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine.

5.Kakav je Vas stav o toj "podobnosti", koja je posebno aktuelizirana novim izborom gospodina Zeljka Komsica za clana Predsjednistva BiH u ime hrvatsko naroda?Ima li iko pravo određivati ko može biti (dobar) katolik, ili (dobar) Hrvat? Ko je po Vama dobar katolik i dobar Hrvat?

Budući da je ovdje riječ o konkretnom imenu, ne bih davao komentare niti ulazio u ocjene i procejne, ali smatram potrebnim ukazati na nepravedni mehanizam izbora. Svi su znali za taj nepravedni mehanizam pa ga je zato trebalo na vrijeme riješiti kako do ovakvih situacija ne bi dolazilo. Sada, kada je po tom nepravednom zakonitom mehanizmu došlo do izbora, nemam drugih komentara osim da se treba ispraviti nepravda u vezi s nepravednim mehanizmom izbora.

6. U Udbini ste nedavno rekli da Hrvati nemaju nijedne licnosti među sobom a da je nisu popljuvali?

Točno je da sam to rekao i da sam upotrijebio tu tešku riječ iako bih volio da sam imao neku prikladniju, a dovoljno razumljivu riječ. Imam dojam da mi Hrvati ne znamo ili ne želimo podržati one koji nose odgovornost istovremeno tražeći od njih ponašanje u s skladu s odgovornošću. Čini se kako, umjesto potpore takvim ljudima da svoju odgovornu službu obave na najbolji mogući način, oni koji drugačije misle koriste nerijetko „niske udarce“ te na taj način sami sebe ponižavamo. Kritka je nužna, ali kritika mora imati svrhu traženja općeg dobra i najboljih rješenja, a ne rušenje nekoga kako bih ja došao na njegovo mjesto ili samo zato što drugačije misli od mene. Kada je o tome riječ, ne mislim da su u pitanju samo Hrvati, nego i svi mi u Bosni i Hercegovini. Toliko je teških riječi izrečeno zbog prisutnosti međunarodnih predstavnika u našoj zemlji, a ti isti ne stvaraju strategiju dogovora koja bi uistinu dovela do toga da možemo i bez njihove nazočnosti izgraditi Bosnu i Hercegovinu kao zemlju jednakopravnih naroda i građana. S jedne strane, jao nama dok nam drugi ‚kapu kroji‘, a s druge strane, i pravo je da nam je drugi kroje kada mi to sami nećemo što pokazujemo time što se zauzimamo samo za ono što ide na račun drugoga bilo iz drugog bilo iz vlastitiog naroda, a u konačnici na štetu svih nas koji ovdje živimo. Jadan je narod, a jednako tako i čovjek, koji nema širine da prihvati drugog i drugačijeg pored sebe i s kojim nitko ne želi ili se boji živjeti. Tužno je i pretužno kako smo brzo zaboravili ono što su nas učili naši očevi i majke kad je riječ o poštivanju drugoga i drugačijega i o zauzimanju za one koji su manji i slabiji. Zar je na početku 21. stoljeća u eri globalizacije ideal stvaranje nacionalnih torova ili natjecanje u obespravljivanju onih manje brojnih umjesto stvaranja zakonskog i svakog drugog ozračja da se svatko na svakom prostoru može ostvariti u onom što jest?

7. Tada, u Udbini ste pomenuli i „izvrnutu demokratiju“ kod Hrvata. Na šta ste mislili? Čemu vodi takva demokratija?

Nije demokracija u tome da samo napadamo one koje većina slobodno izabere, nego je demokracija u poštivanju onih koji su izabrani i u istovremenom traženju da opravdaju povjerenje oni koji su ga dobili na izborima. To je prava demokracija. Imam dojam da se kod nas u javnosti stalno ističu negativnosti te se stvara slika kako su „svi lopovi“, kako „svi kradu“... Nije valjda da su svi pokvareni i lopovi? Ako su takvi, zašto smo ih onda birali? Čemu takvo sumorno ozračje u u javnosti i zašto putem medija ili na neke druge načine osuđivati ljude prije suda?.

8. Neki od hrvatskih čelnika čak tvrde da Komšićev izbor pokazuje da država BiH nije država ravnopravnih naroda? Iz ugla KC gledano, kako Vama izgleda BiH i ravnopravnost u njoj? Ima li je?

Prva neravnopravnost je u tome što je Daytonski sporazum podijelio Bosnu i Hercegovini te naslov ‚Republika‘ oduzeo Bosni i Hercegovini i dao je jednom entitetu. Kakva je to pravda? Drugo, aneks 7. spomenutog Sporazuma, koji govori o povratku svih na svoje, najvećim dijelom nije proveden, a i ono što je provedeno često je bilo na štetu Hrvata i u RS i u F BiH kao najmanje brojnog naroda. Trebalo bi vidjeti, koliko je novca uloženo za povratak Hrvata u RS? Gdje je tu pravda i gdje su to oni kojima su usta puna Daytona? Isto tako treba vidjeti, koliko je uloženo u infrastrukturu tamo gdje se Hrvati vraćaju itd. Kada je riječ o predstavnicima u ime Hrvata, oni najčešće dolaze iz krajeva u kojima su Hrvati većina i financijski bolje stoje, a uglavnom je svatko vukao u svoj kraj pa je sirotinja najvećim dijelom i dalje ostala sirotinja. U prijedlozima unutranjeg uređenja BiH neki politički predstavnici često govore kako će se većina jednog naroda u nekom dijelu brinuti za sunarodnjake u dijelovima BiH gdje su manje brojni. Kako se pokazalo i u ratu i u svim godinama nakon njega, toj većini je stalo do sunarodnjaka u manjini ‚kao do lanjskog snijega‘, kako bi rekao narod. Njih se sjete uglavnom samo onda kada im trebaju za politička potkusurivanja. Preglasavanje također nije pravda.

9. Kakvo je Vase mišljenje o Napretku, kojeg, tvrdi gospodin Topic, mnogi ne vole?

Napredak je od samog početka bio podržavan od vrhbosanskih nadbiskupa, a to sam i ja nastavio. Poštujem unutarnju strkturu i vodstvo i u to se nikad nisam miješao. Nije u pitanju, volim li nekoga ili nešto, nego je li ta stvar u sebi dobra ili nije? O Napretku govore njegova djela, a ona su i dobra i brojna i u vremenu rata i nakon njega. Tome se radujem i u tome ih uvijek podupirem. Može li bolje i više? Sigurno je da treba i može i na tome treba raditi i dati svatko svoj udio u skladu s mogućnostima i nadležanostima. Rješenje nije u rušenju i u nepriznavanju učinjenog dobra nego u pomoći da ovo važno i značajno hrvatsko kulturno društvo, koje njeguje izvanrednu otvorenost za druge i drugačije, na najbolji način ostvari svoje poslanje.

10. Biskupska konferencija je svojevremeno predložila novo ustavno ustrojstvo, četiri regije, ili četiri federalne jedinice. Bilo bi interesantno da nam kazete da li jos mislite da je to dobar prijedlog?

Mi biskupi nismo odustali od tog prijedloga. Nije mi poznato da je itko argumentima pokazao da naša vizija unutarnjeg rješenja Bosne i Hercegovine nije dobra, pravedna i ostvariva. Međutim to rješenje, koje je dobar način da se omogući jednakopravnosti i život u različitosti te istovremeno spriječi majorizacija, nije ni ozbiljno razmotreno niti prihvaćeno jer se ne uklapa u planove onih koji bi to trebali provesti. I danas smatram da bi se ovakvim rješenjem mogu stvoriti mehanizmi zaštite jednakopravnosti i multietnicitetata na svim prostorima BiH.

11. Da li je taj prijedlog zvanicno podržala ijedna stranka s hrvatskim predznakom? Ko ga je podržao, ko nije?

Kao što je to na prostorima BiH najčešće slučaj, svatko i iz naše vizije uzima samo ono što se njemu sviđa i to naglašava pa ni stranke s bilo koje strane nisu našu viziju podržale u cijelosti na prikladan način. Međutim, temeljno pitanje jest, je li taj prijedlog u sebi dobar ili nije? Ako takav prijedog jest u sebi dobra a ne želi ga se podržati i to kao cjelinu, onda je pitanje što želimo od ove države BiH?

12. Vi često govorite o Posavini, i o Hrvatima koji se ne mogu vratiti na svoje, a žele, ali političari za to ni ne haju?

Na žalost ta tvrdnja stoji. Nije u pitanju vratiti čovjeka na ruševine, nego je u pitanju održivi povratak. Potrebno je poraditi da se ljudi mogu od svoga rada uzdržavati. Dovoljno je samo pogledati sredstva koja su uložena (osim prošle godine) u održiv povrtatak na tim područjima kako bi se vidjelo, o kolikoj je nepravdi riječ. Kada govorim o nespremnosti da se podupre povratak, ne mislim samo na predstavnike vlasti iz drugih naroda ili na nemali broj međunarodnih predstavnika, nego i na dobar dio hrvatskih predstavnika vlasti i to od vremena ratnih stradanja sve do danas.

13. Dakle, ako se sve ovo o čemu se ranije govorilo uzme u obzir, nije li neobično da se Vi ne oglašavate, jer, uvjerena sam, mnogi bi željeli čuti Vaše misljenje o ovim i drugim gorućim pitanjima?

Nije neobično. Tko želi čuti, tome su poznati moji stavovi. Ne želim se uzaludno oglašavati. Uostalom, Vama je poznato da ni većina medija ne traži stavove iz područja naše odgovornosti, nego nas često guraju na ona područja za koja nismo odgovorni. Neka odgovaraju oni koji imaju madat za to područje. Uostalom, možete li se se sjetiti kada su posljednji put npr. nas četvoricu vjerskih poglavara iz Međureligijskog vijeća pozvali na gostovanje bilo na BHT1 ili FTV? Koliko se sjećam, takvo nešto dogodilo se prije četiri godine. To znači da ljudi koji su u medijima nisu zainteresirani čuti, kako vjerski poglavari razmišljaju na načelima vjere i morala. Zato nije čudno što se ne oglašavam. Ako od mene bude zatraženo, spremna sam govoriti bilo kao vrhbosanski nadbiskup bilo kao član Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Razgovarala: Edina Kamenica
Oslobođenje