Husein ef. Smajić, muftija sarajevski

Ef. Smajić je rođen 1952. u Tešnju. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1972., a potom je iduće godine upisao univerzitet Al-Azharna u Egiptu gdje je 1978. diplomirao. Djelovao je kao imam u Zvorniku i Kiseljaku. Na osnovi zakona o tzv. verbalnom deliktu iz bivšeg SFRJ-a, nekoliko godina je proveo u fočanskom zatvoru. Rješenjem Sabora Islamske zajednice u BiH 1993. postavljen je za sarajevskog muftiju. Titulu i zvanje magistra je stekao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na temu Fehim Spaho, život i djelo. U prostorijama sarajevskog muftijstva razgovarali smo s njim o islamskom pogledu na obitelj u društvu, negativnim tendencijama koje dolaze sa Zapada, ali i o problemima s kojima se susreću današnji bračni parovi.

Poštovani ef. Smajiću, Međureligijsko vijeće u BiH je ovu godinu proglasilo Godinom obitelji. Možete li nam reći što vas je ponukalo na to?

To pitanje je aktualno već dulje vrijeme. Mi koji nismo plaho stari, ali jako dugo pamtimo, znamo kako je BiH u zajedničkoj državi Jugoslaviji prošla kroz jedno teško stanje kada je u pitanju duhovnost svih vjera, mislim i na islam i katoličanstvo i pravoslavlje i judaizam. Kada su došle slobode od 1991. zadesio nas je raspad Jugoslavije i rat. Budući da BiH prolazi kroz tranziciju, to je jedno stanje veoma teško, pogotovu što je i postratno. Također znamo kako je u proteklom ratu i agresiji veliki broj Bošnjakinja bio silovan, a mnogo je i djece rođeno na taj način. Poslije rata je došlo do rastrojstva obitelji, a mnoge su obitelji rastavljene. Žene su otišle s djecom u inozemstvo, a muževi ostali, i na kraju nije došlo do spajanja brakova...

Sve su to određeni elementi koji su utjecali na nas u MRV-u da sve četiri vjerske zajednice 2014. proglase Godinom porodice, tj. obitelji.

Naravno, poslije rata se događaju i mnoge druge nemile situacije kao što su stvaranje izvanbračnih zajednica, povećan alkoholizam... Mi u Islamskoj zajednici moramo pridavati važnost i oblačenju muslimanki. Došlo je i do nenormalnog ponašanja mladih, naravno to je proizvod svih stvari koje sam već spomenuo, davanje sloboda, pod navodnicima, u ovom demokratskom društvu što inzistira EU. Naravno, mi u IZ slobode prihvaćamo, ali ne prihvaćamo ovo razdoblje s izraženim agresivnim ateizmom, koje se ogleda i participiranjem u vlasti onih koji su nekoć bili u Komunističkoj partiji, što se najviše ogleda u problemu vjeronauka u školama. To je samo uvod u problem i pitanje koje ste postavili, i odgovor zašto smo ovu godinu proglasili Godinom obitelji.

Obitelj je, kako se ističe, osnovna jedinica u državi. Kakav je danas njezin položaj u društvu općenito, a posebno u BiH?

S aspekta islama, obitelj je božanski inspirirana i određena institucija. Ona se nije razvijala kroz eventualni ljudski eksperimentalni proces. Ona je uspostavljena kao institucija u načinu života da bi čovjeku omogućila stvaralački rad. Ljudska rasa je produkt te institucije, a nije institucija produkt ljudske rase. Kur'an na tu temu kaže: „O ljudi, budite uvjereni poštovaoci vašeg Gospodara, vašeg Stvoritelja, koji vas je stvorio od jedne osobe, a od nje stvorio ženu, a od toga dvoga stvorio je i rasprostranio mnoge ljude i žene. I budite pažljivi u vašim obavezama prema vašem Stvoritelju u čije ime se vi obraćate jedni drugima, združeni u jednom krilu...“ (Kur'an 4:1).

Na drugom mjestu se kaže da je stvaranje čovjeka i žene i bračnih odnosa sa spokojstvom stvoreno, ljubavi i blagošću. Obitelj je opisana kao znak Božji. Institucija braka i obitelj preporučena je kao smjer Božjeg poslanika. Mi tako prakticiramo i vjerujemo.

Obitelj je dakle inspirirana institucija, jedan društveni dogovor. U BiH tradicija i islam su sačuvani kroz obitelj, barem kada govorimo o proteklih 100 godina od odlaska Austro-Ugarske Monarhije. Zato obitelji darujemo toliko važnosti. Nacionalnost je također sačuvana kroz obitelj, posebno nas muslimana u BiH. Možemo slobodno reći kako se bošnjački identitet i nacionalno opredijeljenje upravo stvorilo kroz obitelji.

Kakva je, dakle, uloga obitelji u islamu?

Kada govorimo o obitelji, ne možemo govoriti odvojeno od vjere. Vjera ustanovljava čvrste temelje obitelji. Muslimanu i muslimanki nije dopušteno da se ženi i udaje za nevjernika. Brak treba biti sklopljen među partnerima koji imaju zajednički pogled u životu i moral koji potpuno djeluje u duhu s Božjim određenjem. Postoji i pravilo da izopačeni muškarci žene izopačene žene, dok se krjeposne žene udaju za krjeposne muškarce i obratno. To je neko pravilo koje prakticiramo i u BiH. Prema tome, bračna zajednica nije jedinstveni oblik seksualnog međuodnosa, nego osnovice vjerske društvene egzistencije. Zabranjen je svaki oblik izvanbračnih seksualnih odnosa, tj. predbračni odnosi.

Muslimanska obitelj se razlikuje u odnosima i dužnostima od drugih. Ona nije samo organizirana obitelj roditelja i djece, nego je šira i okuplja tri ili četiri generacije ispod istog krova.

Koji su problemi jedne prosječne obitelji u Sarajevu na prostoru u kojem djelujete?

Problem muslimanske obitelji u Sarajevu, a i u cijeloj BiH je problem, i katoličke, i pravoslavne, i židovske obitelji. Mi dijelimo isti prostor i iste probleme ove zajednice koja je, kako smo rekli, u tranziciji. U prvom redu da bi se danas osnovala obitelj, potrebno je omogućiti materijalnu egzistenciju.

Kada jedan mladić ili djevojka završi fakultet ili srednju školu, onda poslije toga slijedi zapošljavanje. U gradu i na selu je to malo drukčije riješeno. Ako toga nema – premda se jedan od budućih partnera zaposli – naravno tu je teško osnivati obitelj. To su problemi koje mi vidimo iz medija i iščitavamo u statistikama. To su stvari koje su problematične za sve obitelji u BiH. Materijalna pomoć roditeljima je nešto što je u našoj muslimanskoj tradiciji. Kada roditelji odu u mirovinu, u muslimanskoj praksi je da se pomaže onima koji su ušli u godine i nemaju materijalnu egstienciju. Toga je, nažalost, sve manje u našim obiteljima. U muslimanskom svijetu institucija staračkoga doma nije postojala i dandanas toga nema u nekim muslimanskim zemljama. Što to znači? Briga o starijima je vjerska obveza po naučavanju islama.

Poslije ovoga, što se tiče Sarajeva, dolazi na red neriješeno stambeno pitanje. Ova država i društvo nisu u mogućnosti omogućiti osnovne egzistencijalne stvari koje pripadaju svakom čovjeku.

Također je veliki problem što danas imamo mnoge obitelji gdje djeca prakticiraju islam, a roditelji nisu vjernici. To su neke stvari na koje mi u vjerskim zajednicama moramo računati. Kroz mektebe (pomoćna zgrada uz džamiju gdje se uči praktično i teoretski o islamu, op.a.) koji se nisu ugasili ni za vrijeme komunizma, mi moramo raditi na tomu. Jedna od pozitivnih stvari je uvođenje vjeronauka u škole.

Nastavak čitajte u tiskanom izdanju