Goran Milić, direktor vijesti i programa na Al Jazeeri Balkans

Direktor vijesti i programa na Al Jazeeri Balkans Goran Milić dugogodišnji je novinar, urednik i direktor brojnih medijskih kuća, uključujući TV Beograd, YUTEL, Mrežu, OBN, Hrvatsku televiziju. Vodio je i uređivao više od 1 000 televizijskih dnevnika, kao reporter i TV autor proputovao je cijeli svijet i potpisao više od 120 dokumentarnih i putopisnih emisija. Proglašen je novinarom 2007. u Hrvatskoj, dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva 1992. i nagrade Svetozar Marković u Srbiji 1987. Trenutačno realizira iznimno gledan serijal Alkemija Balkana, kroz koji, putujući cijelom Bosnom i Hercegovinom, prikazuje život bh. građana i brojne pozitivne primjere među njima.

Kakvu ocjenu dajete godini iza nas i kakva su Vam očekivanja kada je riječ o 2014.?

Meni osobno bila je to lijepa i uspješna godina. Ali ne bih ja smio biti mjerilo jer ja tako mislim o svakoj godini koja prođe bez rata. Za mnoge ljude 2013. bila je godina još dubljeg razočaranja, osjećaja nepravde, bešćutnosti ljudi i vladara. Ali u Bosni i Hercegovini, koja je statistički među siromašnijim zemljama Europe, kriza se nekako lakše podnosi jer još postoji solidarnost među ljudima, obitelj se drži skupa i uzajamno ispomaže.

Prošlogodišnja svjetska top vijest je izbor novoga pape Franje. Kako ste ga doživjeli prateći njegovo djelovanje i što očekujte od novog poglavara Katoličke crkve?

Već sam izjavljivao i s najiskrenijim ću uvjerenjem ponoviti da je izbor pape Franje u etičkom smislu nešto najbolje što se dogodilo kršćanima, ali i drugim ljudima u svijetu u nekoliko posljednjih godina. Te njegove geste skromnosti i solidarnosti na osobnom primjeru dale su povoda velikoj debati o vrijednostima života i današnjega svijeta. Hoćemo li biti sebični i zli, ali ćemo to nadomjestiti gizdavošću i rastrošnošću? Hoćemo li zbog pohlepe prestati biti ljudi? Ja pomalo i razumijem svjetonazor pape Franje jer sam puno odlazio u Južnu Ameriku, posebno u Argentinu. Kada je Argentina bila veoma bogata država, s jakom srednjom klasom, sitom djecom i zaštićenim radnicima, Crkva je više zagovarala društvenu stabilnost, red, rad i disciplinu, uvjerena, vjerojatno, da svi imaju priliku solidno živjeti od svojega rada. Nakon desetljeća krize Crkva se okrenula siromašnijim slojevima, svjesna da u današnjoj Argentini većina ljudi nije kriva zbog svojega siromaštva. Ali pravi pastiri ne savjetuju svojem stadu skromnost u haljama od zlatnog konca i s teškim zlatnim križem oko vrata. Niti se na misu dovoze u mercedesima. I papa Franjo, mislim, u to iskreno vjeruje. Zato mi je poseban. Zato će biti važan za povijest. Naravno, ukoliko ga sljedbenici materijalističkog hedonizma ne istračaju i bace u zaborav, što se ne bi prvi put dogodilo.

Zapamtit ćemo niz događaja koji su obilježili 2013. u BiH: popis pučanstva, JMBG prosvjede, povijesni uspjeh bh. reprezentacije, Zlatni medvjed filmu Danisa Tanovića... Koji bh. događaj u 2013. izdvajate i kako ga komentirate?

Popis pučanstva, nažalost, premda još ne znamo službene rezultate. Ali nas je još jednom vratio u tužne devedesete kada život u BiH nije vrijedio ni centa, i kada je nacionalnost nekima značila smrt ili opstanak, a drugima je postala zanimanje.

Najavljujući novi projekt Alkemija Balkana, nedavno ste rekli kako postoji golemi raskorak između političko-medijske percepcije Bosne i Hercegovine i realnog života, dok stranci koji ne poznaju ovu zemlju imaju skeptično ili mahom negativno mišljenje o njoj. Vaš komentar?

Mi smo intervjuirali prolaznike po ulicama Bruxellesa, Londona, Washingtona i drugih svjetskih gradova, većina je čula za Bosnu i Hercegovinu, mnogi su se prisjećali da je bio rat, ali ne više od toga. Mahom su procjenjivali da je to siromašna država, negdje na europskom istoku. Međutim, u razgovoru sa strancima koji nekoliko godina žive u BiH, naučili su ovdašnje jezike i običaje, osjećate dosta optimizma glede budućnosti BiH. Jer oni znaju da ništa u ovoj državi nije savršeno, ne postoji nijedan perfektan proizvod, nijedna savršena usluga, nema hotela, restorana ili servisa koji će vam ponuditi uslugu bez mane. Ali ti stranci znaju da je takva „perfekcija“ u zemljama iz kojih su došli barem pet puta skuplja od posve solidne ponude u BiH. U našem serijalu mi to ovako ilustriramo: naručim janjetinu kod Gojka u Jablanici. Uzmem pola kile. Ravno s ražnja. I to me stoji 10 dolara. A onda moj kolega Ivica Puljić u Washingtonu uzme porciju janjetine od 250 grama i plati je 35 dolara! Njegova je bolje servirana, ljepši mu je ubrus na stolu, beštek se više sjaji, ali platio je triput više za dvostruko manje mesa! Također, ljudi u BiH su skromni, radit će za malu plaću. Ali će za to malo novca biti isplativiji nego li radnik u zapadnoj Europi. Hoću reći, za mjesec dana rada, uz plaću od 400 eura na mjesec, radnik će u BiH napraviti znatno više od radnika u Njemačkoj koji bi radio tjedan dana. A poslodavca u Njemačkoj radnik stoji tjedno koliko u BiH – mjesečno!

Nastavak čitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala:Lidija Pavlović-Grgić
Katolički tjednik