Fra Vjenceslav Tunjo Janjić, župnik župe Sv. Josipa Radnika u Vukovaru

Fra Vjenceslav je Posavljak. Rođen je u, duhovnim zvanjima najplodnijem mjestu Crkve u Hrvata, Vidovicama 26. srpnja 1949. Iz svoje biografije rado će istaknuti „pogrešku u startu“ koja kaže da navedeni nadnevak nije upisan u matice rođenih, nego stoji 28. srpnja – dva dana kasnije – kad je kršten. Osnovnu školu završio je u rodnim Vidovicama i u Orašju. Potom je krenuo putem redovništva. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Samoboru. Nakon godine novicijata i položene mature studij filozofije nastavio je u Rijeci, a teološku fakultetsku naobrazbu stekao u Zagrebu. U Vidovicama je 1975. proslavio svoju mladu misu.
Od 1976. do 1982. službovao je po njemačkim župama, najprije kao kapelan, a nakon položenog župničkog ispita i kao upravitelj župe. U domovinu se vraća 1982., a poglavari ga šalju u vukovarsku župu Sv. Josipa za župnog vikara. Tu službu obnašao je dvije godine. Osim toga, tri godine vršio je službu provincijskog promicatelja duhovnih zvanja sa sjedištem u Samoboru. Godine 1987. biva imenovan župnikom i gvardijanom u župi i samostanu u Cerniku. Tamo ostaje punih 10 godina. Kako sam kaže, bilo mu je to najplodnije razdoblje, ali bile su mu to i najteže godine svećeničkoga života jer je novogradiško područje bilo tijekom Domovinskog rata prva crta obrane. Potom 1997. ponovno odlazi u inozemstvo, u Salzburg, gdje ostaje do 2008. kao dušobrižnik hrvatskih radnika. Od 1. rujna 2008. još jedanput dolazi u Vukovar gdje je imenovan župnikom u župi Sv. Josipa Radnika u Borovu Naselju.
Uz svećeničku službu bavi se i novinarstvom. Od 1990. član je Društva katoličkih novinara Hrvatske. Pored ostalih priznanja koja je dobio za svoj angažman na promicanju i njegovanju hrvatske kulture, spomenimo da je fra Tunju prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman godine 1996. odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Poštovani fra Vjenceslave, Vukovar je ovih dana ponovno u središtu pozornosti hrvatske javnosti. Povod tomu je postavljanje dvojezičnih natpisa na zgrade institucija RH. Vi sve te događaje možete pratiti izbliza. O čemu je zapravo riječ?

U ranu zoru u ponedjeljak, 2. rujna pod okriljem mraka, predstavnici izvršne državne vlasti potajno su postavili kao test, tj. probu, dvije ploče s dvojezičnim natpisima na zgradu Policijske postaje i zgradu Državne uprave. Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara već je unaprijed znao da će se prijetnja hrvatske Vlade: „Zakon se mora poštivati!“, u tom vremenskom razdoblju i dogoditi. Stoga su odmah pozvali članove stožera na brzo djelovanje. Ploče su nasilno, kao što su i postavljene, razbijene. Nije bilo većih nereda između policije i pripadnika stožera osim naguravanja. Kad se gradom proširila vijest o nasilnom postavljanju ploča i brzom djelovanju Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, počeli su se okupljati i drugi građani, kako iz Vukovara, tako i iz susjednih mjesta. Kad su u večernjim satima pripadnici policije priveli petoricu članova stožera u policijsku postaju, prijetila je opasnost da dođe do eskalacije sukoba. Nekoliko stotina građana okupilo se pred zgradom Policijske postaje i malo je nedostajalo da dođe do sukoba.

Kako su svećenici reagirali na ova događanja u Vukovaru?

Vukovarski katolički župnici odigrali su ključnu ulogu da ne dođe do sukoba između policije i prosvjednika. Njihov poziv na mirno okupljanje i molitvu urodio je plodom, te nije došlo do eskalacije nasilja. U noći s ponedjeljka na utorak u jedan sat i trideset minuta jedan je franjevac, s dopuštenjem zapovjednika jakih policijskih snaga koje su čuvale zgradu Policijske uprave u kojoj su privedeni i ispitivani, posjetio neke od uhićenih i razgovarao s njima. Među njima najviše se zadržao u razgovoru sa 74-godišnjim Marijanom Živkovićem koji je u nedavnom ratu izgubio dva sina. Jedan je poginuo kao pilot dovozeći lijekove i sanitetski materijal vukovarskoj bolnici, a drugi je poginuo u borbama oko Vukovara. Njegovo mrtvo tijelo još nije pronađeno. On je razbio prvu ploču i bio je jako uzbuđen tako da mu je duhovna utjeha bila nužno potrebna.

Jesu li se svećenici aktivno uključili u prosvjede ili na neki drugi način dajete svoje viđenje situacije?

Vukovarski svećenici su uz hrvatski narod. U ratu su bili uz svoj narod. Bili su u srpskim kazamatima; prvi su se vratili u razoreni grad i pružali karitativnu pomoć kad je bilo najpotrebnije. Uzgred budi rečeno, i danas je od ukupnoga broja korisnika Caritasa Vukovarskog dekanata, njih 20 % srpske nacionalnosti. Svaki dan smo sa svojim narodom i na prosvjedima. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac je rekao: „Kad ja ne bih poznavao bilo moga naroda, bio bih nitkov!“ I kardinal Bozanić, s 200 svećenika Zagrebačke nadbiskupije, 29. travnja ove godine dao je podršku hrvatskome Gradu na Dunavu. Bili smo, jesmo i bit ćemo uz svoj narod i u dobru i u zlu!

Je li Vukovar grad koji se koristi za dobivanje “političkih poena”?

Istini za volju treba reći da su sadašnji sukobi u hrvatskom Gradu na Dunavu zapravo borba za vlast u gradu. Bivša hadezeovska vlast ozakonila je dvojezičnost, iz politički motiviranih razloga, a sadašnja je želi također odmah primijeniti pod izlikom „Zakon se mora poštivati!“ Sve je zapravo započelo kad je u trećem pokušaju došlo do konstituiranja Gradskoga vijeća, kad je jedan član vladajućeg SDP-a prešao na stranu oporbenog HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera. Postavljanje dvojezičnih natpisa, baš u ovom trenutku, bio je odgovor vladajućih.

Je li Vam poznato kako na sve reagiraju građani srpske nacionalnosti i koji su, prema Vašem mišljenju, prioriteti u Vukovaru?

Ni Srbi ni Hrvati u Vukovaru nisu za to da se problem rješava „preko koljena“. U ovom gradu postoje daleko veći problemi, a to su: nezaposlenost, odlazak mladih, osobito mladih obitelji, sve veći broj raspada brakova... Ceste se presvlače i na zgradama su nove fasade, a novih radnih mjesta nema ni na kapaljku. Vukovaru je trebalo pomoći na drugi način: gradeći tvornice i stvaranjem novih radnih mjesta. Gradska četvrt Borovo Naselje je i nastala tako što je Jan Bata otvorio tvornicu cipela i zaposlio 20 000 radnika. Ljudi nemaju novca pa se ekonomski problemi prelamaju preko nacionalnih. Većina vukovarskih Srba, njih 74 %, prema jednoj anketi, nisu za dvojezičnost, i to baš u ovom trenutku.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik