Fra Jozo Marinčić, definitor i ekonom Provincije Bosne Srebrene

Franjevci u Bosni uživaju veliko poštovanje i ugled

Sarajevo, sri, 09. ruj. 2015.

Premda se, kako vidimo iz svakodnevice, povijest može tumačiti na različite načine, činjenica je da se uz pojam Bosne blisko veže i Franjevački red. Višestoljetna prisutnost redovnika koji se nadahnjuju na karizmi sv. Franje Asiškog upućuje na umijeće su-življenja kojeg su bosanski ujaci životno „iskovali“ u ovoj zemlji. Kako danas diše Bosna Srebrena i s kojim se izazovima poglavito susreće, pitali smo fra Josu Marinčića, definitora i ekonoma ove provincije.

Fra Jozo je rođen 1959. u župi Bučići, općina Novi Travnik, u srcu Srednje Bosne. Studij teologije završio je u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika 1987. Vremenom je obavljao različite službe, a trenutno je gvardijan u samostanu sv. Križa u sarajevskom naselju Kovačići te definitor i ekonom Provincije Bosne Srebrene.

Poštovani fra Jozo, prisutnost franjevaca u Bosni moguće je pratiti još od kraja 13. st. Što je, prema Vašem mišljenju, nit koja je tako sjedinila fratra i ovu zemlju?

Prošlo je više od sedam stoljeća otkako su prvi franjevci stigli u Bosnu. Za početak njihova djelovanja uzima se godina 1291. kada su po nalogu pape Nikole IV. u Bosnu stigla dvojica franjevaca „vična jeziku dotične zemlje“. Institucionalno djeluju od 1339. kada je osnovana Bosanska vikarija / kasnije Bosna Srebrena. Jedina je to ustanova na prostoru BiH koja je opstala od srednjega vijeka do danas. Ta činjenica svjedoči o dubokoj usidrenosti franjevaca na ovom prostoru i čvrstoj povezanosti s katoličkim pukom. Niti jedna vlast, pa i ona koja ih nije prijateljski gledala, štoviše progonila, nije uspjela prekinuti nit njihove prisutnosti u ovoj zemlji. Franjevci su stoljećima stjecali iskustvo življenja i u najtežim povijesnim okolnostima i na tome gradili tradiciju suživota s drugim i drugačijim, napose u vrijeme četiriju stoljeća turske vlasti (1463. - 1878.). Tu navezanost na tlo i povjereni im puk potvrđuje i izlazak fra Anđela Zvizdovića pred sultana-osvajača 1463. na polju Milodražu, od kojega je dobio Ahdnamu – dokument koji je pripomogao da franjevci i katolici ostanu u Bosni. Sve vrijeme turske vladavine franjevci djeluju kao duhovnici, prosvjetitelji, učitelji, pisci, liječnici, zastupnici katolika pred vlastima… Usprkos tim hirovitim vremenima, franjevci se javljaju kao pioniri na mnogim područjima djelovanja izgrađujući duhovne i kulturne krajolike Bosne. Oni su utemeljitelji književnosti u BiH, prvi su tiskali knjigu na narodnom jeziku (1611.), prvi postavili temelje historijske znanosti (18. st.), objavili prvu medicinsku knjigu (1795.), dali prvog diplomiranog liječnika (1807.), otvorili prvu pučku školu (1823.) i pokrenuli prvi časopis Bosanski prijatelj (1850). Spomenimo još i pionirske ideje o osnivanju muzeja, književnog društva i tiskare, Jukićevo pokretanje analfabetskih tečajeva, pisanje školskih udžbenika i, konačno, ne možemo zaobići osobit doprinos njihova spisateljstva standardizaciji hrvatskoga književnog jezika.

Plodovi su to njihova stečenog umijeća življenja u zlokobnim vremenima. To se povijesno iskustvo odrazilo uostalom i u naše doba. Tražeći pogodan modus vivendi, franjevci su započeli dijalog s predstavnicima komunističke vlasti, štoviše u njezinoj najtvrđoj totalitarnoj fazi 1950-ih godina, a ispravnost toga puta potvrdio je nešto kasnije i Vatikan dijaloškim otvaranjem prema istoku i potpisivanjem Protokola s Jugoslavijom (1966.). Također, antiratno zauzimanje franjevaca (1992. - '95.), duhovna i humanitarna aktivnost za vrijeme rata, te jasan stav za očuvanje cjelovite i neovisne Bosne i Hercegovine, jesu činjenice na koje Bosna Srebrena može biti ponosna.

Tijekom ove sedamstoljetne povijesti koja je, s pravom se može kazati, bila turbulentna, franjevci su iznalazili načina (su)živjeti u različitim okolnostima. U čemu je, pojednostavljeno rečeno, tajna?

Franjevci su tijekom svoje višestoljetne nazočnosti, napose u vremenu turske vlasti, izgradili i usavršili svoje umijeće življenja i preživljavanja usprkos povremenim progonima i razaranjima i uopće drugorazrednom položaju katolika unutar osmanske države. I u tim olovnim vremenima razvijali su smisao i opravdanje opstanka s pukom i očuvanja katoličke vjere. Budući da su bili najobrazovaniji dio pučanstva, znali su to iskoristiti za balansiran odnos s vlastima i duhovnu izgradnju katolika, čime su dali i nemjerljive doprinose bosanskohercegovačkoj kulturnoj povijesti. Iako su se školovali na kršćanskom Zapadu, uvijek su se vraćali u nesigurnost svoga zavičaja, na svoja ognjišta, među vjernike, u svoju Bosnu Srebrenu. Donosili su sa sobom najbolje knjige svoga vremena, sakralna umjetnička djela, liturgijske predmete, nove ideje, i time obogaćivali i usavršavali svoju navjestiteljsku zadaću.

Za koju godinu, točnije 2017., Franjevačka provincija Bosna Srebrena proslavit će 500 godina svoga formalnopravnoga postojanja – s obzirom da je 1517. od vikarije uzdignuta u rang provincije. Koje biste posebno svijetle točke mogli izdvojiti iz ovoga polutisućljetnoga života?

Bosanski franjevci formalnopravno djeluju ne od 1517. nego od 1339., i to pod imenom Bosanska Vikarija, a ne provincija jer je papa Nikola IV. 1288. zabranio osnivanje novih provincija unutar Reda. Nakon osmanskog osvajanja Bosne Bosanska Vikarija se dijeli 1514. na Bosnu Hrvatsku, na slobodnom području, i Bosnu Srebrenu, pod osmanskom vlašću. Nazvana je po samostanu u Srebrenici. Obje su vikarije uzdignute na rang provincija 1517. Ta godina ne znači novi početak Bosne Srebrene osim formalnog uzdignuća i promjene imena, pa i nema razloga za posebno obilježavanje.

Ako usporedimo ostale provincije unutar Franjevačkoga reda, što možemo kazati o Bosni Srebrenoj? Na kojim se granama ona nalazi danas na tom stablu Reda sv. Franje?

Franjevački je red raširen po cijelom svijetu, na svih pet kontinenata, razdijeljen u više ogranaka: opservanti, kapucini, konventualci i samostanski red trećoredaca, s ukupno oko 30 000 članova. Opservanti, Red manje braće, kojima pripadaju bosanski franjevci, danas ima više od 13 000 članova u više od 100 provincija i kustodija. U najvećem dijelu provincija manjak je pomlatka, a prosječna je starosna dob sve viša, napose u zapadnoj Europi. To je plod suvremenih sekularnih gibanja od čega nisu izuzeti ni bosanski franjevci. Bosna Srebrena broji danas više od 300 franjevaca koji djeluju u bosanskoj pastvi, inozemstvu i afričkim misijama. Razmjerno broju bosanskih katolika, po brojnosti i životnoj dobi svojih članova, Bosna Srebrena je u vrhu najvitalnijih zajednica u Redu.

Bosna Srebrena svoj patron proslavlja na blagdan Uzvišenja sv. Križa 14. rujna. Zašto sv. Križ?

Križ je najrašireniji i najizrazitiji simbol kršćanstva. Znak je Kristove smrti i istodobno znak čovjekova spasenja. Križ je put i dokaz da ljubav može dovesti do apsurda onoga tko ljubi, ali ne do uništenja. Križ simbolizira i povijesni put Bosne Srebrene koji je uistinu bio križni put kroz patnju, nedaće i tamu, ali se u povijesnom hodu uvijek ukazivala svjetlost Kristova križa, znaka spasenja.

Nije tajna da je tijekom vremena bilo različitih razmimoilaženja između franjevaca i biskupa, odnosno biskupijskoga klera. Ne vraćajući se u prošlost, što je, prema Vašem mišljenju, nužno činiti da se „zajednička kola guraju u zajedničkom pravcu“?

Kao što i sami znate, razmimoilaženja su počela uvođenjem redovite crkvene hijerarhije na čelu s biskupom Josipom Stadlerom s kojim mi bosanski franjevci nemamo lijepa iskustva. Zajednička kola se, kako rekoste, mogu gurati u zajedničkom pravcu samo ako se jedni prema drugima budemo odnosili s povjerenjem i na ravnopravnoj osnovi, jer Bosna Srebrena ima svoju iznimno bogatu povijest, memoriju i samosvijest koja neprekinuto traje više od sedam stoljeća. Naše institucije poput Franjevačke teologije, Kruha sv. Ante, Franjevačke mladeži, Trećeg svjetovnog reda i druge ne treba tumačiti kao neke paralelizme biskupskim institucijama, niti bi itko trebao imati strah od njih i gledati na njih kao na neku konkurenciju budući da mi po crkvenom zakoniku imamo potpuno pravo na osnivanje takvih institucija. Dakle, što više bude uzajamnog poštovanja i povjerenja jednih prema drugima, to lakše „kola mogu ići u zajedničkom pravcu“. A ne treba previše tragično shvaćati ni mogućnost da kola krenu različitim pravcima do istoga cilja.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik

Najave

Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.

Humanitarni koncert „Imaj srce…“ za školovanje djece i mladih u Stadlerovom dječjem Egiptu u Sarajevu i djece iz obitelji kojima je potrebna pomoć i podrška

uto, 18. stu. 2025.

Vijesti

Ljubljana, uto, 18. stu. 2025.

Čestitka nadbiskupa Vukšića novoimenovanim zagrebačkim pomoćnim biskupima

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić, predsjednik BK BiH, uputio je u ponedjeljak 17. studenoga čestitku novoimenovanim zagrebačkim pomoćnim biskupima Marku Kovaču i Vladi Razumu

Zagreb/Sarajevo, uto, 18. stu. 2025.

Vrtić „Cvjetnjak“ sestara Služavki iz Zagreba održao svoje odgojiteljsko vijeće u Sarajevu

Na poziv s. Monike Maslać, ravnateljice dječjeg vrtića „Cvjetnjak“ sa središtem u Zagrebu i podružnicama u Samoboru i Vinkovcima, odgojiteljice i stručni tim održali su od 14. do 16. studenog odgojiteljsko vijeće u Sarajevu

Vatikan, uto, 18. stu. 2025.

Papa zaposlenicima u nuncijaturama: Donosite nadu tamo gdje nema mira

Sveti Otac susreo se sa zaposlenicima papinskih predstavništava povodom njihovog Jubileja te im zahvalio na njihovom dragocjenom i napornom radu u pastoralnoj skrbi Crkve, posebice u teškim i nestabilnim područjima

Zagreb, pon, 17. stu. 2025.

Govor mons. Vlade Razuma prilikom imenovanja za pomoćnog biskupa zagrebačkog

Prenosimo u cijelosti govor mons. Vlade Razuma prilikom imenovanja za pomoćnog biskupa zagrebačkog 17. studenoga na u dvorani „Aula Magna“ Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Intervju

Zagreb, pet, 15. kol. 2025.

Mons. Tomo Vukšić: Treba dobro paziti da se u pučku pobožnost ne uvuče sadržaj koji ne bi bio spojiv s kršćanskom vjerom

''Jedna je od najjačih ljudskih želja da se ne umre, da se ne doživi kraj, da umiranje nije prelazak u ništavilo, da poslije ovoga načina života nema ništa drugo. Jednostavno rečeno, normalan čovjek želi živjeti. Zauvijek živjeti.''

Žepče, pet, 11. srp. 2025.

Gimnazija KŠC-a „Don Bosco“ Žepče: 100% uspjeh učenika na državnoj maturi u RH

U kronikama Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ u Žepču ostat će zapisana činjenica da su na kraju školske godine 2024./2025. svi učenici Gimnazije koji su polagali državnu maturu u Republici Hrvatskoj to uspješno učinili

Zagreb, pon, 14. tra. 2025.

Intervju kardinala Bozanića za HKR povodom izdavanja zbirke propovijedi o Alojziju Stepincu

Zagreb, sub, 22. ožu. 2025.

Biskup Majić za HKR: Ne možemo imati što i razvijene biskupije, ali ima prostora za djelovanje

Uoči Nedjelje solidarnosti i Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH – od 23. do 30. ožujka 2025. godine – banjolučki biskup Željko Majić gostovao je u emisiji „Sutra je dan Gospodnji“ HKR-a

Vatikan, sub, 15. ožu. 2025.

Razgovor s kardinalom Grechom o Crkvenoj skupštini 2028.

Razgovor s kardinalom Grechom objavljen je u izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 15. ožujka. Cjelovit prijevod koji nam donosi Informativna katolička agencija prenosimo u cijelosti.

Alep, pon, 10. ožu. 2025.

Biskup Hanna Jallouf o trenutnom stanju u Siriji

Što se događa u Siriji? Guraju li oružani sukobi posljednjih dana zemlju natrag u građanski rat? Iznevjerava li novi režim svoja obećanja nacionalnog ujedinjenja i tolerancije prema manjinama? To su pitanja na koja je odgovarao biskup Hanna Jallouf

Mostar, čet, 06. ožu. 2025.

Proslavljena druga godišnjica Zbora liječnika „Rafael“

Zbor liječnika „Rafael“, jedinstveni takav u Bosni i Hercegovini, 6. ožujka proslavlja svoju drugu godišnjicu djelovanja. Tom prigodom razgovarali smo s maestrom don Draganom Filipovićem, voditeljem i suosnivačem Zbora

Vatikan, sri, 05. ožu. 2025.

Nadbiskup Parra: Molitve ljudi su utjeha za Papu

Zamjenik za opće poslove Državnog tajništva Svete Stolice Nadbiskup Edgar Peña Parra dao je intervju 5. ožujka o viđenju Crkve i zdravstvenom stanju pape Franje za Dnevnik Talijanske biskupske konferencije (CEI) „Avvenire“

Rubrike

Foto galerija

Pokopan fra Ivan Marić, svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene

14. studenoga 2025.

FOTO: Bugojno: Susret provincijske predstojnice s kućnim predstojnicama ŠSF Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina

10. studenoga 2025.

Fra Jozo Marinčić, definitor i ekonom Provincije Bosne Srebrene

Franjevci u Bosni uživaju veliko poštovanje i ugled

Kalendar katoličkih slavlja za medijsko praćenje u Bosni i Hercegovini u 2025. godini

Slavonski Brod: Predstavljanje dviju knjiga o sl. B. Josipu Stadleru

Dan crkvene glazbe Mostarsko-duvanjske biskupije

Mostar: Humanitarna večer duhovne glazbe fra Marina Karačića