Fra Jozo Čirko, dominikanac

U svijetu marginaliziranih stekao sam dobru životu školu


Sarajevo,  uto, 09. kol. 2011.

Dominikanski red uvijek se isticao po širenju marijanskih pobožnosti. Stoga su novinari Katoličkog tjednika prigodom svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije razgovarali s dominikancem fra Jozom Čirkom, prema mišljenju mnogih, pomalo neuobičajenim redovnikom.

Fra Jozo Čirko, dominikanac

Fra Jozo Čirko rođen je 1973. u Rašeljkama, a 1995. ušao je u dominikanski novicijat. Nakon što je diplomirao, odlazi u Madrid studirati španjolski jezik i pastoralno raditi s ovisnicima, alkoholičarima i prostitutkama. Za svećenika je zaređen 2000. i od tada u Splitu radi najviše s mladima, vodi VIS Dominik i nastavlja brinuti o beskućnicima i ovisnicima.

Poštovani fra Jozo, možete li nam na početku reći nešto više o povezanosti marijanskih pobožnosti i dominikanskog reda?

Mogu reći da je u temeljima dominikanskog reda pobožnost prema Gospi. Sv. Dominik je rado molio krunicu te cijeli Red stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije i u našim starim molitvenicima često piše da su dominikanci „Marijin Red“. 
Čak neki povjesničari smatraju da je sv. Dominik izumio molitvu krunice. Naime, pobožna predaja govori da se Gospa ukazala sv. Dominiku i dajući mu krunicu rekla: „Ovu ćeš pobožnost svojim propovijedanjem proširiti među kršćanski puk, jer ona je meni i mom Sinu najmilija“. Dominikanci su učinili najviše u širenju krunice, propovijedali o njoj, pisali o njoj, osnivali bratovštine kruničara… Dominikanac Alberto de Castello je podijelio krunicu u 15 otajstava, a Alain de la Roche je dao naziv ružarij ili krunica. I danas svaka naša provincija imenuje jednog brata kao promotora za širenje pobožnosti moljenja krunice i u svim našim crkva se moli krunica svaki dan s narodom.
 
Dominikanci danas nastoje da se župna crkva Kraljice sv. Krunice u Zagrebu proglasi svetištem sv. Krunice. Znate li dokle se došlo s tim projektom?
 
Kada je se počela graditi crkva Kraljice sv. Krunice i praviti projekti za gradnju, nosila je naziv „svetište Kraljice sv. Krunice“. Do danas još službeno nije svetište, ali mi intenzivno radimo na tome da postane svetište i na taj način postanemo još bolji promicatelji krunice.   
 
U svojoj svakodnevnoj praksi često se susrećete s narkomanima, beskućnicima i svima onima koji su na margini društva. Možete li nam reći nešto više o tome zašto ste se posebno posvetili tom obliku pastorala?
 
Već kao student počeo sam se baviti problemom ovisnosti, posebice o drogama. Tako sam pisao i diplomski rad o toj temi. U to vrijeme mi je provincijal ponudio da idem raditi i studirati u naš samostan u Madridu koji smo pretvorili u prihvat za beskućnike. U tom prihvatu sam živio gotovo godinu dana, studirao i radio s beskućnicima. Ukazala mi se prilika da radim i u „komunama“ za liječenje ovisnika o drogama. Naravno da se u tom svijetu gotovo svi alkoholiziraju, ima puno prostitucije…. Ušao sam u svijet marginaliziranih i uživao sam u tom poslu da im pomognem. Često kažem da sam tu naučio dobru životu školu. Kad sam se vratio u Split, nastavio sam raditi s marginaliziranim osobama.
 
U emisiji Ne zaboravi stihove pjevali ste u svrhu skupljanja novca upravo za te slojeve društva. Odakle takva odluka i kakvi su odjeci bili nakon emisije?
 
Organizatorima je bilo zanimljivo dovesti jednog svećenika u emisiju. Kocka je pala na mene. Imao sam veliku tremu i odbio sam dva puta. Ali sam treći poziv prihvatio, a presudilo je to što su mi rekli da s tim novcem mogu pomoći nekome kome je potrebno. I to me potaklo da prihvatim poziv. Iskreno, bilo me strah da se ne osramotim. Imao sam podršku od subraće i prijatelja. Odjeci? Svi su mi rekli da je emisija bila zanimljiva, a i nešto novca sam osvojio. Čak sam u jednom intervjuu voditelja te emisije pročitao da mu je ta emisija bila najzanimljivija. 
 
Mnogi za Vas kažu kako ste više nego običan redovnik, kojega se često i ne vidi u habitu. Možete li malo to prokomentirati?
 
Pa ne bih rekao da sam drugačiji od drugih. Čini mi se da me ljudi, pogotovo mladi, doživljavaju da sam im blizak u smislu da mi se mogu povjeriti i sa mnom otvoreno razgovarati. Često dolaze na razgovore i na ispovijedi. Habit ne nosim po gradu, ali kad idem u misije i kad imamo liturgiju, rado ga nosim. Inače, nosim robu kakvu nosim cijeli život. Svi imamo nekakav svoj stil u kojem se ugodno osjećamo, pa tako i ja. Robu koju imam, najviše dobijem od drugih. Rijetko kad kupujem, a i tlaka mi je hodati po trgovinama.
 
Koliko svoju svakodnevnicu povezujete sa štovanjem BDM i njezinim zagovorom?
 
Svaki dan nastojim izmoliti bar krunicu. U mojoj se obitelji svaki dan moli krunica i to mi je jednostavno usađeno u glavi i srcu.
 
U posljednje vrijeme često Vas novinari napadaju zbog izjava vezanih za gay-pride u Splitu te riječi podrške upućene hrvatskim generalima koji su u Haagu. Kako gledate na to?
 
Kad god netko nešto kaže ili napiše, prvo pogledam tko je pisao, pa tako i sada. Što se tiče gay-pride jedan dio novinara me napada jer tako moraju pisati zbog plaće, jedan dio što sam svećenik (a njima je bitno napasti svećenika, jer su djeca komunista ili agnostici), a jedan dio me napada jer su oni homoseksualci. U Hrvatskoj je veliki dio novinara homoseksualci, pa na taj način sebe štite. Neću ništa novo reći ako kažem da je homoseksualni lobi jedan od četiri najjača lobija u svijetu. A ovaj pride u Splitu je demonstracija te moći.
A što se tiče podrške generalima, mislim da nisam napravio ništa više od drugih ljudi koji su zahvalni ljudima koji su bili spremni dati svoj život za domovinu, pa i za te koji ih pljuju. U Hrvatskoj još ima onih kojima nije drago što konačno imamo svoju domovinu Hrvatsku, pa tako liječe svoje frustracije.
Dok god me napadaju ti novinari i političari, to mi je samo znak da sam na dobrom putu. Jao meni kad me počnu hvaliti, onda ću se zamisliti.
 
Gledate li na sebe kao na redovnika koji ide korak dalje od „uobičajenog“ shvaćanja redovništva ili pak drukčije?
 
Zaista ne gledam. U Dominikanski redu svatko se odluči za svoje polje djelovanja. Ja sam se odlučio za ovo i sretan sam. U našem vrtu ima svakakvog povrća.
 
Na kraju, koliko zagovor BDM znači u Vašem osobnom životu i svakodnevnici?
 
Imam prekrasnih iskustava u životu kad sam molio pred Gospinim likom i te molitve su mi bile uslišane. Prekrasan osjećaj mi je samo sjesti i gledati Gospine slike i u dvije riječi joj povjerit svoj život.

 


Razgovarala: Bojana Đukić
Katolički tjednik


Nakon gotovo četiri mjeseca stigla oprema za školu koju sestre franjevke grade u Ugandi

Rwentobo (Uganda),  uto, 18. stu. 2025.

Nakon gotovo četiri mjeseca stigla oprema za školu koju sestre franjevke grade u Ugandi

Izgradnja Osnovne škole „Sv. Klara“ u Rwentobu donosi mnogo radosti, ali i niz praktičnih izazova – ističu sestre. U prikupljanju teško nabavljive opreme pomogli su brojni ljudi čija se dobrota pretočila u darove koji su potom krenuli na put dug 113 dana

Tolisa: Završen tečaj znakovnog jezika u organizaciji Ansambla Raščica i Muzeja “Vrata Bosne”

Tolisa,  uto, 18. stu. 2025.

Tolisa: Završen tečaj znakovnog jezika u organizaciji Ansambla Raščica i Muzeja “Vrata Bosne”

Tečaj je održan pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva civilnih poslova, a pohađalo ga je 17 polaznika različitih dobnih skupina i profesija

​​​​​​​Preminuo otac fra Ivana Tučića, svećenika franjevca Bosne Srebrene

Jaklići/Rama-Šćit,  uto, 18. stu. 2025.

​​​​​​​Preminuo otac fra Ivana Tučića, svećenika franjevca Bosne Srebrene

Sprovod pokojnog Joze bit će u srijedu 19. studenog 2025. u 14 sati na groblju u selu Jaklići, župa Rama-Šćit

Papa Lav XIV. planira široka izuzeća od dosadašnjih ograničenja za slavljenje tradicionalne latinske mise

Milano/London,  uto, 18. stu. 2025.

Papa Lav XIV. planira široka izuzeća od dosadašnjih ograničenja za slavljenje tradicionalne latinske mise

Potez s dalekosežnim implikacijama: Unatoč postojećim pravilima papa Lav XIV. očito namjerava dopustiti izuzeća za slavljenje tradicionalne latinske mise. Promatrači očekuju da će se ta izuzeća proširiti diljem svijeta