Fra Ivan Bradarić, urednik katoličkog mjesečnika Veritas

Poštovani, obilježavate 50 godina časopisa Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga. Ako se osvrnete malo unatrag, što biste izdvojili kao najvažnije što je postignuto u tom razdoblju?

Ako govorimo o samim počecima časopisa, onda je to sigurno činjenica da smo se izborili za svoje mjesto i svoj glas – mislim ponajprije na katoličke medije u Hrvatskoj, da možemo slobodno naviještati Riječ Božju putem tiskane riječi, a znamo da je ova djelatnost u predratnom vremenu bila vrlo razvijena. Na taj način smo probili led nesigurnosti i zabrana koji je vladao u vrijeme komunizma te vratili vjernicima dostojanstvo i vjeru da se može i onda kada se sve pričinja nemogućim. Rađanje našega časopisa se poklapa s početkom II. vatikanskog koncila. Jasno je da smo nastojali pratiti ono što je Koncil navijestio, a Crkva slijedećih desetljeća provodila, ali smo pratili i društvene promjene, osobito one koje su Hrvatsku vodile do neovisnosti.

Prvi broj Veritasa svjetlo dana ugledao je o Uskrsu 1962. Kako ste uspjeli pokrenuti jedan katolički časopis u komunističkom vremenu i održati ga do danas?

Pokojni fra Ivon Ćuk, našoj javnosti poznatiji kao Yves Ivonides, pokretač i prvi urednik Glasnika sv. Antuna Padovanskoga jasno je to napisao u malom uvodniku prvoga broja: „S mnogo volje pokrećemo list, koji nosi ime Božjeg i našeg miljenika. Poradi čega? Da doprinesemo svoj obol Božjoj slavi, časti sveca i duhovnoj potrebi naših vjernika. Antun je prolazio svijetom, propovijedajući djela Gospodnja. Donosio je mir, utjehu, dobrotu, savjest i radost. To i samo to želimo preko ovoga lista činiti i mi, njegova subraća...!“ U početku je to bila dobra i jaka volja, upornost i ljubav koji su ostali glavni pokretači sve do danas. Bilo je raznih prepreka: cenzura, kritika unutar Crkve pa sve do zabrana, nestašica novca..., ali se sve uspijevalo nadvladati.

Iako imate mnoštvo različitih i zanimljivih rubrika i članaka, koji je ipak profil Vaših čitatelja? Kome je Veritas prvotno namijenjen?

Naziv časopisa Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, koji je u siječnju 1968. zbog zabrane izlaženja morao promijeniti naziv u Veritas (Glasnik sv. Antuna Padovanskoga) danas ima službeni naziv Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga. Svakako, svih ovih pedeset godina časopis izlazi s podnaslovom duhovnim pokroviteljstvom sv. Antuna Padovanskoga. No, nije ovaj časopis isključivo glasnik sv. Antuna, njegove duhovnosti i pobožnosti prema ovome svecu – iako je to jedan njegov razumljiv naglasak. Naš je časopis revija koja nudi puno širi izbor tema i zanima se za sva ona područja koja današnjem vjerniku, našem čitatelju, mogu pomoći da lakše i bolje živi svoju vjeru. Časopis je namijenjen svim uzrastima, ali pouzdano znamo da ga najbolje prihvaća tzv. srednja dob.

Koja Vam je „nit vodilja“ po kojoj se nastojite na neki način „ravnati“ kada govorimo o uređenju novine?

Svjesni smo da današnji čovjek, pa i naši vjernici, zbog ritma i brzine života, ali i obilja izvora informacija, nisu skloni puno čitati. Barem ne u časopisima, revijama i novinama. Živimo u vremenu slika, brzih informacija i agencijskih vijesti. Danas skoro svaki čovjek sa sobom neprekidno nosi mobitel koji je najbrži izvor da se dođe do informacije. Čovjek današnjice želi znati sada, ovoga trenutka, i zanima ga samo: što se dogodilo. A onda, ako ima vremena proučava i sadržaj vijesti. Ne želim reći da je to forma koju i mi nasljedujemo, ali primjećujemo i nastojimo razumjeti ovaj fenomen. Zato, nastojimo da teme budu aktualne i zanimljive; da ono što pišemo vjernika informira, ali i oduševi i podigne. Osnovna uloga časopisa je odgoj u vjeri.

Koliku i kakvu ulogu Veritas ima u redovničkom poslanju Vašeg Reda?

Naš Red je već od davnine prepoznao ulogu i važnost medija u naviještanju Božje riječi. Podsjećam da je još pod kraj devetnaestoga stoljeća u Padovi pri samostanu i bazilici sv. Antuna, gdje oduvijek djeluju franjevci konventualci, započeo izlaziti naš talijanski prethodnik (Messaggero di Sant'Antonio), koji se kasnije razgranao i izvan Italije te se danas tiska na desetak jezika i distribuira u šezdesetak zemalja svijeta. Osim ovoga primjera, svakako je vrijedno spomena i djelo koje je između dva svjetska rata organizirao i vodio poljski svećenik, naš subrat, sv. Maksimilijan Kolbe. Njegova vizija je išla ispred vremena u kojemu je živio. Do danas ostaje nerazumljivo kako je uspijevao ostvariti milijunske naklade mjesečnika, tjednika te jedno vrijeme i katoličkoga dnevnika. Tu su bili još i časopisi za mlade i djecu, radiopostaja i brojna izdanja knjiga i drugih tiskovina. Samostan Niepokalanow, u blizini Varšave, pred početak Drugoga svjetskog rata imao je skoro osamsto fratara, od kojih je jedan golem dio bio u službi medija, a ostali su se spremali za misije. Zatim, jedan broj fratara je prolazio tečaj za skoro otvorenje televizije, a jedan dio je išao u školu za pilote, jer je svetac želio imati vlastiti aerodrom za brži transport tiskovina. Rekao bih da su ovo snažni primjeri djelovanja u medijima, ne samo u našem franjevačkom Redu nego u cijeloj Crkvi.

Imate li „povratnu informaciju“ kako drugi (vjernici laici, klerici, časne sestre itd...) doživljavaju ovaj mjesečnik?

Dobronamjerne kritike prijatelja, ali i ljudi iz Crkve i brojnih čitatelja koji nam se javljaju, rado primam. One su uvijek poticaj za bolje i kvalitetnije djelovanje. Uostalom, časopis je namijenjen drugima, a ne meni. Naravno da mi je drago čuti pohvale u smislu da je časopis po mjeri današnjega vjernika.

Digitalno doba pred mnoge je postavilo različite izazove. Kako se s njima nosi Vaš mjesečnik?

U prvome broju iz 1999. godine prvi put se u Veritasovu impresumu pojavljuje e-mail adresa, a zatim se, iste godine, na internetu pojavljuju prve stranice časopisa. To je, za naše uvjete, relativno brzo. Sve je to s vremenom išlo naprijed, usavršavalo se i dobivalo nove oblike i sadržaje. Smatram da današnji, makar izrazito bogat sadržaj naše stranice na internetu (veritas.hr) nije niti približno ispunio mogućnosti ovoga medija. Potrebe prisutnosti na internetu su goleme. Mogućnosti interneta su neiscrpne. Barem tako se čini. Želja mi je u skoroj budućnosti poraditi malo više na tome, da budemo više prisutni na internetu. Ovdje bih posebno rado volio čuti mišljenja, želje i preporuke vjernika i čitatelja.

Ako pogledate prošlost i sadašnjost Veritasa, što iz ove perspektive možete reći, kakvi Vas izazovi i zadaće čekaju u budućnosti?

Trebat će svakako više poraditi na aktualnosti tema. Prepričavati priče iz prošlosti, pisati duhovne eseje, «reciklirati» neke stare teme, postaje pomalo dosadno i nezanimljivo. S druge strane, nikako ne bismo smjeli dopustiti da nas uguše svjetovni mediji ili izazovu da skrenemo na krivi put senzacionalizma, informacije pod svaku cijenu, relativizma, osjećaja konkurentnosti ili neke druge moderne napasti.

Nova evangelizacija, o kojoj se sve više govori, izazov je napose i nama koji radimo u medijima. Čini se da se od nas i očekuje da dadnemo doprinos promicanju istine i evanđeoskih vrijednosti putem medija kojim se služimo.

Na kraju, što je prema Vašem mišljenju potrebno kako bi danas Crkva aktivno mogla sudjelovati u evangelizaciji, napose putem medija, posebno časopisa? Kakav sadržaj mora ponuditi svijetu?    

Pohvalno je da imamo dosta tiskovnih medija. I na internetu je situacija sve bolja. Zatim, imamo nekoliko radiopostaja, od kojih su neke na visokoj profesionalnoj i programskoj razini. No, žalosna je činjenica da Hrvati još uvijek nemaju katoličku televiziju. Televizija je najpotpuniji i najprihvatljiviji medij koji snažno utječe na čovjeka. Jednako tako me žalosti činjenica da dnevnopolitičke događaje i komentare naši vjernici moraju čitati iz pera novinara i analitičara koji vrlo često nisu skloni Crkvi. Dakle, televizija, internet i dnevne novine – to bi morao biti prioritet našega nastojanja ukoliko želimo biti ukorak s vremenom. Bez ovoga, bojim se da smo već u malom zaostatku. Drugo, moramo prestati improvizirati i površno pristupati medijima. Ovdje svoje mjesto moraju naći visokoškolovani vjernici laici, koji će nam reći kako se što radi, a mi u Crkvi moramo znati što želimo prenijeti vjernicima putem medija.

Razgovarala: Bojana Đukić
Katolički tjednik