Podmilačje, Sri, 28. Lip. 2023.
Na svetkovinu Rođenja Sv. Ivana Krstitelja desetci tisuća ljudi pohrle ovome svetcu u jedno od najstarijih hodočasničkih i zavjetničkih mjesta u BiH - Podmilačje. Stoga smo, uoči Sv. Ive, o ovom prošteništu, njegovu značaju i odanosti vjernika razgovarali s njegovim čuvarem i župnikom fra Filipom Karadžom.
Razgovarala: Josipa Miler
Fra Filip je rođen 10. listopada 1968. u Bulićima, župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Jajce. Osnovnu školu pohađao je u rodnom kraju, a srednju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom gdje je i maturirao 1987. Iste godine stupio je u novicijat i upisao se na Franjevačku teologiju u Sarajevu, ali je zbog ratnih zbivanja diplomirao na zagrebačkom KBF-u. Za svećenika je zaređen na Petrovdan 1994. u ratnom Sarajevu. Nakon toga poslan je na studij političkih znanosti i sociologije i pedagoški smjer geografije i pedagogije na Sveučilištu Gerhard Mercator u Duisburgu gdje je djelovao i pastoralno.
Predavao je geografiju i vjeronauk u visočkoj Gimnaziji, bio je prvi predsjednik Udruge za prevenciju ovisnosti Narko-ne, vodio je Udrugu za promicanje međureligijskog dijaloga Most u Tuzli, a istodobno i pastoralne aktivnosti kao župni vikar ili župnik u Šikari, Svilaju, Beogradu, Boki Kotorskoj te od 2016. u Podmilačju gdje, uz redoviti pastoral, vodi brigu o radovima na novoj crkvi i župnoj kući.
Poštovani, jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini, mjesto molitvi i uslišanja je ono Sv. Ive u Podmilačju. Po čemu je ovo proštenište posebno i zašto privlači toliko hodočasnika godišnje?
Svetište Sv. Ive u Podmilačju je doista najstarije poznato svetište u našoj državi. Franjevci Provincije Bosne Srebrene u kontinuitetu ovdje djeluju još od vremena srednjovjekovne bosanske države do danas. Ne postoji neki službeni, formalni akt o osnivanju mjerodavne crkvene vlasti. Narod ga je na neki način potvrdio svojim kontinuiranim hodočašćem.
Prvi pisani trag o Podmilačju nalazimo 1461. u jednoj ispravi posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Sami geografski položaj doline uz rijeku Vrbas, drevna kasnogotička kamena crkva s početka 15. stoljeća, zatim izvori vode kojima se pripisuju čudotvorna djelovanja, ozdravljenja po zagovoru Sv. Ive, molitvama svećenika fratara i osobnom vjerom potrebitih, na tijelu i duši, duhovna iscjeljenja, oslobađanja od napastovanja Zloga. Sve navedeno daje mu na neki način epitet našeg „bosanskog Jordana“ gdje Ivanov glas i povik na obraćenje na poseban način odjekuje u ovoj svetoj dolini.
Desetci tisuća hodočasnika dolaze u Podmilačje 24. lipnja. Kakva je situacija tijekom godine? Dolaze li vjernici Sv. Ivi i izvan svetkovina?
Na svetkovinu rođenja Sv. Ivana Kristitelja, 23./24. lipnja, u Podmilačje se slijevaju rijeke hodočasnika sa svih strana. Prije zadnjega rata bilježe se podatci o dolasku i do 100 000, a zadnjih godina do 70 000 hodočasnika. Ali svetište je duhovno aktivno tijekom cijele godine jer Podmilačje je i drevna župa. Skupine hodočasnika dolaze sa svojim svećenicima organizirano, ali i pojedinačno. Mnogi prolaznici, putnici i namjernici mogu se vidjeti danju i noću kako svrate pomoliti se, tiho i sabrano, pored kipa Sv. Ive, na molitvenom mjestu na samom ulazu, pored župne kuće i ostaviti svoj dar, ponesu vodu s izvora Sv. Ive i slično.
Uz svetkovinu ovoga svetca vežu se brojni narodni običaji. Što nam možete reći o njima?
Točno. Mnogi običaji povezani su s našom slavenskom predkršćanskom prirodnom religijom, srednjovjekovnim bosanskim kršćanstvom ukorijenjenim u narodnom jeziku i običajima. Možemo navesti samo neke: Ivanjski krijesovi, paljenje Ivanjske vatre, ljetni solsticij, mladi petak, prvi petak, kasnije mlade nedjelje, prve nedjelje nakon mijene Mjeseca i sl. Crkva je u svojoj povijesti, želeći evangelizaciju učiniti što učinkovitijom, primjenjivala i metodu inkulturacije. Uzimala je sve zdrave elemente iz domaće kulture i davala im kršćanski sadržaj. Tako su i franjevački misionari, fratri, u Bosni, po svom dolasku krajem 13. stoljeća, zatekli dosta kompleksno stanje. Tu je katoličko kršćanstvo, iako prisutno od najranijih vremena, dobilo svoju „domaću formu“, uobličenu u vlastitoj organizacijskoj strukturi, rabilo domaći jezik i pismo zvano bosančica. Odlazak biskupa iz Bosne sredinom 13. st. u Đakovo imao je dalekosežne posljedice za Katoličku Crkvu i vjernike uopće. Osim pozitivnih prednosti koje je donijela uporaba narodnog jezika u bogoslužju, domaće stanovništvo je bilo izloženo opasnosti krivovjerja i sinkretizma zbog nedostatka katoličkog svećenstva. Teško je sa sigurnošću utvrditi stupanj odstupanja tzv. „Crkve bosanske“, njezin opseg i broj, od katoličkog nauka. Nesumnjivo je da je dolaskom franjevaca došlo do novih duhovnih plodova i impulsa koji su pročistili vjerničku praksu u duhu evanđelja i zdrava crkvenog nauka nastojeći svim navedenim pojavama koje se izravno ne kose s time, dati kršćanski sadržaj.
Tako su se u Podmilačju, najvjerojatnije starom molitvenom mjestu, u pučkoj pobožnosti zadržali mladi, prvi petci u mjesecu kao i potom nastupajuća „mlada“ nedjelja, prva nakon mijene Mjeseca. Na neki je način posvećenje vremena i svega stvorenoga. Vjernici su to povezali s činjenjem pokore, obraćenja i razmatranja Muke Kristove, tražeći u zagovoru Sv. Ive uslišanje vlastitih molitava. Ovi vidovi pučke pobožnosti živi su u Podmilačju danas.
Iako je svetište katoličko, u njega dolaze i muslimani i pravoslavci. Imate li podatke koliko godišnje nekatolika posjeti Podmilačje, zašto i kakva su njihova iskustva?
Specifikum ovoga svetišta je upravo u tome da ga posjećuju ljudi različitih religija i uvjerenja. Točan broj je teško utvrditi, ali nije mali. Mi franjevci, svećenici, ljude ovdje identitetski ne legitimiramo, niti ih odmah pitamo o njihovoj pripadnosti. To prepuštamo njima da nam u komunikaciji s nama kažu o sebi, svojim potrebama i očekivanjima. To nam čini radost da različiti ljudi dolaze u Podmilačje i da zajedno duhovno komuniciramo. Sv. Ivan Krstitelj za pravoslavne vjernike ima isto značenje kao i za katolike, dok ga muslimani smatraju također prorokom. To može biti prilika i poveznica za ekumensko i međureligijsko djelovanje. Nerijetko ljudi dolaze s raznim opterećenjima, bilo fizičkim, psihičkim, duhovnim i drugim mukama i traže da molimo za njih. Mi to činimo u skladu s našim mogućnostima. Interesantno je ovdje spomenuti da u Podmilačje rado dolazi i romska populacija i traži da se molimo i za njih ili oni sami iskazuju Sv. Ivi poštovanje na svoj način.
Nastavak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
Sarajevo, Ned, 31. Pro. 2023.
Žitača, Uto, 31. Lis. 2023.
Dubrovnik, Ned, 08. Lis. 2023.
Foča kod Dervente, Sub, 07. Lis. 2023.
Sarajevo, Pet, 06. Lis. 2023.
Buško jezero, Pet, 06. Lis. 2023.
Marija Bistrica, Sub, 30. Ruj. 2023.
Trebinje, Ned, 24. Ruj. 2023.
Sarajevo, Sub, 23. Ruj. 2023.
Đakovo, Sub, 23. Ruj. 2023.
Fojnica, Sub, 23. Ruj. 2023.
Gorica – Livno, Sub, 23. Ruj. 2023.