Dr. Vjekoslav Domljan, redoviti profesor ekonomije u Sarajevu i Mostaru
Hoće li Bosna i Hercegovina izići na „zelenu granu“?
Sarajevo, sri, 03. velj. 2016.
Ne treba biti ekonomski stručnjak i analitičar vrhunskoga glasa kako bi se zaključilo da je život u BiH iznimno težak te da država s dvama entitetima, jednim distriktom i 10 kantona posljednjih 20 godina tapka u mjestu. Dok se veliki broj stanovnika iseljava, oni koji su ostali borbu vode s visokim cijenama, nezaposlenošću, stalnom nesigurnošću te političkom nestabilnošću koja generira napetosti. Kako bismo pokušali saznati kakva je stvarna situacija i postoji li mogućnosti za napredak, razgovarali smo s prof. dr. Vjekoslavom Domljanom, redovitim profesorom ekonomije na fakultetima u Sarajevu i Mostaru.
Dr. Domljan se školovao u rodnom Mostaru i Beogradu, a stručno usavršavao u SAD-u i Japanu. Tijekom bogate profesionalne karijere surađivao je s brojnim eminentnim financijskim institucijama u regiji i svijetu. Sudjelovao je u radu Svjetskog ekonomskog foruma (1999.) i Komisije UN-a za Europu (2001.). Između ostaloga, obnašao je i dužnost veleposlanika BiH u Kanadi, a trenutačno je angažiran kao voditelj tima UNDP-a za izradu strategije razvoja grada Mostara 2016. – 2026. Autor je brojnih znanstvenih studija i publikacija iz područja ekonomije, međunarodnih odnosa i socijalnog nauka. S obzirom na njegove stručne kompetencije, prof. Domljan je adekvatan sugovornik na temu gospodarskog stanja u BiH te perspektiva daljnjeg razvoja na ovim prostorima...
Profesore Domljan, do sada se na našim prostorima već puno govorilo o političkoj uvjetovanosti opstanka Hrvata-katolika u Bosni i Hercegovini. Međutim, u zadnje vrijeme se sve češće može čuti o ekonomskoj uvjetovanosti navedenoga opstanka. Pod ovim posebno mislimo na sve učestaliji odlazak naših ljudi na Zapad, i to pretežito u Njemačku. S tim u vezi, što biste nam Vi mogli reći o aktualnoj gospodarskoj situaciji u BiH? Tomu bismo pridodali jedan specifičan naglasak: ono, kako svi znamo da je stanje loše, ali koliko je stvarno loše?
Od stotinu osoba u radno sposobnom dobu u BiH je zaposlena, formalno ili neformalno, 31 pa je bosanskohercegovačko društvo najbesposlenije na svijetu, ukoliko zanemarimo Palestinu kao polumirnodopsku državu. Ljudi ne rade, zemlja se ne obrađuje, kapital se ne oplođuje. Ovih 20 postdaytonskih godina su olovne godine, za razliku od 20 zlatnih pod Austro-Ugarskom, 20 srebrnih pod socijalističkom Jugoslavijom i 20 brončanih pod Kraljevinom Jugoslavijom. Unatoč poslijeratnoj pomoći, najvećoj koju je jedna zemlja ikad dobila, BiH je po životnom standardu iza Albanije, pa je najsiromašnija u široj EU obitelji.
Broj poroda po ženi u BiH se kreće od 1 do 1,3, i to od 1980. BiH je po tome među pet najlošijih zemalja na svijetu. Građani BiH već generaciju i pol žive u uvjetima duboke nesigurnosti. Nizak prirast i niska aktivnost pučanstva demografska su bomba pod mirovinskim i zdravstvenim fondovima. U društvu nemogućnosti ljudi stoga „glasuju nogama“, tj. emigriraju.
Kod kantona s hrvatskom većinom to je još i izraženije jer je položaj trudnice i djeteta u njima najgori u BiH. Ako bi se pravio profil osobe koja je u najtežoj situaciji u BiH, to bi bila nezaposlena trudnica Hrvatica. S druge strane, hrvatska putovnica im otvora širom vrata EU-a.
Iz nekih Vaših prethodnih tekstova i intervjua uočljivo je da Vi niste prevelik optimist glede ekonomske budućnosti BiH, kao ni glede ekonomske budućnosti cijele regije kojoj pripadamo. To jest, Vi pretpostavljate kako će kriza i dalje potresati cijeli Balkan. Zbog čega je to tako?
Po stopi tuzemne štednje (tuzemna proizvodnja minus tuzemna potrošnja) osam najgorih zemlja u Europi su: Moldavija, BiH, Kosovo, Crna Gora, Srbija, Grčka, Albanija i Makedonija. Ako se troši više no što se proizvodi, nema štednje, investicija i otvaranja novih radnih mjesta.
K tomu još javni rashodi, koji iznose polovicu nacionalnog dohotka, uvelike se neproduktivno troše, na socijalu i plaće, pa stoga nema ulaganja u istraživanja i razvoj, u znanje, tehnologije i obuku … Zbog toga na kraju nema ni produktivnosti, konkurentnosti i izvoza.
Takva društva drže osobnu i javnu potrošnju na relativno visokoj razini; žive na tuđi račun, da što prije ili kasnije dođu računi na naplatu.
MMF ima osam aranžmana s europskim zemljama, od toga četiri s balkanskim. Od toga su tri stand-by aranžmana (koliko ih ukupno ima s europskim zemljama), i to s BiH, Srbijom i Rumunjskom.
Iz prvog pitanja se čini kako je 20-godišnje prenaglašavanje političkih pitanja te zapostavljanje onih gospodarskih konačno došlo na naplatu. U tom kontekstu, što Vam se čini, koliko je prosječni domaći političar uopće svjestan važnosti ekonomske stabilnosti za opstanak jednog društva?
Maksimiranje parcijalnog optimuma (optimuma političkih elita, čak ne ni optimum etničkih grupa za koje se deklarativno zalažu) ne vodi optimumu bh. društva. Bh. političar tvrdi da je „Samobošnjak“, „Samosrbin“, „Samohrvat“ i „Samoostali“ i na tome gradi kulturu traume i slave. Takvog „Samohrvata“ (koji ima HDZ „kao jedinog legitimnog predstavnika“ svih Hrvata) ugrožava jedino „Samobošnjak“, i to u FBiH (dok ga „Samohrvati“ iz RS-a uopće ni ne zanimaju). Budući da se i „Samosrbi“ i „Samobošnjaci“ ponašaju na sličan način, nitko ne vodi računa o BiH - ni SDP koji se također povukao isključivo na prostor FBiH.
Radnici, nezaposleni i studenti najviše žele raditi u javnom sektoru. Zamislite da im se želja ostvari, pa da se iz sna probude u društvu zarobljena uma, u društvu u kojem postoji samo javni sektor.
Za takvo „igralište općeg prava glasa“ (Andrić) ne vrijedi pravilo „jedan čovjek jedan glas“, nego „jedna budžetska marka jedan glas“. Dva primjera to mogu jasno pokazati. Zamislite da vam osoba Ratimir Uhljebović otme 2 000 KM. Kad bi djelovala pravna država, Ratimir Uhljebović bi bio uhićen i osuđen. Drugi primjer, zamislite da dotična osoba glasuje za političara koji predlaže uvođenje poreza kako bi se njemu – R. Uhljeboviću isplaćivala mirovina od 2 000 KM mjesečno … te da na kraju političar bude izabran i navedeni porez uveden. Zajedničko za oba slučaja je uporaba sile, ali i jedna velika i važna razlika. U prvom primjeru je riječ o jednokratnom, a u drugom o kontinuiranom otimanju. Kad jednom uzmete tuđih 2 000 KM, kriminalac ste. Kad stalno uzimate 2 000 KM, političar ste. Ako odbijate platiti porez, vlast to odbijanje tretira kaznenim djelom, pa bivate poslani u zatvor. Sad je bivši kriminalac Uhljebović postao žrtva, a vi ste se nenadano zatekli u ulozi kriminalca. Karakter takva društva opisao je G. B. Shaw: „Država koja pljačka radišu da bi platila uhljeba može uvijek računati na uhljebovu podršku.“ Pošto tih radiša nema puno, država je zemlju strovalila, ne samo u porezno, nego i u dužničko ropstvo.
Nadalje, neproduktivno društvo s nepravičnom raspodjelom dohotka stvara društvenu nejednakost i napetost. Ako je društvo još i multietničko, postoji široko polje za etnonacionalne manipulacije. Po sebi je puno lakše pričati o ugroženosti nego pokušati iskorijeniti nezaposlenost, neproduktivnost, nekonkurentnost i nejednakost.
Još je u 14. stoljeću Ibn Haldun govorio o asabiji, tj. solidarnosti, osjećaju zajedništva grupe u borbi protiv nestašice ili opasnosti. Ona osigurava moć i uspjeh grupe koja time dolazi na vlast i s nje odlazi kad izgubi osjećaj asabije. Kad vladari izgube dodir sa svojom grupom, sa svojim podanicima, slabi asabija, tj. moralna snaga grupe i potpora vlastima. Javljaju se sukobi, razračunavanja, nestaju nada i optimizam i na vlast dolazi druga grupa koja ima jaču asabiju. Tako „oni jedu plodove svoje vladavine i bivaju siti plodova svojih pravila“ (Izr 1,31).
U prirodnom smislu, moglo bi se reći da živimo u vrlo bogatoj zemlji, s obiljem plodna tla, razvijenom i razgranatom riječnom mrežom, obiljem šumskog i rudnog bogatstva. Tu nezaobilazno spominjemo i umjerenu klimu, kao i vrlo poželjan pristup jednom toplom moru. Na koji način bi naša zemlja mogla bolje iskoristiti svoja prirodna bogatstva u smislu ostvarivanja snažnijeg gospodarskog rasta i razvoja?
Ima primjera gdje je obilje prirodnih resursa blagoslov, kao i primjera gdje je to prokletstvo. Mauricius, zemlja bez iskoristivih prirodnih resursa (i usput bez službenog jezika), je shvatio da je obrazovanje njegova jedina prednost. Osigurao je besplatno obrazovanje (uključujući i visoko), besplatan prijevoz učenika i studenata, kao i besplatnu zdravstvenu zaštitu. I dok drugi kukaju kako je fiskalna kuverta premala da se to osigura, Mauricius je to učinio i ostvario snažan ekonomski rast.
BiH ne može imati visoku stopu ekonomskog rasta. Prepun zrakoplov (napunjen podklasom), s jednim velikim motorom (budžetarijatom) te dva pomoćna motora (poslovna klasa i prekarijat) ne može visoko letjeti. Nacionalni kolač koji stvaraju Island i BiH iste su veličine. No, islandsko društvo je deset puta produktivnije od bh. društva (ima 10 puta manje stanovnika) iako, usput budi kazano, ima tek ribe i malo geotermalne energije.
Tko se u doba globalizacije uzda u prirodne resurse i jeftinu radnu snagu, osuđen je na propast. Treba stvarati što veći, što lakši i što neopipljiviji nacionalni dohodak - pomicati se od proizvodnje balvana (drvenih, aluminijskih, strujnih itd.) k proizvodnji softvera.
Ima zemalja poput BiH i Gabona koje su primjeri kako se unatoč obilju prirodnih resursa može imati visoka nezaposlenost, veliko siromaštvo i visoka nejednakost, uz napomenu da istu veličinu nacionalnog kolača u Gabonu stvara 1.7, a u BiH 3.8 milijuna stanovnika.
Da bi uhvatila korak s Gabonom, Albanijom te posebice sa Švicarskom (jer je bilo kazano da će BiH postati „druga Švicarska“), BiH treba uvoditi proizvodnju ideja kao glavnu proizvodnju društva. Pri tome treba provesti drugu reindustrijalizaciju zemlje, odnosno utemeljiti industriju baziranu na znanju. Nadohvat ruke su joj prirodni resursi i bogati kupci. No, to su samo potencijalne prednosti jer, kako rekosmo, nema adekvatna obrazovanja, obuke i cjeloživotnog učenja. Posebice nema obrazovanja na razini firme, tj. „firma-firma“ učenja.
Nažalost, na našim prostorima se prečesto govori o sveprisutnoj korupciji koju i papa Franjo nerijetko imenuje jednim od najvećih zala današnjice. Pored one „krupne“ makrokorupcije u visokim društvenim krugovima, ovdje počesto kao da se zaboravlja na onu „sitnu“ mikrokorupciju, kao i na pripadajuće nepotističko protežiranje vlastite rodbine i prijatelja. Naime, čini se kako se ovdje više ništa ne može ni poduzeti ni ostvariti bez posjedovanja adekvatne društvene „veze“. Zbog čega su naši prostori (zapravo ljudi) toliko skloni koruptivnom ponašanju? Je li to tek jedna od brojnih katastrofalnih posljedica proteklog rata i poraća, ili se ovdje može govoriti i o određenoj uvjetovanosti proizišloj iz pripadajućeg mentaliteta?
Gdje je socijalna bliskost (familijarnost) mala i prosvjećenost visoka kao u nordijskim zemljama sjeverne Europe, mala je i korupcija. I obratno. Postoje društva u kojima su javne funkcije toliko inficirane korupcijom da su legalne transakcije postale iznimka. U tim društvima uposlenici javnog sektora koriste ovlasti kako bi iscijedili i najsitniji novčić od građanina ili od države, pri čemu građani to prihvaćaju kao jedini način dobivanja usluge.
Kad postoji (1) monopolno pružanje usluge, (2) diskrecijsko pravo odlučivanja tko će i koliko usluge dobiti i (3) ne traži se da osoba koja donosi odluku snosi odgovornost, tu postoji i korupcija.
Na to se nadovezuje (4) javno mnijenje koje to može podržavati (i tako povećavati korupciju) ili osuđivati (i tako smanjivati korupciju). U BiH se pružanje usluga ne prebacuje u privatni i civilni sektor, ne uvode se automatska pravila i ne smanjuje se diskrecijsko odlučivanje, a o utvrđivanju odgovornosti da i ne govorimo.
Domaće javno mnijenje uglavnom podržava korupciju i tako pogoršava stanje („'ko ne zna sebi, ne zna ni drugom“, „čovjek se snaš'o“, i sl.). Kad osoba dobije javni položaj, tj. postane član budžetarijata, prva joj je zadaća zbrinuti rodbinu, tj. „krasti za rodbinu”, jer „ako ne krade od države, krade od rodbine” (Francis Fukuyama). Bh. društvo je dakle uvelike moralno zapušteno.
U svezi s prethodnim pitanjem, što smatrate koje bi konkretne mjere naše društvo moglo poduzeti u smislu nadvladavanja visoke stope korupcije?
Napredak u slamanju korupcije traži barem dva uvjeta: minimalnu razinu organiziranosti civilnog društva i okružje koje štiti građanske slobode. Civilno društvo se treba usmjeriti na javni novčanik kao glavni izvor korupcije, tj. na neplaćanje poreza, dobivanje javnih kredita i subvencija, te na javne nabavke.
Svake godine svaka razina vlasti treba, što je praksa uređenih zemalja, pripremiti zbornik poreznih odbitaka i predočiti ih javnosti i parlamentu, kako bi se vidjelo tko, zašto i koliko nije platio poreza; tko je dobio kredit, javnu potporu ili javnu nabavku i tko je to dopustio? S druge strane, 10 % na to iznosi 200 milijuna KM godišnje, pa puta 20 godina pa plus…Stoga je profesija političar najpoželjnija, ali i najprezrenija u BiH.
Potrebno je istraživati korupciju, djelovati u okviru organizacija civilnog sektora uz suradnju reformski orijentiranih javnih službenika, popularizirati to kroz medije i druge zainteresirane institucije i tako vršiti pritisak na političare. Zasad je to odnos mačke i miša: Nevladine organizacije koje država podupire dobivaju 100 puta više sredstava od nevladinih organizacija poduprtih iz inozemstva (pa su priče o „zvijezdama ino granta“ neutemeljene).
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
Razgovarao: vlč. dr. Mario Bernadić
Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.
Kalendar katoličkih slavlja za medijsko praćenje u Bosni i Hercegovini u 2025. godini
Slavonski Brod, pet, 28. stu. 2025.
Slavonski Brod: Predstavljanje dviju knjiga o sl. B. Josipu Stadleru
Mostar, uto, 25. stu. 2025.
Dan crkvene glazbe Mostarsko-duvanjske biskupije
Mostar, čet, 20. stu. 2025.
Mostar: Humanitarna večer duhovne glazbe fra Marina Karačića
uto, 18. stu. 2025.
Zenica: Okrugli stol „Religijske perspektive brige za zajednički dom“
Mostar, ned, 16. stu. 2025.
Mostar: Praizvedba Palestrinina djela Missa Papae Marcelli u crkvi svetoga Mateja
Mostar, sub, 15. stu. 2025.
Đakonsko ređenje u mostarskoj katedrali
Zagreb, pon, 17. stu. 2025.
Govor mons. Vlade Razuma prilikom imenovanja za pomoćnog biskupa zagrebačkog
Prenosimo u cijelosti govor mons. Vlade Razuma prilikom imenovanja za pomoćnog biskupa zagrebačkog 17. studenoga na u dvorani „Aula Magna“ Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.
Zagreb, pon, 17. stu. 2025.
Govor nadbiskupa Kutleše prigodom imenovanja novih pomoćnih biskupa mons. Marka Kovača i mons. Vlade Razuma
"Uvjeren sam da su ova imenovanja dar Duha Svetoga, plod molitve Crkve i Božjega slušanja potreba njegova naroda. Bog zna bolje od nas gdje i kada nam je potreban novi glas, nova ruka, novo srce."
Zagreb, pon, 17. stu. 2025.
VIDEO Objava imenovanja zagrebačkih pomoćnih biskupa
U sklopu Svećeničkog dana Zagrebačke nadbiskupije na Hrvatskome katoličkom sveučilištu objavljena su imenovanja preč. Marka Kovača i preč. Vlade Razuma pomoćnim biskupima Zagrebačke nadbiskupije
Zagreb, pon, 17. stu. 2025.
Priopćenje Apostolske nuncijature u RH o imenovanju zagrebačkih pomoćnih biskupa
Sveti Otac Lav XIV. imenovao je pomoćnim biskupima Zagrebačke nadbiskupije prečasnog Marka Kovača, biskupskog vikara i kancelara Nadbiskupskog duhovnog stola, i prečasnog Vladu Razuma, rektora Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu
Zagreb, pet, 15. kol. 2025.
Mons. Tomo Vukšić: Treba dobro paziti da se u pučku pobožnost ne uvuče sadržaj koji ne bi bio spojiv s kršćanskom vjerom
''Jedna je od najjačih ljudskih želja da se ne umre, da se ne doživi kraj, da umiranje nije prelazak u ništavilo, da poslije ovoga načina života nema ništa drugo. Jednostavno rečeno, normalan čovjek želi živjeti. Zauvijek živjeti.''
Žepče, pet, 11. srp. 2025.
Gimnazija KŠC-a „Don Bosco“ Žepče: 100% uspjeh učenika na državnoj maturi u RH
U kronikama Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ u Žepču ostat će zapisana činjenica da su na kraju školske godine 2024./2025. svi učenici Gimnazije koji su polagali državnu maturu u Republici Hrvatskoj to uspješno učinili
Zagreb, pon, 14. tra. 2025.
Intervju kardinala Bozanića za HKR povodom izdavanja zbirke propovijedi o Alojziju Stepincu
Zagreb, sub, 22. ožu. 2025.
Biskup Majić za HKR: Ne možemo imati što i razvijene biskupije, ali ima prostora za djelovanje
Uoči Nedjelje solidarnosti i Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH – od 23. do 30. ožujka 2025. godine – banjolučki biskup Željko Majić gostovao je u emisiji „Sutra je dan Gospodnji“ HKR-a
Vatikan, sub, 15. ožu. 2025.
Razgovor s kardinalom Grechom o Crkvenoj skupštini 2028.
Razgovor s kardinalom Grechom objavljen je u izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 15. ožujka. Cjelovit prijevod koji nam donosi Informativna katolička agencija prenosimo u cijelosti.
Alep, pon, 10. ožu. 2025.
Biskup Hanna Jallouf o trenutnom stanju u Siriji
Što se događa u Siriji? Guraju li oružani sukobi posljednjih dana zemlju natrag u građanski rat? Iznevjerava li novi režim svoja obećanja nacionalnog ujedinjenja i tolerancije prema manjinama? To su pitanja na koja je odgovarao biskup Hanna Jallouf
Mostar, čet, 06. ožu. 2025.
Proslavljena druga godišnjica Zbora liječnika „Rafael“
Zbor liječnika „Rafael“, jedinstveni takav u Bosni i Hercegovini, 6. ožujka proslavlja svoju drugu godišnjicu djelovanja. Tom prigodom razgovarali smo s maestrom don Draganom Filipovićem, voditeljem i suosnivačem Zbora
Vatikan, sri, 05. ožu. 2025.
Nadbiskup Parra: Molitve ljudi su utjeha za Papu
Zamjenik za opće poslove Državnog tajništva Svete Stolice Nadbiskup Edgar Peña Parra dao je intervju 5. ožujka o viđenju Crkve i zdravstvenom stanju pape Franje za Dnevnik Talijanske biskupske konferencije (CEI) „Avvenire“
14. studenoga 2025.
FOTO: Pokopan fra Ivan Marić, svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene
13. studenoga 2025.
FOTO: Mostar: Predstavljena monografija o Simfonijskome orkestru Mostar
.jpg&w=420&h=315&zc=1&hash=45fedc247f78ee867f76e9cea963a760)
10. studenoga 2025.
FOTO: Obljetnica svjedočke smrti pok. župnika vlč. Ivana Grgića
