Dr. Šimun Musa, povjesničar književnosti

„Materinski jezik bit je identiteta; jezik je osnovni činitelj oblikovanja čovjeka kao pojedinca“, tvrdi dr. Šimun Musa s kojim smo razgovarali povodom Međunarodnoga dana materinskog jezika koji se obilježava 21. veljače...

Razgovarao: Željko Ivković

Dr. Musa rođen je 1951. u D. V. Ograđeniku, u općini Čitluk. Redoviti je profesor na Sveučilištu u Zadru i Sveučilištu u Mostaru. Bio je dekan Pedagoškog fakulteta, prorektor za razvoj Sveučilišta u Mostaru i zamjenik rektora Sveučilišta u Mostaru. Kao dekan Pedagoškog fakulteta inicijator je i utemeljitelj više studija te pokretač projekta poslijediplomskog studija Jezici i kulture u kontaktu. Obnašao je i visoke političke funkcije te bio urednik i član nekoliko časopisa u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i inozemstvu.

Pokretač je i koordinator izradbe planova i programa te jedan od autora i glavni urednik udžbenika na hrvatskome jeziku u BiH u nakladi Školske naklade Mostar.

Premda je profesor teorije i povijesti književnosti, poznat je i po svojim radovima na području jezikoslovlja (sociolingvistike, povijesti jezika i stilistike), a u posljednjih 30-ak godina piše i nastupa u medijima skrbeći o ravnopravnosti hrvatskoga jezika s drugim službenim jezicima u BiH, govoreći o jezičnim normama, pravima i slobodama u okviru osobnih i kolektivnih ustavno-pravnih rješenja...

Poštovani profesore, na početku nam recite koja je važnost Međunarodnoga dana materinskog jezika (21. veljače) u kontekstu hrvatskoga jezika, posebice u BiH?

Pod velikim utjecajem globalizacije, koja često rezultira nestajanjem malih jezika, UN-ova (UNESCO) Organizacija za obrazovanje, sukladno svojoj „strategiji, promicanju i očuvanju jezika“, želi podsjetiti čovječanstvo na niz humanih, etičkih i pravnih odredaba kojima bi se sačuvala lingvistička raznovrsnost, kao iznimna vrjednota što nam ju je namrla prošlost. Već je kazano: „Ako se izgube jezici i kulture, nestat će znanja, čak i o biljkama i njihovim ljekovitim svojstvima.“ Što onda predstoji?!

Tako spomenuta Organizacija donosi odluku 21. veljače 1999. o proglašenju Međunarodnoga dana materinskoga jezika, kojom bi se jačala vitalnost svih naroda i jezika, njihova kulturna baština, njihova samostalnost i kreativnost u bogatstvu raznolikosti. Upravo takva zadaća posve je prikladna i poučna i za uspostavu korektnih odnosa u složenoj jezičnoj zajednici kakva je država BiH.

Možete li nam odgovoriti koliko je materinski jezik pečat ljudskoga identiteta, a koliko izraz njegove slobode i prava?

Materinski jezik bit je identiteta; jezik je osnovni činitelj oblikovanja čovjeka kao pojedinca, a i formiranja jezične zajednice. Prožimanje u dijalektici utjecaja pojedinca na zajednicu, s jedne strane, te zajednice na pojedinca, s druge, dokazuje „kako su oni formirani jezikom i kako sami formiraju jezik“ suoblikujući se u svome razvoju. Sve što znamo, postigli smo zahvaljujući jeziku i sve što drugima želimo priopćiti, činimo jezikom. Jezikom se spoznaje prošlost, osmišljava sadašnjost i planira budućnost. To pokazuju i znanost i umjetnost i kultura i duhovnost i zbilja.

Također, jezik je temeljni medij javne komunikacije, prema tome on je i potreba, a isto tako i izraz ljudske slobode i prava.

Što jednom narodu znači materinski jezik? Utječu li država i politika na jezik?

Imati materinski jezik potvrda je „jastva“, samobitnosti, izraz ljudskoga dostojanstva, punine i pripadnosti. „Jezik je svetinja naroda“ i odrednica etniciteta. Jezik i država dva su različita pojma. Jezik je temeljni čimbenik i kao prirodni fenomen, a i kao temeljni društveni medij. On služi razvoju svijeta i života uopće, pa onda i razvoju socijalne zajednice kao i razvoju države. Povijest nas uči o dobrim i lošim postupcima izgradnje države kao i jezika i jezične kulture. Poznato je u sociolingvistici kako se jezik koristio u povijesti, pa i u novije doba po obrascu: jedan jezik – jedan narod – jedna država. Dakle, vidjelo se da su to izrazi prisile i da takve metode nemaju uspjeha. Pravna, demokratski ustrojena država temeljem stručnih i znanstvenih postignuća, a u dobronamjernoj suradnji svih relevantnih političkih i državnih struktura, u osmišljenoj i svrhovitoj koordinaciji na osnovi odgovarajuće jezične politike bavi se jezikom, osobito jezikom u javnoj komunikaciji na korist svih bitnih činitelja društvenoga života.

Spominjete jezičnu politiku, pa nam recite što je ona i kako se provodi? Na čemu se zasniva i što joj je cilj? Kakva je jezična politika u BiH?

Jezična politika bila bi osnova za provedbu politički osmišljenih – institucionaliziranih postupaka kojima se utječe na jezične oblike javne komunikacije i na formiranje svijesti svih sudionika o tim oblicima. U tome se slaže većina suvremenih sociolingvista. Za jezičnu je politiku posebno važan službeni standardni jezik, pri čemu se treba držati temeljnih „dijelova društvene svijesti“ koji se i ostvaruju u jezičnoj politici, a to su: historičnost (svijest pripadnika određene jezične zajednice o povijesti svoga jezika s obzirom i na njegovu kvantitetu i na kvalitetu), autonomnost (pokazuje neovisnost jednoga idioma od drugih) i vitalnost (svijest o važnosti i snazi jezika i njegovoj uporabi u različitim oblicima javne komunikacije). Treba istaknuti kako između tih dijelova društvene svijesti o jeziku i jezične politike, kao područja u kome se ti elementi ostvaruju i institucionaliziraju, traje stalna međuovisnost pri čemu je prihvaćeno mišljenje da jezična politika i usmjerava oblike društvene svijesti kako to odgovara aktualnoj političkoj vlasti.

Kako je već rečeno, jezična politika usmjerava jezični put oživotvorujući navedene elemente, držeći se ustava i zakona, a što treba potvrditi kao ustavno načelo da je hrvatski jezik službeni jezik u državnim tijelima i javnome životu, medijima, nastavi, udžbenicima, u administraciji, kulturi i politici. Sve što važi za hrvatski jezik, istodobno važi i za druga dva službena jezika u cijeloj BiH. Dakle, BiH kao višenacionalna zajednica triju konstitutivnih naroda i triju ravnopravnih jezika treba i u zakonskoj regulativi i u jezičnoj teoriji i praksi na svim razinama čuvati nacionalne i duhovne tečevine braneći se dosljedno unitarističkih težnji kao i svakoga oblika jezičnoga izolacionizma i ekspanzionizma.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba