Dr. mr. sc. Borko Rajič

Dr. mr. sc. Borko Rajič rođen je 1. kolovoza 1982. u Stocu. U rodnom je gradu pohađao osnovnu školu, a srednju medicinsku završio je u Mostaru gdje je na Medicinskom fakultetu diplomirao, magistrirao i specijalizirao pedijatriju. Stručno se usavršavao u Zavodu za molekularnu medicinu i biotehnologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci, KB-u Split, zagrebačkoj Općoj bolnici Sveti Duh te KBC-u Zagreb, Dječjoj klinici Rebro, gdje je obavio dio pedijatrijske specijalizacije. Svoje prve liječničke korake napravio je 2007. u Domu zdravlja Stolac, a danas je asistent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru te liječnik specijalist na Klinici za dječje bolesti KB-a Mostar i u pedijatrijskoj službi DZ-a Stolac. Ovaj mladi, ali pedijatar sa značajnim iskustvom, za naš tjednik govori o zdravstvenim problemima i temama vezanim za najmlađe pacijente.

Kakva je zdravstvena slika općenito kada govorimo o djeci u Bosni i Hercegovini?

Kad je riječ o djeci u BiH općenito, zdravstvena slika je prilično dobra. Većina djece je zdrava. Većina ima zdravstvenu skrb, te je većini prilično lako doći do liječnika. Tako se može reći da je, ako usporedimo situaciju u drugim sektorima, zdravstvena slika bolja od prosjeka. S druge strane, ako nam je cilj da svako dijete mora ima dostupnu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, moramo još mnogo, mnogo raditi. Također, postoji problem s rijetkim bolestima i novim terapijama, a tu se situacija rješava od slučaja do slučaja, bez pravog sustavnog rješenja.

U svijetu je u porastu broj oboljelih od malignih bolesti, a među njima su i najmlađi. Kakva je u tom smislu situacija u BiH?

Svugdje je broj malignih bolesti u porastu, djelomično stoga što smo smanjili pobolijevanje od infektivnih bolesti. Mnogo se radi na prevencijama bolesti (cijepljenja, sistematski), što onda u prvi plan stavlja one bolesti koje se teško liječe. S druge strane, više je nego evidentno da moderni način života povećava malignu transformaciju stanica. Svakako, svoje prste u tomu imaju: stres, brza hrana, zračenja, trans masti, hrana bazirana na rafiniranim šećerima.

Koji su najčešći oblici malignih bolesti kod ovdašnje djece i koliki je postotak izliječenih?

Najčešća maligna bolest kod djece je leukemija. To jest akutna limfatična leukemija koja zauzima oko 30% svih malignih bolesti djece. Zatim su tu tumori mozga i živčanog sustava, a dalje idu neuroblastomi, limfomi, drugi oblici leukemija, te rijetki tumori (sarkomi). Ova podjela odnosi se na djecu od 0 do14 godina. Za dob od 15 do 19 češći su limfomi, a javljaju se i tumori zametnog epitela. Slika malignih bolesti jako se promijenila, a uvođenje protokola liječenja i njihova stalna unaprjeđenja doveli su do toga da je izlječenje leukemija između 75 i 95%, ovisno o stupnju rizika (za ALL), limfomi imaju stopu izlječenja od oko 70-80% dok su mijeloične leukemije na 60%, a rjeđi oblici sarkoma oko 50%. Dakle, slika nije tako crna kako izgleda. Još više svjetla baca i činjenica da su centri izvrsnosti u kojima se liječe naša djeca (Sarajevo i Zagreb) jako blizu ovih brojki.

Imamo li odgovarajući sustav i kadar kao odgovor na razne maligne i druge bolesti kod djece?

Sustav imamo, postoje centri u zemlji i inozemstvu koji su spremni i voljni skrbiti i liječiti djecu s ovim dijagnozama. Naravno, cijena ovakvog liječenja je velika, pa je potreban jak zdravstveni sustav koji to može iznijeti. Mi takav sustav nemamo, ali, na sreću, još uvijek ima dovoljno novca da djeca ne budu pogođena. Što se kadra tiče, uvijek ga nedostaje – od medicinskih sestara do pedijatara i subspecijalista hematoonkologa. Ovo je težak posao i ljudi se teško odlučuju poći ovom stazom. Ali oni koji su pošli rade to odgovorno i dobro, često protiv svih mogućih „vjetrenjača“.

Kako i gdje se liječe pacijenti koje nije moguće zbrinuti u BiH?

Pacijenti koje nije moguće zbrinuti u BiH, a koji imaju hrvatsku domovnicu, liječe se prvenstveno u Hrvatskoj i to na Zavodu za hematologiju i onkologiju Klinike za pedijatriju Rebro KBC-a Zagreb i na Zavodu za dječju onkologiju i hematologiju Dr. Mladen Ćepulić u sklopu Klinike za dječje bolesti Zagreb – Klaićeva. U slučaju dijagnoza koje se ne mogu opskrbiti na ovim mjestima ide se u Njemačku, Austriju i Italiju. Pacijenti koji nemaju domovnicu najčešće se liječe u Turskoj i Italiji.

Koji simptomi ukazuju da bi dijete moglo imati neku zloćudnu bolest?

Simptomi su razni: umor, noćno znojenje, bljedoća, krvarenje iz nosa, krvarenja po koži i sluznicama, povećani limfni čvorovi, izrasline na kostima i mekim tkivima, poremećaji svijesti… 

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju