Dr. Miroslav Akmadža, doktor povijesnih znanosti

Kroz životni put dr. Krunoslava Draganovića može se promatrati sudbina hrvatskoga naroda


Sarajevo,  Sri, 06. Stu. 2013.

U Sarajevu se intenzivno odvijaju pripreme za organiziranje znanstvenog simpozija o dr. Krunoslavu Draganoviću, svećeniku, povjesničaru, publicistu, rodoljubu, karitativnom i socijalnom radniku te jednom od najeminentnijih predstavnika hrvatske emigracije. Dr. Draganović je, između ostalog, jedan od najzaslužnijih osoba za prikupljanje dokumentacije o masovnim zločinima što su ih jugoslavenski komunisti 1945. počinili nad civilima i hrvatskim vojnicima u Bleiburgu. Iako se još uvijek oko njegova iznenadnog vraćanja u SFRJ godine 1967. vode rasprave, sudskog procesa protiv njega nikad nije bilo. Kako bismo saznali nešto više o ovom svećeniku koji je zadužio pokrajinsku Crkvu i čitav hrvatski narod, razgovarali smo s dr. Miroslavom Akmadžom.

Dr. Miroslav Akmadža, doktor povijesnih znanosti

Dr. Miroslav Akmadža

Miroslav Akmadža je rođen 1967. u Ljubuškom. U Mostaru je upisao Pedagošku akademiju i 1987. dobio zvanje nastavnika povijesti i zemljopisa. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. dobio je zvanje profesora povijesti, a 2001. obranio je magistarski rad na temu Odnosi države i Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. Dvije godine kasnije u istoj instituciji obranio je disertaciju na temu Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945. do 1966. i crkveno državni odnosi, te stekao akademski stupanj doktora znanosti. Zaposlen je na Hrvatskom institutu za povijest, član je Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Od 2009. član je Upravnog vijeća Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, a od 2010. član uredništva časopisa Tkalčić. S njim smo razgovarali o Krunoslavu Draganoviću, životu u emigraciji, povratku u Jugoslaviju, njegovu znanstvenom radu...

Poštovani dr. Akmadža, uskoro se u Sarajevu održava znanstveni simpozij o dr. Krunoslavu Draganoviću. Recite nam ukratko zašto pisati i praviti simpozij o tom svećeniku?

Krunoslav Draganović to zaslužuje jer je ostavio dubok trag, kako u vjerskom i znanstvenom životu Crkve, tako i u političkom životu hrvatskoga naroda. Njegov život bio je iznimno zanimljiv i prate ga mnoge kontroverze pa i prilična tajnovitost. Zato je on vrlo zahvalna tema za historiografska istraživanja.

Kada se bude održavao simpozij, možemo li od Crkvi i Hrvatima nesklonih medija opet očekivati napade u duhu komunističke propagande: Zašto organizirate simpozij o tom „zločinačkom ustaško-nacističkom popu“?

Sve je moguće, no nadam se da je vrijeme sazrjelo za ovakav simpozij, a navedene etikete su besmislene jer on nema nikakve veze ni s ustaštvom ni s nacizmom, ali ni s bilo kojom drugom ideologijom. No, svatko ima pravo o njemu prosuđivati sa svoje točke gledišta, ali mi znanstvenici možemo i smijemo samo sa znanstvene, bez ikakvih predrasuda.

Kroz višegodišnje istraživanje crkveno-državnih odnosa  u Jugoslaviji u vrijeme komunističke vladavine često se može naići na ime Krunoslava Draganovića, jedne od najkontroverznijih osoba novije hrvatske crkvene povijesti. Međutim, običnim ljudima to ime i nije mnogo poznato. Zašto je to tako?

Komunizam je ipak ostavio dubok trag na ljude koji su u njemu živjeli. U to vrijeme nije bilo uputno o njemu objektivno pisati. Tako da se uglavnom šutjelo, pa je uglavnom ostao u sjećanju starijih generacija, te posebice u hrvatskom iseljeništvu. No, vrijeme je da i nove generacije spoznaju njegovu iznimno važnu povijesnu ulogu, bez obzira što tko o njemu mislio.

U iseljeništvu je u duljem vremenskom razdoblju bilo nekoliko stotina svećenika. Takvo djelovanje iseljenog katoličkog svećenstva smetalo je  komunističkim vlastima koje su zbog toga sve češće prosvjedovale kod biskupa u domovini. U tim prosvjedima u pravilu su optužbe išle na račun djelovanja skoro samo Krunoslava Draganovića. Zašto?

Njega su smatrali najsposobnijim i za režim najopasnijim. Imao je iznimno velik ugled, ne samo u crkvenim krugovima i samoj Sv. Stolici, nego i kod mnogih inozemnih političara i diplomata. Znali su da će on to iskoristiti za širenje istine o stanju Crkve i društva u Jugoslaviji, pa su to nastojali na sve načine spriječiti. No, na udaru su bili i još neki ugledni svećenici koji su s njim djelovali u Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, kao npr. Ivan Tomas koji je bio i voditelj emisija na hrvatskom jeziku na Radiju Vatikan, pa Krešmir Zorić, zatim u Austriji Vilim Cecelja, franjevci u Komisarijatu u Chicagu i još neki drugi.

Kada se Draganović vratio u ondašnji SFRJ, bio je to svojevrsni šok za „sve strane“. Je li njegov povratak bio dragovoljan ili je riječ o otmici? Kakav je odjek imao taj događaj u hrvatskom iseljeništvu?

Još o tomu ne znamo punu istinu, ali prema trenutno dostupnim izvorima, njega su na prijevaru preveli preko talijansko-jugoslavenske granice njegovi prijatelji za koje nije znao da su suradnici Udbe, tj. praktički je otet, iako on u početku toga nije bio svjestan. Iseljeništvo je bilo šokirano i zbunjeno, pa i podijeljeno u tumačenju radi li se o dragovoljnom odlasku ili otmici. U svakom slučaju, bio je to težak udarac za hrvatsko iseljeništvo.

Nakon povratka u Jugoslaviju svećenik Draganović nije bio marginaliziran u Crkvi što su možda mnogi i očekivali... Iako već u godinama kad bi mogao ići u mirovinu, dobio je zadatak napraviti shematizam Katoličke crkve, što je samo po sebi opsežan i dugogodišnji posao. Možete li nam reći nešto više o tomu?

Crkva ga se nikad nije odrekla, ali su vlasti tražile od biskupa da mu ne daju nikakve dužnosti koje bi mu omogućile političko djelovanje, pa je procijenjeno da je najbolje da se bavi znanstvenim radom. On je to istinski prihvatio i zdušno se tomu posvetio, a njegov Shematizam je djelo od iznimne vrijednosti bez kojeg je i danas nemoguće istraživati crkvenu povijest.

Dr. Krunoslava Draganovića su za vrijeme njegova izbivanja iz SFRJ-a mnogi režimski novinari napadali i otvoreno ga nazivali ustašom ili podupirateljem NDH-a, ali poslije njegova povratka u zemlju nikakva sudskog procesa nije bilo. Je li riječ o prešutnom dogovoru između Vatikana i ondašnjeg rukovodstva bivše države, ili jednostavno dokaza protiv njega nije bilo?

Komunistima nikad nisu trebali dokazi da bi nekoga osudili. Ovdje se radilo o obostranom interesu Sv. Stolice i Jugoslavije. Jugoslavija je zbog svojeg ugleda u svijetu inzistirala na obnovi diplomatskih odnosa sa Sv. Stolicom, pa je koristila Draganovića za ucjenu kako bi Sv. Stolica na to pristala. S druge strane, Sv. Stolici nije odgovaralo javno suđenje Draganoviću jer bi ono poslužilo za optužbe na njezin račun zbog pomaganja nekim „politički spornim“ izbjeglicama da napuste Europu i sklone se na sigurno. Tako da su se uspjeli naći zajednički interesi, što je omogućilo Draganoviću da ostane na slobodi, ali pod stalnim nadzorom sigurnosnih službi.

Zlobnici će reći kako je Udba poslije Draganovićeva povratka u SFRJ aktivirala svoje ćelije po Europi te su počela učestalija ubojstva hrvatske političke emigracije. Možete li reći nešto više o tomu?

To su gluposti, jedno s drugim nema nikakve veze, niti je itko o tomu predočio dokaze. Iz Draganovićevih iskaza jugoslavenskim istražiteljima vidljivo je da on nije razotkrio ništa što već svima nije bilo poznato, niti je ikoga ugrozio. Ono što su istražitelji htjeli čuti, uglavnom je govorio o već umrlim iseljenicima, a žive je nastojao zaštititi koliko je god to bilo moguće. Uostalom, ubijeni emigranti uglavnom nisu bili iz kruga onih koji su s Draganovićem imali ozbiljnijih kontakata. Mi smo majstori u optuživanju, ali ja ne želim nikoga okrivljavati bez čvrstih dokaza, a u ovom slučaju nitko ih nije predočio.


Nastavak čitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik

AUDIO: Biskup Petar Palić: Imenovanjem vizitatora za župu Međugorje jasno je što je papi Franji na srcu…

Međugorje,  Pet, 17. Svi. 2024.

AUDIO: Biskup Petar Palić: Imenovanjem vizitatora za župu Međugorje jasno je što je papi Franji na srcu…

Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski administrator trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić gostovao je u emisiji „Susret“ Radiopostaje „Mir“ – Međugorje

Bleiburg: Euharistijskim slavljem obilježena 79. obljetnica Bleiburške tragedije

Bleiburg,  Pet, 17. Svi. 2024.

Bleiburg: Euharistijskim slavljem obilježena 79. obljetnica Bleiburške tragedije

Euharistijsko slavlje za sve žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva s kraja Drugoga svjetskog rata, u petak 17. svibnja 2024. godine u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bleiburgu, predvodio je provincijal

Kardinal Ratzinger o razlici između nadnaravnosti i duhovnih plodova

Vatikan,  Pet, 17. Svi. 2024.

Kardinal Ratzinger o razlici između nadnaravnosti i duhovnih plodova

U knjizi-intervjuu s Vittoriom Messorijem "Razgovor o vjeri" (1985.), kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, a kasnije papa Benedikt XVI., govorio je i o razlici između nadnaravnosti i duhovnih plodova.

Papa: Posjet katakombama tijekom Jubileja jača vjeru i nadu

Vatikan,  Pet, 17. Svi. 2024.

Papa: Posjet katakombama tijekom Jubileja jača vjeru i nadu

Primivši sudionike plenarnoga zasjedanja Papinskoga povjerenstva za sakralnu arheologiju papa Franjo je kazao koliko cijeni rad na valorizaciji tih groblja koja svjedoče iščekivanje uskrsnuća