Autistični spektar je sinonim za različitost, a ne sinonim za sažalijevanje

Udruženje je nastalo dobrom voljom ljudi koji su uvidjeli potrebu pomoći i potpore djeci sa i bez poteškoća u razvoju i njihovim roditeljima u svladavanju teškoća s kojima se svakodnevno susreću. Pomoć koju pružaju uposlenici i volonteri Budućnosti neprocjenjive je vrijednosti, a glavni i osnovni cilj udruženja je „sretno dijete“!

Na početku, što je zapravo autizam?

Autistični spektar čini skupina neurorazvojnih poremećaja koji se javljaju u ranu djetinjstvu, a koji se još uvijek ne mogu medicinski dijagnosticirati. Dijagnoza autistična spektra se postavlja na osnovi opservacije ponašanja djeteta. Kriterij za postavljanje dijagnoze je prisutnost triju klastera simptoma koji se manifestiraju kroz teškoće komunikacije, socijalizacije i prisutnost repetativnih i stereotipnih oblika ponašanja.

Koga najviše pogađa i je li to genetski nasljedna bolest?

Usprkos tehničkom i medicinskom razvoju, uzrok autizma je još uvijek nepoznat. Najnovije teorije pretpostavljaju da autistični spektar nastaje kao posljedica oštećenja nekoliko gena, i da se upravo zbog toga govori o spektru autizma koji podrazumijeva različite stupnjeve prisutnosti simptoma, a time i različite stupnjeve razvijenosti funkcionalnih sposobnosti kod osoba iz autistična spektra. Autistični spektar se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica, i odnos je u prosjeku 4:1

Je li autizam bolest moderna doba ili je, pak, bila nazočna i tijekom povijesti?

Autizam kao termin prvi put uvodi Leo Kanner godine 1943. (Hans Asperger također istodobno otkriva ovaj poremećaj). Prije ovog događaja smatrao se dječjom šizofrenijom ili mentalnom retardacijom – ili ipak nije postavljana dijagnoza. Razvoj znanosti je omogućio nastanak preciznih dijagnostičkih kriterija koji danas pomažu da se ovaj poremećaj otkrije u ranoj dobi, čak i u slučajevima kada su simptomi minimalno izraženi. Sve to je doprinijelo da u novije doba imamo više osoba s ovom dijagnozom, tako da je teško reći postoji li danas više osoba s ovim teškoćama, ili se danas o njima više zna i govori pa se stječe dojam da ih je više. Činjenica je da je u svijetu, pa tako i kod nas, evidentan porast broja djece sa simptomima autistična spektra.

Izlječenja za autizma nema. Na koji način se treba raditi s djecom i osobama s autizmom?

Da, lijeka za autizam nema, ali to ne znači da djeci iz autistična spektra nema pomoći. Naprotiv, pravodobnom dijagnostikom i adekvatnim edukacijsko-rehabilitacijskim tretmanom svakom djetetu se može poboljšati funkcionalnost. Prema dosadašnjim znanstvenim saznanjima, najučinkovitiji rezultati u tretmanu djece iz autistična spektra se postižu primjenom metoda koje se zasnivaju na načelima primijenjene bihevioralne analize (eng. ABA - applied behavior analysis).

Već sam spomenula da se autistični spektar dijagnosticira na osnovi zapažanja ponašanja djeteta. S obzirom da se simptomi manifestiraju na ponašanju, u tom pravcu je usmjeren i tretman. Cilj edukacijsko-rehabilitacijskog tretmana je raditi na poboljšanju funkcionalnih sposobnosti usmjerenih na sljedeća razvojna područja: sposobnost sudjelovanja u komunikaciji, sposobnost imitacije, receptivni jezik, ekspresivni jezik, preakademske vještine, samopomoć i tretiranje neprihvatljivih oblika ponašanja.

Koliko ljudi u BiH živi s ovom „bolešću“?

Kao što sam već rekla, broj osoba u autističnu spektru je u stalnom porastu u cijelom svijetu. Najnovija svjetska izvješća ukazuju na to da bi ovaj poremećaj mogao obuhvatiti gotovo 1% pučanstva. Prema službenim podatcima Svjetske zdravstvene organizacije i EU-a, u BiH bi moglo biti između 3 500 i 22 000 djece i odraslih u autističnu spektru.

Nastavak čitajte u tiskanom izdanju