Reorganizacija župnih struktura u Francuskoj zbog nedostatka svećenika

Crkva u Francuskoj reorganizira svoju teritorijalnu prisutnost kako bi odgovorila na smanjenje broja svećenika i sve sekulariziranije društvo. Cilj više nije održavanje stoljetne strukture nepromijenjenom, već udruživanje resursa, jačanje malih kršćanskih zajednica te poticanje mobilnijega i misionarskoga pristupa pastoralnoj skrbi.

Kako ističe agencija „Fides“, taj je proces osobito vidljiv u biskupijama poput Reimsa, gdje nadbiskup Éric de Moulins-Beaufort od 2018. godine provodi temeljitu pastoralnu reformu pod geslom: „Na putu za poslanje“.

Misionarske zone i mobilni timovi

Nadbiskupija Reims uspostavila je nova misionarska područja u kojima djeluju timovi sastavljeni od svećenika, đakona i laika. Organizacija sakramentalnoga života prilagođena je stvarnim mogućnostima dostupnoga svećenstva, a mjesta održavanja nedjeljnih euharistijskih slavlja određuju se prema raspoloživim resursima.

Uz to, uveden je mobilniji model pastoralnoga djelovanja. Ti timovi borave na određenome mjestu tijekom zadanoga razdoblja, nudeći aktivnosti prilagođene lokalnim potrebama, posjećujući bolesne, pružajući potporu izoliranim pojedincima te povezujući se s obiteljima koje žele surađivati ​​s njima. Cilj je spojiti gostoljubivost s misionarskim usmjerenjem: održavati kršćanski život ondje gdje još postoji, a istovremeno doprijeti do ljudi na društvenim i duhovnim marginama.

Arras smanjuje broj župa s 89 na samo 11

Slučaj Reimsa nije jedinstven. Biskupija Arras nedavno je najavila opsežno pastoralno preustrojavanje kojim će se broj njezinih trenutačnih 89 župa smanjiti na samo 11. Cilj je te reorganizacije koncentrirati raspoložive resurse, skratiti vrijeme putovanja i ojačati život lokalne zajednice putem malih kršćanskih zajednica. Riječ je o izravnome odgovoru na nedostatak svećenika i poteškoće u održavanju tradicionalne župne mreže uslijed nagloga pada vjerske prakse.

Francuska – od velike misionarske nacije do misijskoga područja

Preustroj biskupija odražava duboku povijesnu promjenu. U 19. i 20. stoljeću Francuska je bila vodeća nacija u poticanju katoličkoga misionarskog djelovanja diljem Afrike, Azije i drugih regija. Danas, međutim, mnogi francuski biskupi svoju zemlju ponovno vide kao misijsko područje. Taj koncept nije nov. Još su 1943. godine Henri Godin i Yvan Daniel objavili poznati esej „La France, pays de mission?“ („Francuska, misijska zemlja?“) upozoravajući na dekristijanizaciju velikih dijelova francuskoga društva. Osam desetljeća kasnije čini se da se ta dijagnoza dodatno pogoršala. Trenutačno samo oko 2 % francuskoga stanovništva redovito odlazi na nedjeljnu misu iako se otprilike polovica stanovništva i dalje izjašnjava kao katolici. Istodobno, posljednjih godina bilježi se zamjetan porast broja zahtjeva za krštenjem među mladima i odraslima – što je pojava koja pokazuje da sekularizacija nije u potpunosti ugušila ljudsku potragu za vjerom.

Rim prati francusko iskustvo

Upravo u tome kontekstu treba promatrati nedavno imenovanje kardinala Jean-Marca Avelinea, nadbiskupa Marseillea i monsinjora Érica de Moulins-Beauforta, nadbiskupa Reimsa članovima Dikasterija za evangelizaciju.

Prvi je oblikovao viziju koju obilježavaju dijalog, migracije i vjerski pluralizam u sredozemnoj regiji. Drugi je predvodio pastoralnu reorganizaciju usmjerenu na očuvanje prisutnosti Crkve u Biskupiji koja se suočava s nedostatkom svećenika i padom vjerske prakse.

Njihovo uključivanje u vatikanski Dikasterij upućuje na to da Papa sa zanimanjem prati Crkvu u Francuskoj smatrajući je jednim od laboratorija za novu evangelizaciju u Europi. Riječ je o Crkvi koja je naraštajima slala misionare u svijet, a sada mora ponovno naučiti kako evangelizirati na vlastitome teritoriju.

(kta)