Beč · 22. stu. 2026.Crkva u svijetu
U Bečkoj nadbiskupiji osobe podrijetlom iz Irana čine neuobičajeno velik udio među odraslim osobama koje primaju sakrament krštenja.
Prema podatcima Nadbiskupije, od 179 odraslih osoba koje su primile krštenje 2025. godine, njih 66 rođeno je u Iranu, dok je 71 osoba rođena u Austriji. Za 2026. godinu za krštenje se priprema oko 230 katekumena; među njima su 72 Iranca i 73 Austrijanca, izvještava „National Catholic Register“. Ove su brojke posebno upečatljive s obzirom na to da stanovnici iz Irana čine samo 0,9 % stanovništva Beča. Taj trend nije slučajan.
Od revolucije 1979. godine, Iranom vlada strogo teokratski poredak. Prisilno nametanje šijitskoga islama dovelo je do toga da se dio stanovništva udaljio od religije. Posljednjih godina istraživanja pokazuju da mnogi Iranci potajno njeguju sekularne ili ateističke stavove. Istovremeno, postoji pokret ljudi koji se okreću kršćanstvu – korak koji često poduzimaju uz rizik vlastitoga života, jer režim strogo kažnjava otvoreno otpadništvo od islama i prakticiranje kršćanske vjere.
Zemlja s kršćanskom tradicijom, poput Austrije, omogućuje im da tim putem krenu uz veću slobodu. Jedan apostolat, posebno usmjeren na ljude iz Irana, je „Projekt Hananija“ koji djeluje u sklopu Papinskih misijskih djela u Austriji. Od 2018. godine „Projekt Hananija“ vodi Anna Maria Jalalifar koja je i sama 1993. godine pobjegla iz Irana u Austriju, zajedno sa suprugom i kćerima. Jalalifar je odrasla u pobožnoj muslimanskoj obitelji. Kao tinejdžerica, izravno svjedočeći nasilju i okrutnosti režima, došla je do zaključka da islam nije za nju. „Bog koji se prema ljudskim bićima odnosi tako okrutno, ne može biti pravi Bog“, kaže ona. U Austriji je od tete, koja je već prešla na kršćanstvo, dobila primjerak Evanđelja na perzijskome jeziku, a nedugo nakon toga primila je krštenje.
„Projekt Hananija“ nastao je iz spoznaje da je, iako su obraćenici bili pripremani za krštenje, naknadna pastoralna skrb – osobito na njihovim materinskim jezicima – često bila nedostatna. Ovaj projekt pruža pastoralnu potporu na jezicima farsi i dari kršćanima iz Irana i Afganistana; organizira mise na perzijskome jeziku te osigurava razne materijale, prijevode i katehetske sadržaje. Za mnoge koji su izgubili domovinu, zajednica koju ovdje pronalaze postaje novi duhovni dom. Jalalifar naglašava kako bi Crkva trebala bolje pripremiti svećenike za rad s ljudima islamskoga podrijetla, kako u teološkome tako i u praktičnome smislu. Istovremeno napominje da župna zajednica mora dočekati novokrštenike otvorenih vrata i srca, pomažući im da se ukorijene kako u svojoj vjeri, tako i u novome društvu.
Na pitanje o mogućim „lažnim obraćenjima“ – onima koja se poduzimaju prvenstveno radi ostvarivanja koristi u postupku traženja azila – ona nudi nijansiran odgovor: takvi slučajevi doista postoje, ali su iznimka. Jednogodišnje individualno razdoblje pripreme za krštenje, uz blisku suradnju s nadležnima u Nadbiskupiji, osigurava da se motivi pojedinaca pomno provjere. Štoviše, činjenica da mnogi novokrštenici nakon toga djeluju kao volonteri, svjedoči o iskrenosti njihove vjere. Jalalifar također vidi sve veći broj muslimanskih migranata u Europi kao priliku. Kršćani iz tih zemalja mogu svjedočiti svoju vjeru na način koji je kulturološki i jezično pristupačan – što bi u državama poput Irana ili Afganistana bilo nemoguće. Crkva, ističe ona, ima odgovornost pružiti potporu tim svjedocima i poslati ih u svijet.
(kta)
Odesa · 22. stu.
Grottaferrata pokraj Rima · 20. stu.
Keelung · 20. stu.
Stockholm · 16. stu.
Odesa · 22. stu.
Kloštar Ivanić · 22. stu.